DiCaprio sav u koži poput Modnog Mačka na calgaryskoj špici

Da se nađete početkom 19. stoljeća u nekoj kanadskoj vukojebini s plemenom razjarenih crvenokožaca za leđima i gomilom jelenjih koža na njima, da li biste u pokušaju bijega slijedili Toma ‘Mad Max Bronson Bane Braća Kray’ Hardya ili Leonarda ‘Veliki Gatsby J. Edgar Hoover Jordan Belfort Jack Dawson Romeo’ DiCaprija?

E, pa Alejandro González Iñarritu nije mislio tako! I umjesto da zaigra kockarski, ali s obzirom na tip i karakter glumca puno logičnije, i Hardyu da ulogu Hugha Glassa, iskusnog trapera koji će nakon napada grizlija usamljen preživjeti snježni pakao u blizini lokacije Olimpijskih igara 1988., a DiCapriju prijetvornog mu kolege Johna Fitzgeralda koji ga je ostavio da postane hrana za lešinare, kao i inače, bio je štreberski ziheraš.

Miljenik zagrebačke kvazintelektualne publike koja zapravo ne gleda filmove, ali kad misli da će ispasti pametna na pitanje koji im je najdraži film redovito odgovara „Babel“ ili „21 Gram“, dosad je jednom bacio oprez u vjetar, i snimio svoj najbolji (meta)film „Birdman“. No, procvat kreativnosti nije dugo trajao – samo godinu dana kasnije vratio se u svoje šminkerske ‘puno krošnji u magic houru, malo sadržaja’ vode (snimatelj je i u ovom slučaju bio Emmanuel  Lubezki).

„Povratnik“ je, dakle, patetični, beskonačno dugi kičeraj, s pričom tankom poput reputacije članova nove hrvatske vlade i DiCapriom koji ni u jednom trenutku ne daje dojam da je čovjek koji će preživjeti da ga rastrga medvjed, odnese bujica i prospe po stijenama, konj baci u provaliju i to sve na minus osamsto. Dapače, zamotan u krzno u par navrata izgleda kao Modni Mačak uhvaćen na calgaryskoj špici.

No, nije sve bilo uzalud. Neke zanimljive stvari smo ipak naučili iz filma: da noć provedena u utrobi konjske lešine djeluje vrlo regenerirajuće na organizam, da Indijanci otpadnici od svog plemena izgledaju kao prateći gitaristi iz benda Alice Coopera, da i digitalni medvjedi mogu zamagliti kameru svojim dahom kao i pravi. Kad smo već kod zamagljivanja kamere, ta fora se činila jako fora redatelju pa ju je ponovio nekoliko puta. Kad smo već kod digitalnog medvjeda, scena u kojoj on razvlači DiCaprija kao krpenu lutku zaista je impresivna. Barem dok ne skužite da je medvjed fejk, kao uostalom i krdo bivola koje napadaju vukovi, u sceni u kojoj se onako usput pokazuje kako je život u divljini okrutan. Posebno su patetične scene u kojima se DiCaprio u poluumirućem stanju sjeća svoje žene, a prilično nenamjerno smiješne one u kojima u kamen kleše ime čovjeka kojem se želi osvetiti.

Najridikulozniji trenutak „Povratnika“ je kad Leo u snu (?) sretne svog ubijenog indijanskog sina u nečemu što izgleda kao pravoslavna crkva usred Krajine u rujnu 1995. Kako se tako nešto našlo u Kanadi (dobro, film je sniman i u SAD-u i Argentini, točnije na 12 različitih lokacija) nije baš jasno.

Umjetnik Inarritu je naravno maltretirao svoje glumce da skaču u ledene rijeke, penju se po borovima i zavlače se u prave konjske lešine. Kao i producente da se film snima samo u 90 minuta najljepšeg svjetla dnevno. Dvadesetak članova ekipe napustilo je snimanje prije kraja (Inarritu ih je nazvao ‘raštimanim violinama koje je trebalo ukloniti iz orkestra’), a DiCaprio i Hardy su rekli da im je to bilo najnapornije snimanje u životu. Nažalost, taj dojam se nije prenio na film, koji ne izgleda ništa surovije od „Jelenka“. Bilo bi puno zanimljivije vidjeti što bi od toga napravio jedan Werner Herzog ili Park Chan Wook, kao što je bilo prvotno planirano. (5/10)

Foto/video: 20th Century Fox

nemilosrdnigadovi