Stotine tisuća okupljenih oko pape Franje u Krakovu na Svjetskom danu mladih i 19-godišnji Adel Kermiche koji je ovaj tjedan u francuskom mjestašcu Saint-Etienne-du-Rouvray zaklao svećenika Jacquesa Hamela dva su aspekta iste pojave – dramatično se povećava utjecaj vjere i na našu svakodnevicu i na geopolitičku situaciju u svijetu
Thomas Römer, bibličar i profesor na College de France, u medijima je više puta posvjedočio kako su ga 2003. nazvali iz kabineta francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca i zamolili da im objasni tko su Gog i Magog. Jer, Chirac je upravo bio razgovarao sa svojim američkim kolegom Georgeom Bushom koji ga je nagovarao da napadne Irak, rekavši pritom da su 'ondje na djelu Gog i Magog'. Ali ni Chirac ni nitko od njegovih suradnika nisu imali pojma što to znači – znali su jedino da je to nešto biblijsko.
Biblijski rječnik Bush je i prije koristio. 'Tko nije s nama, protiv nas je' – tim je Isusovim riječima Bush okupljao koaliciju protiv Sadama Huseina. I Ronald Reagan bio je na tom tragu kada je SSSR nazvao 'Carstvom zla'. Römer je francuskoj vladi objasnio da Biblija naviješta konac vremena i konačnu bitku između Božje i Đavlove vojske; Božju vojsku predvodit će arkanđeo Mihael, a među Božjim neprijateljima nalazit će se i zagonetni Gog i Magog; ta će se bitka odviti na mjestu zvanom Armagedon, a Sotona će biti poražen i bačen u Pakao.
Tko je kome Veliki Sotona?
Konsternirani Chirac tako je otkrio da je Bush pod utjecajem kršćanskog cionizma, osebujnog protestantskog svjetonazora koji okupljanje Židova u Izraelu od 19. stoljeća vidi kao ostvarenje Biblije. Za kršćanske cioniste nužno je okupiti sve Židove u Izraelu gdje će se oni potom obratiti na kršćanstvo, a tada će početi velika bitka na Armagedonu – lokalitetu između Izraela, Sirije i Iraka. Dužnost Amerike i NATO saveza je staviti pod zapovjedništvo anđela Mihaela i pobijediti Goga i Magoga utjelovljenoga u islamskim fundamentalistima.
Ta ista eshatološka bitka čini značajan dio propagande Islamske Države, samo smo Gog i Magog mi na Zapadu. U svojoj imaginaciji mladi poput Adela Kermichea suprotstavljaju se Velikom Sotoni (SAD-u) i malim sotonama (Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj…) – a privlačnost te retorike je tolika da ih motivira na samoubilačke činove od San Bernardina, Pariza i Bruxellesa do Nice, Würzburga i Münchena.
'Mladi sami sebi sliče na junake iz 'Ratova zvijezda', misle da igraju bitnu ulogu u povijesnoj drami', kaže njemački novinar Jürgen Todenhöfer čiji se dokumentarac 'Unutar Islamske Države' upravo počeo prikazivati u Njemačkoj.
A nema veće drame od Armagedona.
Lako nam je shvatiti zašto je Zapad na Istoku proglašen sotonskim. Seksualne slobode, moralni relativizam, materijalizam i konzumerizam… Sve to imami svojim siromašnim, obespravljenim i frustriranim slušateljima po džamijama lako mogu objasniti kao đavolsko djelo. No, i mnogi katolici više-manje isto prigovaraju društvu u kojem žive, a osobito se protive pobačaju, kontracepciji, eutanaziji, umjetnoj oplodnji, surogatnom majčinstvu, trgovini jajnim stanicama i djecom te istospolnim brakovima.
Fundamentalisti - ljudi koji zaista vjeruju u to što vjeruju!
To se snažno očitovalo u Poljskoj ovoga proljeća. Zemlja u kojoj se 93 posto stanovnika izjašnjava kao katolici, i gdje njih 40 posto redovno ide na misu, već ima vrlo stroga ograničenja pobačaja. Pobačaj je ondje dopušten samo zbog malformacije ili neizlječive bolesti nerođena djeteta, ako je trudnoća opasna za zdravlje i život žene ili u slučaju silovanja ili incesta. Stoga Poljakinje pobačaje obavljaju u Slovačkoj i Češkoj. Da se tome dođe na kraj, premijerka Beate Szydlo nedavno je zatražila da se te žene kazne s pet godina zatvora – što je izazvalo velike proteste.
Slavoj Žižek ima odličnu definiciju fundamentalizma – to su ljudi koji zbilja vjeruju u to što vjeruju – a trenutno se očituju barem tri različita fundamentalizma. Islamski je nerazrađen, neorganiziran i nihilističan; on ima mutnu predodžbu o osvajanju svijeta, ali nije otišao dalje od nasumičnog sijanja terora i poticanja ljudi na samoubilačke misije. Nasuprot tome, američki kršćanski cionizam ima jasan cilj i sredstva da ih ostvari – osvajanje Bliskog istoka i pobjeda na Armagedonu.
Katolički konzervativni pokret nema nikakve militarističke želje i ponajprije je usredotočen na probleme osobe i tijela – začeće, rađanje i umiranje; nema nikakve aspiracije prema Bliskom istoku, dapače, želi se posve ograditi od izbjeglica.
Jedna od prvih izjava pape Franje u Poljskoj jest priznanje da smo u ratu, ali da taj rat nije vjerski – čemu se neuvijeno suprotstavlja i kršćanskim cionistima i islamskim fundamentalistima.
Za Papu rat i ne može biti stvar vjere, nego samo profita, o čemu opetovano otvoreno govori. Zbilja, teško je vidjeti išta kršćansko u ratovima za rafinerije i geopolitičke pozicije, kao što je teško vidjeti išta sveto u arapskom krijumčarenju nafte, droge i ratnih zarobljenica. Papa je, osim toga, u Poljskoj ponovno pozvao na prihvaćanje muslimanskih izbjeglica što znači da mu ni katolički konzervativci nisu u svemu po volji.
Međutim, ako ratovi, ubijanja i protesti i nisu vjerski, to ne znači da vjera u njima ne igra nikakvu ulogu. I na Zapadu i na Istoku ratni huškači zloupotrebljavaju svete tekstove Biblije i Kur’ana, postavljajući sebe na stranu Dobra, a protivnike na stranu Zla. Kaotična područja Islamske Države, Somalije, Libije ili Nigerije ne mogu ljudima osigurati najnužnije, ali mogu mladima bez perspektive omogućiti da umru u najslavnijoj bici svih vremena – i to na pobjedničkoj strani. U neočekivanom obratu, to isto nudi i najveća vojna, tehnološka i politička sila od postanka svijeta. Istovremeno, mnogi mladi i obrazovani u Europi traže redefiniranje ljudskih i građanskih prava te usklađivanje tehnološkog napretka s onim što piše u Bibliji – što izaziva otpore liberala.
A možda je Armagedon zbilja već počeo, možda su i Gog i Magog zbilja već tu. To ne znam. Ali znam da ni Gog ni Magog nisu najgori demoni današnjice.
Najveći Sotona od svih je Demagog.
tportal
Thomas Römer, bibličar i profesor na College de France, u medijima je više puta posvjedočio kako su ga 2003. nazvali iz kabineta francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca i zamolili da im objasni tko su Gog i Magog. Jer, Chirac je upravo bio razgovarao sa svojim američkim kolegom Georgeom Bushom koji ga je nagovarao da napadne Irak, rekavši pritom da su 'ondje na djelu Gog i Magog'. Ali ni Chirac ni nitko od njegovih suradnika nisu imali pojma što to znači – znali su jedino da je to nešto biblijsko.
Biblijski rječnik Bush je i prije koristio. 'Tko nije s nama, protiv nas je' – tim je Isusovim riječima Bush okupljao koaliciju protiv Sadama Huseina. I Ronald Reagan bio je na tom tragu kada je SSSR nazvao 'Carstvom zla'. Römer je francuskoj vladi objasnio da Biblija naviješta konac vremena i konačnu bitku između Božje i Đavlove vojske; Božju vojsku predvodit će arkanđeo Mihael, a među Božjim neprijateljima nalazit će se i zagonetni Gog i Magog; ta će se bitka odviti na mjestu zvanom Armagedon, a Sotona će biti poražen i bačen u Pakao.
Tko je kome Veliki Sotona?
Konsternirani Chirac tako je otkrio da je Bush pod utjecajem kršćanskog cionizma, osebujnog protestantskog svjetonazora koji okupljanje Židova u Izraelu od 19. stoljeća vidi kao ostvarenje Biblije. Za kršćanske cioniste nužno je okupiti sve Židove u Izraelu gdje će se oni potom obratiti na kršćanstvo, a tada će početi velika bitka na Armagedonu – lokalitetu između Izraela, Sirije i Iraka. Dužnost Amerike i NATO saveza je staviti pod zapovjedništvo anđela Mihaela i pobijediti Goga i Magoga utjelovljenoga u islamskim fundamentalistima.
Ta ista eshatološka bitka čini značajan dio propagande Islamske Države, samo smo Gog i Magog mi na Zapadu. U svojoj imaginaciji mladi poput Adela Kermichea suprotstavljaju se Velikom Sotoni (SAD-u) i malim sotonama (Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj…) – a privlačnost te retorike je tolika da ih motivira na samoubilačke činove od San Bernardina, Pariza i Bruxellesa do Nice, Würzburga i Münchena.
'Mladi sami sebi sliče na junake iz 'Ratova zvijezda', misle da igraju bitnu ulogu u povijesnoj drami', kaže njemački novinar Jürgen Todenhöfer čiji se dokumentarac 'Unutar Islamske Države' upravo počeo prikazivati u Njemačkoj.
A nema veće drame od Armagedona.
Lako nam je shvatiti zašto je Zapad na Istoku proglašen sotonskim. Seksualne slobode, moralni relativizam, materijalizam i konzumerizam… Sve to imami svojim siromašnim, obespravljenim i frustriranim slušateljima po džamijama lako mogu objasniti kao đavolsko djelo. No, i mnogi katolici više-manje isto prigovaraju društvu u kojem žive, a osobito se protive pobačaju, kontracepciji, eutanaziji, umjetnoj oplodnji, surogatnom majčinstvu, trgovini jajnim stanicama i djecom te istospolnim brakovima.
Fundamentalisti - ljudi koji zaista vjeruju u to što vjeruju!
To se snažno očitovalo u Poljskoj ovoga proljeća. Zemlja u kojoj se 93 posto stanovnika izjašnjava kao katolici, i gdje njih 40 posto redovno ide na misu, već ima vrlo stroga ograničenja pobačaja. Pobačaj je ondje dopušten samo zbog malformacije ili neizlječive bolesti nerođena djeteta, ako je trudnoća opasna za zdravlje i život žene ili u slučaju silovanja ili incesta. Stoga Poljakinje pobačaje obavljaju u Slovačkoj i Češkoj. Da se tome dođe na kraj, premijerka Beate Szydlo nedavno je zatražila da se te žene kazne s pet godina zatvora – što je izazvalo velike proteste.
Slavoj Žižek ima odličnu definiciju fundamentalizma – to su ljudi koji zbilja vjeruju u to što vjeruju – a trenutno se očituju barem tri različita fundamentalizma. Islamski je nerazrađen, neorganiziran i nihilističan; on ima mutnu predodžbu o osvajanju svijeta, ali nije otišao dalje od nasumičnog sijanja terora i poticanja ljudi na samoubilačke misije. Nasuprot tome, američki kršćanski cionizam ima jasan cilj i sredstva da ih ostvari – osvajanje Bliskog istoka i pobjeda na Armagedonu.
Katolički konzervativni pokret nema nikakve militarističke želje i ponajprije je usredotočen na probleme osobe i tijela – začeće, rađanje i umiranje; nema nikakve aspiracije prema Bliskom istoku, dapače, želi se posve ograditi od izbjeglica.
Jedna od prvih izjava pape Franje u Poljskoj jest priznanje da smo u ratu, ali da taj rat nije vjerski – čemu se neuvijeno suprotstavlja i kršćanskim cionistima i islamskim fundamentalistima.
Za Papu rat i ne može biti stvar vjere, nego samo profita, o čemu opetovano otvoreno govori. Zbilja, teško je vidjeti išta kršćansko u ratovima za rafinerije i geopolitičke pozicije, kao što je teško vidjeti išta sveto u arapskom krijumčarenju nafte, droge i ratnih zarobljenica. Papa je, osim toga, u Poljskoj ponovno pozvao na prihvaćanje muslimanskih izbjeglica što znači da mu ni katolički konzervativci nisu u svemu po volji.
Međutim, ako ratovi, ubijanja i protesti i nisu vjerski, to ne znači da vjera u njima ne igra nikakvu ulogu. I na Zapadu i na Istoku ratni huškači zloupotrebljavaju svete tekstove Biblije i Kur’ana, postavljajući sebe na stranu Dobra, a protivnike na stranu Zla. Kaotična područja Islamske Države, Somalije, Libije ili Nigerije ne mogu ljudima osigurati najnužnije, ali mogu mladima bez perspektive omogućiti da umru u najslavnijoj bici svih vremena – i to na pobjedničkoj strani. U neočekivanom obratu, to isto nudi i najveća vojna, tehnološka i politička sila od postanka svijeta. Istovremeno, mnogi mladi i obrazovani u Europi traže redefiniranje ljudskih i građanskih prava te usklađivanje tehnološkog napretka s onim što piše u Bibliji – što izaziva otpore liberala.
A možda je Armagedon zbilja već počeo, možda su i Gog i Magog zbilja već tu. To ne znam. Ali znam da ni Gog ni Magog nisu najgori demoni današnjice.
Najveći Sotona od svih je Demagog.
tportal
