Po broju osvojenih medalja u odnosu na broj stanovnika Hrvatska je najuspješnija sudionica Olimpijskih igara od svih zemalja EU-a, javio je HRT. Kakav zanos! Što će više ljudi biti pred kontejnerima, na putu za Njemačku ili na birou za nezaposlene, to će sportskim uspjesima biti pridavana nesrazmjerno veća važnost
Ivana Brkić Tomljenović, pametna, pribrana, hladnokrvna reporterka Nove TV, spremna je na suočenje i obračun i s najvećim krokodilima naše male bare. Ovoga puta počepušala se s Milanom Mikijem Bandićem, zagrebačkim karizmatikom koji je oko sebe skupio klub slomljenih srdaca Zokija Milanovića (on, Slavko Linić, Radimir Čačić, Ljubo Jurčić, sve su to ljudi koji su nekoć bili dobri s Milanovićem). Na njezino pitanje zašto kupuje birače novcem građana, Bandić se standardno napravio blesav: ‘Ne razmem pitanje.’ No reporterka je odmah pojasnila na što misli: oprost duga za ilegalno potrošenu vodu, i to baš pred izbore. Miki se kompulzivno nastavio praviti lud, konačno, na tome je sagradio karijeru, pa je rekao da ljudi taj novac ionako nemaju, a sad će plaćati račune. No na pitanje je li ‘Za dom spremni’ ustaški ili stari hrvatski pozdrav, Miki je dao državnički odgovor, na kojemu se mogu učiti generacije političara. ‘To je veleizdajnički i ustaški pozdrav’, rekao je i točka. Pa jasno: da nije, ljudi koji vole stare hrvatske pozdrave izabrali bi recimo HSS-ov ‘Bog i Hrvati’ ili nešto slično, ali ovaj je sladak baš zato što nije stari hrvatski nego malo noviji…
Po našem mišljenju, sisački biskup trebao bi završiti na dregeru, ali je završio na TV ekranima. U njegovoj propovijedi održanoj u Gori kod Petrinje nedostajali su samo bijeli miševi, svega drugog je bilo: Herod se digao i radio zlosilje nad našim narodom, Marija nam je dala svjetlo koje bi trebalo poslužiti za lustraciju, Hrvatskoj prijeti zmaj… Evo jednog citata, štipnuli smo ga iz sredine, a mogli smo nešto slično naći u svakom dijelu ove propovijedi. Biskup je istaknuo da se narod osjeća robom u svojoj zemlji ‘koja jest oslobođena, ali nije očišćena od prljavština starih laži i nametnutog nam beznađa’, pa bi zemlju trebalo lustrirati, a to ‘znači osvijetliti: svjetlom evanđelja, Kristovim svjetlom, koje nam je dala Marija’. Tračak zemaljskog svjetla biskupa je osvijetlio iz Njemačke, koja je osudila Perkovića i Mustača. Marija tu kotira kao predsjednica Zajednice žena Katarina Zrinska ili tako nekako. ‘Danas više ne mogu Hrvatskom vladati oni koji su štitili i štite ubojice i taj zločinački režim. To treba jednom zauvijek prestati’, reklo je ovo svešteno lice, kojega Bog nije obdario pretjeranom pameću, no eto, i s tim se poprilično uzdigao.
Zokijevo hrvatstvo opet je na steroidima! Citira papu, daje Franji Tuđmanu Markov trg, otkriva djeda ustašu, najavljuje novi regionalni fajt – ako Srbija ne promijeni hibridni zakon o regionalnoj jurisdikciji, Hrvatska će izglasati sličan zakon za Kosovo. To je muzika za dlakave uši birača, nema nikakve sumnje: Đuro Dečak gleda ga ozarena lica, radostan kao kurir Pinki kad je prvi put vidio Tita. A to nije mala zajebancija: ljudi koji su puno puta pregovarali s Dečakom vele da on nikad nije zadovoljan. Eto, sa Zokijem iz ‘nacionalne klase’ je bio, uvijek postoji prvi put.Najvažnija stvar koja se HDZ-u dogodila na prošlim izborima, a u međuvremenu je potvrđena, jest gubitak monopola na licenciranje nacionalne pravovjernosti. Najprije im je taj monopol oskvrnuo Milanović, koji je blokirao ceste prema Srbiji i zaratio s Vučićem, a onda i Most, koji se u ratu oko Ine pokazao borcem za nacionalnu stvar. Licenciranje domoljublja, bila je to zlatna žila na kojoj je HDZ živio četvrt stoljeća; na pitanje što sad još nisu našli odgovor.
Zlatko Hasanbegović ljuto je zakukao Velimiru Bujancu kako kod nas nema suočavanja s prošlošću. Bujanec, kojega u našim medijima vidimo uglavnom u dekoru ustaških zastava ili sa svastikom na ruci, idealan je subjekt za tu vrstu priče jer je raskrinkava: iz ovoga je naime jasno vidljivo da lokalne kritike Tita, komunizma i sličnih objekata nisu liberalno-demokratske (što je legitimno i poželjno), već su, ovdje bismo rekli, kriptoustaške, samo što kod Bujanca prefiks ‘kripto’ nema nikakvog smisla… Oni ne bi kritizirali lijevu prošlost da stvore prostora liberalnom poretku, nego da lijevi despotizam zamijene desnim.
Srpski premijer Aleksandar Vučić žestoko je opalio po proustaškim zastranjivanjima u Hrvatskoj, pa mu je Miro Kovač poručio da Srbija uz takvu politiku nikad neće u EU. Kovač je u pravu: takve se šovinističke histerije ne aranžiraju na ulaznim vratima Unije, do njih se glumi finoća, tek kao član kluba možete raditi takve i slične svinjarije. RTL-ov urednik to je popratio korektnim, informativnim prilogom, bez dolijevanja ulja na vatru.Srpska hajka ipak mora imati dublji razlog. Jedan bi mogao biti želja Vučića i službenog Beograda da pomognu HDZ-u na izborima. Ta se vrsta bratske pomoći nesebično davala od 1990. do danas, da sad ne idemo u Drugi svjetski rat i činjenicu da su četnici prve penzije dobili od Pavelića i da su liječeni na Rebru… Nema naime nikakve logike da pročetničke snage napadaju kriptoustaške – to je neprirodno, oni su u savezu od mjedi trajnijem. Moguće je dakle da Srbija pomaže poraziti Milanovića, kojega organski ne mogu vidjeti. Drugi mogući razlog je američki mig, posjet Joea Bidena je indikativan. Možda Amerika preko Vučića šalje šamar Hrvatskoj zbog revizionističkih zastranjivanja. Odmetanje Turske znak je za regionalnu uzbunu. No mahnitanja iz komšiluka teško će Hrvatsku centrirati, osim ako nije riječ o predizbornoj računici: malo Rive, malo vitra u leđa desnici, a kad pobijedi desna opcija, ići ćemo na formulu ‘Hristos se rodi’… Nema naime razumnog razloga zbog kojega bi Vučiću smetala politika koju i sam vodi, samo s drugim grbom.
Po broju osvojenih medalja u odnosu na broj stanovnika Hrvatska je najuspješnija sudionica Olimpijskih igara od svih zemalja EU-a, javio je HRT. Kakav zanos! Što će više ljudi biti pred kontejnerima, na putu za Njemačku ili na birou za nezaposlene, to će sportskim uspjesima biti pridavana nesrazmjerno veća važnost, kao i ‘unutarnjim neprijateljima’. Sve su to simptomi ili, kako bi Crkva rekla, ‘znakovi vremena’ dubokih posrtanja…
Dnevnik, Nova TV, 15. kolovoza, 19:15
Ivana Brkić Tomljenović, pametna, pribrana, hladnokrvna reporterka Nove TV, spremna je na suočenje i obračun i s najvećim krokodilima naše male bare. Ovoga puta počepušala se s Milanom Mikijem Bandićem, zagrebačkim karizmatikom koji je oko sebe skupio klub slomljenih srdaca Zokija Milanovića (on, Slavko Linić, Radimir Čačić, Ljubo Jurčić, sve su to ljudi koji su nekoć bili dobri s Milanovićem). Na njezino pitanje zašto kupuje birače novcem građana, Bandić se standardno napravio blesav: ‘Ne razmem pitanje.’ No reporterka je odmah pojasnila na što misli: oprost duga za ilegalno potrošenu vodu, i to baš pred izbore. Miki se kompulzivno nastavio praviti lud, konačno, na tome je sagradio karijeru, pa je rekao da ljudi taj novac ionako nemaju, a sad će plaćati račune. No na pitanje je li ‘Za dom spremni’ ustaški ili stari hrvatski pozdrav, Miki je dao državnički odgovor, na kojemu se mogu učiti generacije političara. ‘To je veleizdajnički i ustaški pozdrav’, rekao je i točka. Pa jasno: da nije, ljudi koji vole stare hrvatske pozdrave izabrali bi recimo HSS-ov ‘Bog i Hrvati’ ili nešto slično, ali ovaj je sladak baš zato što nije stari hrvatski nego malo noviji…
HRT 1, 15. kolovoza, 12:00
Po našem mišljenju, sisački biskup trebao bi završiti na dregeru, ali je završio na TV ekranima. U njegovoj propovijedi održanoj u Gori kod Petrinje nedostajali su samo bijeli miševi, svega drugog je bilo: Herod se digao i radio zlosilje nad našim narodom, Marija nam je dala svjetlo koje bi trebalo poslužiti za lustraciju, Hrvatskoj prijeti zmaj… Evo jednog citata, štipnuli smo ga iz sredine, a mogli smo nešto slično naći u svakom dijelu ove propovijedi. Biskup je istaknuo da se narod osjeća robom u svojoj zemlji ‘koja jest oslobođena, ali nije očišćena od prljavština starih laži i nametnutog nam beznađa’, pa bi zemlju trebalo lustrirati, a to ‘znači osvijetliti: svjetlom evanđelja, Kristovim svjetlom, koje nam je dala Marija’. Tračak zemaljskog svjetla biskupa je osvijetlio iz Njemačke, koja je osudila Perkovića i Mustača. Marija tu kotira kao predsjednica Zajednice žena Katarina Zrinska ili tako nekako. ‘Danas više ne mogu Hrvatskom vladati oni koji su štitili i štite ubojice i taj zločinački režim. To treba jednom zauvijek prestati’, reklo je ovo svešteno lice, kojega Bog nije obdario pretjeranom pameću, no eto, i s tim se poprilično uzdigao.
Vijesti, N1, 17. kolovoza, 13:40
Zokijevo hrvatstvo opet je na steroidima! Citira papu, daje Franji Tuđmanu Markov trg, otkriva djeda ustašu, najavljuje novi regionalni fajt – ako Srbija ne promijeni hibridni zakon o regionalnoj jurisdikciji, Hrvatska će izglasati sličan zakon za Kosovo. To je muzika za dlakave uši birača, nema nikakve sumnje: Đuro Dečak gleda ga ozarena lica, radostan kao kurir Pinki kad je prvi put vidio Tita. A to nije mala zajebancija: ljudi koji su puno puta pregovarali s Dečakom vele da on nikad nije zadovoljan. Eto, sa Zokijem iz ‘nacionalne klase’ je bio, uvijek postoji prvi put.Najvažnija stvar koja se HDZ-u dogodila na prošlim izborima, a u međuvremenu je potvrđena, jest gubitak monopola na licenciranje nacionalne pravovjernosti. Najprije im je taj monopol oskvrnuo Milanović, koji je blokirao ceste prema Srbiji i zaratio s Vučićem, a onda i Most, koji se u ratu oko Ine pokazao borcem za nacionalnu stvar. Licenciranje domoljublja, bila je to zlatna žila na kojoj je HDZ živio četvrt stoljeća; na pitanje što sad još nisu našli odgovor.
Bujica, Osječka TV, 19. kolovoza, 20:05
Zlatko Hasanbegović ljuto je zakukao Velimiru Bujancu kako kod nas nema suočavanja s prošlošću. Bujanec, kojega u našim medijima vidimo uglavnom u dekoru ustaških zastava ili sa svastikom na ruci, idealan je subjekt za tu vrstu priče jer je raskrinkava: iz ovoga je naime jasno vidljivo da lokalne kritike Tita, komunizma i sličnih objekata nisu liberalno-demokratske (što je legitimno i poželjno), već su, ovdje bismo rekli, kriptoustaške, samo što kod Bujanca prefiks ‘kripto’ nema nikakvog smisla… Oni ne bi kritizirali lijevu prošlost da stvore prostora liberalnom poretku, nego da lijevi despotizam zamijene desnim.
RTL Danas, 20. kolovoza, 18:30
Srpski premijer Aleksandar Vučić žestoko je opalio po proustaškim zastranjivanjima u Hrvatskoj, pa mu je Miro Kovač poručio da Srbija uz takvu politiku nikad neće u EU. Kovač je u pravu: takve se šovinističke histerije ne aranžiraju na ulaznim vratima Unije, do njih se glumi finoća, tek kao član kluba možete raditi takve i slične svinjarije. RTL-ov urednik to je popratio korektnim, informativnim prilogom, bez dolijevanja ulja na vatru.Srpska hajka ipak mora imati dublji razlog. Jedan bi mogao biti želja Vučića i službenog Beograda da pomognu HDZ-u na izborima. Ta se vrsta bratske pomoći nesebično davala od 1990. do danas, da sad ne idemo u Drugi svjetski rat i činjenicu da su četnici prve penzije dobili od Pavelića i da su liječeni na Rebru… Nema naime nikakve logike da pročetničke snage napadaju kriptoustaške – to je neprirodno, oni su u savezu od mjedi trajnijem. Moguće je dakle da Srbija pomaže poraziti Milanovića, kojega organski ne mogu vidjeti. Drugi mogući razlog je američki mig, posjet Joea Bidena je indikativan. Možda Amerika preko Vučića šalje šamar Hrvatskoj zbog revizionističkih zastranjivanja. Odmetanje Turske znak je za regionalnu uzbunu. No mahnitanja iz komšiluka teško će Hrvatsku centrirati, osim ako nije riječ o predizbornoj računici: malo Rive, malo vitra u leđa desnici, a kad pobijedi desna opcija, ići ćemo na formulu ‘Hristos se rodi’… Nema naime razumnog razloga zbog kojega bi Vučiću smetala politika koju i sam vodi, samo s drugim grbom.
Dnevnik, HRT 1, 20. kolovoza, 19:00
Po broju osvojenih medalja u odnosu na broj stanovnika Hrvatska je najuspješnija sudionica Olimpijskih igara od svih zemalja EU-a, javio je HRT. Kakav zanos! Što će više ljudi biti pred kontejnerima, na putu za Njemačku ili na birou za nezaposlene, to će sportskim uspjesima biti pridavana nesrazmjerno veća važnost, kao i ‘unutarnjim neprijateljima’. Sve su to simptomi ili, kako bi Crkva rekla, ‘znakovi vremena’ dubokih posrtanja…
