Deprecijacija, devalvacija ili sve po starom?

Kako je u više navrata govorio jedan od čelnika MOST-a Ivan Lovrinović, zalažu se za postupnu deprecijaciju kune. . Smatra da devalvacija nije opcija jer, kako je rekao, može uzrokovati šok kojeg ne bi podnijeli ni građani ni drugi te im treba dati određeni rok za prilagodbu.

Lovrinović se zalaže za pozicioniranje monetarnog i kreditnog sustava u interesu gospodarstva kako bi korenspondirao s realnom ekonomijom, a ne da se, kaže, razvija financijski sustav koji živi manje-više sam za sebe. Na pitanje kome smeta takva politika, Lovrinović je danas u Opatiji rekao da su to prije svega određene interesne skupine u bankarskom financijskom sektoru i HNB-u, dodavši da u HNB-u to "ne rade seljački i izravno, već uvijeno i tako plaše vraćenjem inflacije".

No, ova je tema u ovom trenutku zapravo razgovor o scenariju u kojem bi se trebao promijeniti Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci. Naime, stabilnost cijena, tečaj i monetarne politike su u domeni HNB i ne mogu biti predmet rasprave između politika.

Jasno je da svim zakonskim aktima HNB brani stabilnost cijena, Središnja banka to čini od 1994. do danas. A nažalost to znači da je kuna cijelo vrijeme prejaka. Takav pristup održava stabilnost cijena, imamo nisku inflaciju, održava nam stabilnost povrata kredita koji su denominirani u stranoj valuti, međutim, jaka kuna od '94 do danas dovodi do snažnog rasta uvoza. Uvoz je smanjio mogućnost domaćih proizvođača da povećajući proizvodnju povećaju i izvoz, i dodatno smanjuje prihode izvoznika. Analitičari upozoravaju da je upitno koliko deprecijacija može povećati izvoz, jer se to ne može dogoditi u jednoj godini, možda kroz pet godina ili nekom dužem razdoblju.

Ono što je sasvim sigurno jest ovo - takva bi mjera spasila postojeće izvoznike, ali se ona ne može provesti nekakvim novim šokom, može se provesti postupno, kroz narednih pet godina uz kontroliranu deprecijaciju do 10 %, to bi otprilike bilo oko 2 posto godišnje.

Stavove slične Lovirnovićevom i MOST-ovom, godinama već brane domaći izvoznici. Oni ne zagovaraju devalvaciju, već sagledavanje stvarnog odnosa tečaja kune, da se snime razlozi koji su doveli do toga i da se donesu mjere  koje će riještiti te probleme, da budemo konkurentni. Današnja je situacija takva da je istinski kuna precijenjena i rezultat je da je bolje biti uvoznik nego izvoznik.

Deprecijacija tečaja kune, kao alternativa internoj devalvaciji, odnosno smanjenju plaća i zaposlenosti u javnom sektoru, ponovno se počela spominjati nakon MMF-ove procjene iz svibnja prošle godine o precijenjenosti tečaja i nedovoljnim deviznim rezervama. Tečajna devalvacija ili postupna deprecijacija nije inače popularna tema u hrvatskom javnom prostoru, obzirom da svi znaju da bi pad kune ugrozio dužnike s kreditima uz valutnu klauzulu u eurima, a takvih je 80 posto.

Činjenica jest da je hrvatska ekonomija naprosto visoko eurizirana, tečaj je sidro, koje ako se pomakne dolazi do tekstonskih poremećaja u svim sektorima. Tečaj je i jedini parametar stabilnosti u uvjetima rastućeg duga, javnog i inozemnog.

Dakle, nekakav zaključak otprilike bi glasio ovako: ako bi se i išlo ovim smjerom onda devalvacija ne, deprecijacija da, pitanje je samo u kojem omjeru i u kojem vremenskom roku kako bi se očuvala ekonomska stabilnost i polučili željeni efekti.

Valja imati na umu i da ekonomska teorija kaže da deprecijacija valute ima pozitivan efekt za velike ekonomije, koje su bogate resursima i u diktiranju cijena imaju globalni značaj. Za male zemlje poput Hrvatske vrijede neki drugi postulati.