Marijana Bijelić, članica UO-a Udruge Protagora: Ideja gradnje crkve u zagrebačkom naselju Savica zorno svjedoči činjenicu da interesi crkvene hijerarhije i interesi građana nisu ista stvar. Načini kako je Crkva stoljećima stjecala svoju imovinu nisu ništa manje sporni od onih kojima je Crkvi imovina bila oduzimana - zapravo često su i sporniji, pa i čisto zločinački, i to treba jasno i glasno reći i pozvati Crkvu na odgovornost.
Dr. sc. Marijana Bijelić je članica upravnog odbora Udruge za prava ireligioznih osoba Protagora koja se bavi obranom Ustavom propisanog sekularnog karaktera Republike. Povod ovom razgovoru je najava izgradnje crkve na prostoru javnog parka u zagrebačkom kvartu Savica, kao i sve radikalnija klerikalizacija društva.
Namjera izgradnje crkve na prostoru javnog parka na zagrebačkoj Savici tek je jedan do slučajeva da se crkve grade na javnom zemljištu nanoseći direktnu štetu javnom prostoru. U čitavoj pobuni u obranu parka, odnosno protiv gradnje ičega u parkovima, u javnom diskursu izostaje kritika da je zapravo neprihvatljivo da se crkve uopće grade na javnom zemljištu budući da izgradnja crkava nije javni interes kao što je to npr. izgradnja vrtića, škola ili bolnica. Kako sve to komentirate?
Članak 12 Ugovora Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim odnosima predviđa obavezu Republike Hrvatske da donira terene za granju novih crkava na prijedlog dijecezijskog biskupa te da dijelom pokrije i troškove takve gradnje. Naravno da je to nepravedno, ali taj se problem teško može riješiti bez ukidanja, ili barem temeljite revizije, Vatikanskih ugovora. Vatikanski ugovori iz članka u članak nameću tezu da su crkveni interesi ujedno i interesi građana Hrvatske, iako se njima zapravo odlučivanje o mnogim pitanjima od javnog interesa daje direktno u ruke crkvenoj hijerarhiji i stavlja izvan demokratske kontrole hrvatskih građana.
Slučaj Savice zorno svjedoči činjenicu da interesi crkvene hijerarhije i interesi građana nisu ista stvar.
Sami Ugovori kao glavni argument za takvo postupanje uzimaju identitetsko izjašnjavanje na popisu stanovništva, međutim, suludo je, ili namjerno zlonamjerno i pokvareno, nečije identitetsko izražavanje uzimati kao pravni temelj za odricanje od građanske demokratske kontrole i predavanje odlučivanja u mnogim bitnim pitanjima katoličkoj hijerarhiji.
Dužnost i smisao demokratske države bi bila jačanje pozicije građana u odnosu na one koji imaju moć, odnosno svojevrsna disperzija moći, a ne jačanje autokratskih hijerarhija utemeljenih na principima suprotnim od demokratskih. Ili direktnije: demokratska je samo ona država koja jača moć građana u odnosu na religijske i ine hijerarhije i institucije moći, a ne obratno. Jačanje pozicije hijerarhije u odnosu na građane izuzetno je nedemokratka tendencija.
Možete li navesti još neka manje poznata prava koja temeljem tzv. Vatikanskih ugovora uživaju pripadnici klera u Hrvatskoj na štetu svih ostalih građana koji im sve te privilegije plaćaju?
Recimo, često se u javnosti zna čuti da su Vatikanski ugovori neka vrsta odštete za imovinu koja je Crkvi oduzeta u bivšem socijalističkom režimu, međutim, to je naprosto neistina jer Vatikanski ugovori samo jednim člankom predviđaju i povrat te imovine, a svi drugi ugovori i članci se odnose na dodatno privilegiranje katoličke hijerarhije. Da ne govorimo o načinima na koji je Crkva stoljećima stjecala tu imovinu i koji nisu ništa manje sporni od načina na koji je Crkvi imovina oduzimana - zapravo često su i više sporni pa i čisto zločinački i to treba jasno i glasno reći i pozvati Crkvu na odgovornost.
Ljudi često izražavaju neslaganje s vjeronaukom u javnim školama i religijskom indoktrinacijom u javnim vrtićima, međutim, pri tome nisu svjesni da su i te stvari zacementirane Vatikanskim ugovorima i da se teško mogu mijenjati bez ukidanja ili temeljite revizije Vatikanskih ugovora.
Građani su neupoznati s brojnim stavkama kojima se Vatikanskim ugovorima jamči financiranje Katoličke crkve, tu nikako nije riječ samo o iznosu od oko 300 milijuna kuna predviđenom za rad župa koji se inače spominje. Sporne točke je teško pobrojati. Svojevremeno je mnogo buke digla vijest o tome sa svećenici u bolnicama, plaćeni iz proračuna, dobivaju veće plaće od medicinskih sestara. Članak 16 Ugovora Svete stolice i RH o pravnim pitanja Crkvi jamči i dušebrižništvo u bolnicama, zatvorima, lječilištima i svim drugim ustanovama socijalne i zdravstvene skrbi, u praksi, naravno na teret hrvatskih poreznih obveznika.
Udarom na medije od strane aktualne vlade uvedeni su i dodatni vjerski sadržaji umjesto niza emisija i programa koji vlasti nisu odgovarali, što je tek jedan od pokazatelja izričite i agresivne klerikalizacije društva koja upravo pod tom klasifikacijom nije uopće predmetom kritike mainstream oporbe. Zašto se stvari ne imenuju?
Zbog oportunizma i straha. Većina političara i javnih osoba naprosto se ne usuđuje jasno i glasno suprotstaviti crkvenoj hijerarhiji i sve agresivnijoj klerikalizaciji društva. Važno je istaknuti da problem nisu naprosto religijski sadržaji kao takvi, nego prvenstveno javnim medijima sasvim neprikladan krajnje pristran apologetski pristup gotovo svim temama vezanim za Katoličku crkvu što podrazumijeva da oni ne ispunjavaju svoju ulogu urvanoteženog i nepristranog javnog informiranja na kojoj se i pravda njihovo javno financiranje.
Javno financiranje katoličke ideološke propagande opet je oblik korupcije, odnosno podređivanje javnog interesa privatnom, partikularnom interesu.
Treba napomenuti da su katolički sadržaji u javnim medijima i usklađivanje rada javnih medija s katoličkim ćudoređem također predviđeni Vatikanskim ugovorima, što, naravno, ne znači da država mora pristati na ovakvu razinu klerikalizacije javnih medija niti na sufinanciranje brojnih katoličkih medija kao što sada radi: od Laudato TV, Katoličkog radija, Radija Marije do portala poput Narod.hr.
Koliko su inicijative neokonzervativaca bliskih Crkvi, personaliziranih u liku Željke Markić i drugih, utjecali na razinu ljudskih prava u Hrvatskoj?
Prvo treba jasno i glasno reći da nekoliko udruga čiji su članovi vrlo aktivni katolici, često i članovi organizacije Opus Dei, osobne papine prelature, ništa ne radesamostalno, nego odrađuju posao koji im crkvena hijerarhija namjenjuje zlorabeći u te svrhe samu instituciju građanskih udruga. Katoličke udruge, koje se obavezuju na poslušnost crkvenoj hijerarhiji, već samim time su suprotstavljene temeljnim načelima građanske demokracije i u mnogim državama ne mogu imati tretman civilnih građanskih udruga. Ovdje govorimo o nekolicini udruga (U ime obitelji, Vigilare, I ja sam bio embrij, GROZD) koje dijele veći dio članova i koje zlorabe poziciju građanskih udruga da bi otvoreno napadali institucije ljudskih prava, što zapravo ni ne kriju.
Ljudska prava su sekularan koncept koji katoličkoj hijerarhiji očito smeta jer staje na put njihovim beskrajnim ambicijama za vlašću i potpunom kontrolom društva. Predstavnici takvih udruga nimalo se ne libe cinizma i laži kako bi ostvarili svoje maligne namjere.
Tako su članovi inicijative U ime obitelji javno tvrdili da im je stalo samo do definicije riječi "brak", da nisu protiv ničijih tuđih prava, a onda su se otvoreno okomili na Zakon o životnom partnerstvu pozivajući se na rezultate referenduma za koji su cijelo vrijeme tvrdili da je usmjeren na zaštitu imena brak, a ne protiv prava neheteroseksualnih ljudi.
Tzv. "Euharistijsko slavlje za Domovinu", Zagreb, lipanj 2016. (Foto: Tomislav Pavlek)
Sada su na europskoj razini pokrenuli inicijativu koja bi obitelj definirala usko u skladu s njihovim rigidnim konzervativnim stavovima i koja bi mnoge oblike netradicionalnih obitelji koji nisu utemeljeni na klasičnom braku i biološkom roditeljstvu ostavila bez zakonske zaštite.
Zadnja znakovita akcija ovih udruga je izravan napad na Nacrt nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije, pri čemu priznaju da su zabrana diskriminacije i načelo jednakopravnosti svih ljudi suprotstavljeni nauku Katoličke crkve i da u ime slobode vjerovanja žele dokinuti sva ljudska prava (uključujući i temeljni princip jednakopravnosti svih ljudi) koja Crkva ne priznaje:
"U II. dijelu Nacrta Nacionalnog plana ('Pravne osnove') se kreira novo 'pravo na nediskriminaciju', s tvrdnjom da je 'pravo na nediskriminaciju univerzalno ljudsko pravo zajamčeno nizom međunarodnih dokumenata'. Tako formulirano 'pravo' može ograničavati druga prava i građanske slobode (primjerice: pravo na slobodu govora, odgoja djece, vjeroispovijesti...)." (Vigilare)
Napominjem da su načela jednakopravnosti svih ljudi i načelo nediskriminacije okosnica svih međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima, nikako "nekakvo novo pravo". Svaka suvisla država koja drži do ljudskih prava morala bi jasno artikulirati činjenicu da su mnogi religijski nauci u debeloj koliziji s načelima ljudskih prava i stati u odlučnu obranu ljudskih prava od nasrtanja religijskih ideologa i religijskih institucija koje stoje iza njih. Mislim da se pravo slobode savjesti nikako ne smije zloupotrebljavati za relativiziranje svih drugih ljudskih prava, već treba biti zajamčeno upravo do točke do koje ne ugrožava ničija ljudska prava uključujući i temeljno pravo da ne bude diskriminiran/a.
Ove godine Udruga za prava ireligioznih osoba Protagora obilježava deset godina postojanja. Da li se i koliko situacija u tome razdoblju promijenila po pitanju povlaštenog položaja Katoličke crkve u društvu?
Crkva je to vrijeme iskoristila za jačanje svog položaja i za zauzimanje strateških pozicija u svim porama društva: od javnih vrtića do osnovnih i srednjih škola i sveučilišta, od javnih medija do sustava javne zdravstvene skrbi i sustava socijalne skrbi, uključujući i skrb za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi. Jedini pozitivan pomak jest djelomično razbijanje jednoumlja nametnutog devedesetih godina, odnosno jačanje građanske svijesti i hrabrosti kod izražavanja neslaganja s klerikalizacijom hrvatskog društva.
h-alter
