Velika avantura
Kao što sam dala naslutiti, išli smo na putovanje. Ne, nije skijanje.
Još prije Božića smo se uputili „otkriti Ameriku“, u okviru naših mogućnosti. I ne, nismo dobili na lottu. U stvari, putovanje i nije bilo tako skupo, vjerujem da mnogi potroše više za tjedan dobrog skijanja negdje u Europi. Kako imam nekoliko jako bliskih članova mamine obitelji, išli smo kod njih, oni su nas vodili kojekuda i častili većinom večerama i sl., tako da smo platili put i stvari koje smo si kupili. A to je nešto što nije obvezno. Karte za avion( moram se pohvaliti) obično nađem tako jeftine, da moj muž uvijek pita:“ Opet nosimo kokoši na krilu?!“, hahahaaa ( Indiana Jones).
Prva destinacija nam je bio Buffalo, država New York. Tamo imam bratića kod kojeg smo išli i još dva koje sam naravno vidjela i posjetila. Kažu da smo mi krivi što smo htjeli vidjeti Američki Božić, po snijegu, zato je bilo tako hladno. Doista i je. Kažu, najhladnije u zadnjih 100 godina, i dnevne temperature su bile ispod – 10, nerijetko -17°c. Ali bijelo, čisto i sunčano.
Nismo doživjeli Snow lake efect, to je jako zanimljivo. Zbog jezera koje je uz grad, a koje je ogromno, kada vjetar zapuše, nosi sav snijeg u jednom pravcu. Kažu da je jedne godine zimi snijeg padao, a u Buffalu ga nije bilo. Bilo je vedro, ali u trenutku se podigao vjetar i grad se našao pod dva metra snijega. Sav snijeg sa zaleđenog jezera, vjetar je jednostavno „prebacio“ na grad. Par km dalje, ni pahuljice. Tada su apelirali za pomoć, pa su iz južnih država krenuli pomoći jer su i dalekovodi i sl. nastradali. Ali snijeg kako došao, tako i otišao, otopio se i ljudi došli pomoći i vidjeti snijeg, a snijega nigdje, samo hladnoća.
Prvo što čovjek tamo primijeti je taj osjećaj svega velikog oko sebe. Istočni dio USA je inače velikim dijelom ravan, i ta širina još više dolazi do izražaja. Ceste i u samom centru su duple, ako su starije ulice, sve su jednosmjerne, i voze se u dva traka. Malo izvan centra su odmah tri traka i sa zanimljivim rješenjem za skretanje lijevo, preko trakova, u sredini imaju trak, u njemu se zaustavite iz oba pravca, pa skrenete kada vam saobraćaj to omogući. Nema zaustavljanja prometa, ni semafora na svakoj i najmanjoj raskrsnici. Sve trake inače voze do ograničenja, obilaziti se smije sa svih strana. Zvuči komplicirano ali nije. Također, na znaku stop, morate stati, baš stati, a ako je još neko u križanju, prednost ima onaj koji je prvi došao, tj. stao. Naravno, ograničenje brzine je zakon, a ako stane školski bus, staju svi, tri trake, dok on ne krene, nitko ne mrda. To je najveći prekršaj, po težini i blizu ubojstva, doista.
Toliko o saobraćaju.
O dobrodošlici neću, nismo se vidjeli 10 god. pa možete zamisliti. Kako je doista bilo jako hladno, neke stvari iz našeg programa smo morali prekrižiti. Kao doček Nove godine na Time Square-u u NY. Po toj hladnoći, danima su upozoravali da ne zadržava duže vani, a ako nećemo obići baš sve u NY onda ne vrijedi ni ići. To ćemo idući puta, ionako su nas naručili iduće ljeto. Naravno, na slapove Nijagare smo išli, na nekih -16°c i iako je bilo hladno, bilo je lijepo. Količina vode koja protječe i veličina slapova je impresivna. I taj led i snijeg, daje jednu zanimljivu kulisu. Otišli smo na Kanadsku stranu ( za Kanadu više ne trebamo vize) s koje je puno bolji pogled. Nismo znali da su i Kanađani postavili spomenik Nikoli Tesli pa ga nismo tražili, a očito prošli pored njega. Poznati spomenik s američke strane nismo također posjetili jer je zimi taj park zatvoren. Uglavnom, ljudi su digli spomenike našem Tesli na, između ostalog, velikoj turističkoj atrakciji, a mi?!
Buffalo je poznat, jedan od starijih i bogatijih gradova, najviše po povezivanju kanalom do velikih jezera u unutrašnjosti, imali su velike mlinove i najveću preradu željeza u svijetu. Bio je jedan od najbogatijih gradova, gdje su bogati rado živjeli, sve do 70 godina 20 stoljeća kada proizvodnja željeza doživljava krah. Otpuštali su po 20 000 radnika dnevno. Taj, kako su ga zvali, Queen City, postao je grad tuge. Ipak, Amerika je Amerika, nisu dozvolili da se samo tako jedan grad ugasi, posebno koji je poznat i po sportu, po najboljim navijačima, po najboljim arhitektima itd. Grad je jedno vrijeme stagnirao, ali živio i preživio, sada opet raste, kažu, sve više ulažu u kvalitetu života. Naravno, obišli smo sve samo po zimi, više onako, na brzinu. Zato smo polako obišli trgovine i njihovu Galeriju, veliki trgovački centar koji možete danima obilaziti i opet da sve ne vidite.
Inače, lijep je to grad, sa puno sportskih i kulturnih događanja, u blizini je i veliko jezero koje je skoro kao naše more, sa uređenim izletištima i kamperskim naseljima, jednu kućicu ima i moj bratić i od proljeća do jeseni većinu vikenda tamo provode.
Sport zauzima posebno mjesto i poznati su hokejaški klub, nekada je bio i baseball ,a američki football ima posebno mjesto. Njihov klub, Buffalo Bills, do pred Novu godinu je bio jedini američki klub koji gledajući takmičenja u svim sportovima, u ovom stoljeću nije ušao u doigravanje. Ipak, navijači uporno pune stadione iako znaju da će izgubiti, kupuju karte unaprijed i uvijek je sve rasprodano. Ove godine smo i mi navijali u utakmici koja je odlučivala, uz naravno matematiku da još drugi izgube, i gle čuda, prošli su u doigravanje. Izgubili su u doigravanju, ali oni su sretni kao da su prvaci. Divan duh ( osim što su rekli da mi nismo baš tako zdušno navijali tu utakmicu!)
I još nešto o Buffalu, to je grad iz kojeg potječu chicken wings, poznati u cijelom svijetu. Po istinitoj priči, neke davne godine, mornari su zbog snijega i hladnoće ostali okovani u jednom lokalu. Tu su se i hranili, no jednog dana gazdarica je rekla da su ostala samo pileća krilca i da više ničega nema. Naravno, pristali su i na njih, a kako im se jako svidjelo, svaki put kada bi došli išli bi na krilca tamo i to je postala standardna ponuda koja se poslije proširila na cijeli svijet.
Toliko o Buffalu, idući put idemo dalje, a možda i o njihovoj ekonomiji i potrošnji, onako kako smo je mi doživjeli.
Recept recimo, američki, ali i o tome ćemo kroz ovih par tjedana. Kako idu poklade, a njihova je glavna poslastica Doughnuts, samo premazani s puno šećera, uskladit ćemo s našim, ukusnijim krafnama.
American barbecue speareribs (hamburger na američki način)
Napokon slika i recept kako to amerikanci rade. Znate ono iz filmova, debeli i veliki komad hamburgera, rebara sa malo mesa na njima, pečen na roštilju, glaziran, bordo- smeđe ili crne boje, pa navale.... evo recept, a ako vam se neka od namirnica ne sviđa, slobodno zamijenite drugom. Iako za pravo glaziranje treba nešto slatko, kao med ili šećer jer oni daju taj sjaj i boju.
Srednje zahtijevno.
SASTOJCI:
1-2 kg hamburgera, bez kože i puno masnoće, s rebrima rezano na širinu 13-20 cm ( našla sam u našim mesnicama :-)) )
300 ml ketchupa
100 g meda ( ili pojačajte ketchup )
1 žlica senfa
2 režnja češnjaka sitno isjeckati
1 čili papričicu sitno izrezati
1 žlica octa
100 ml piva
2 žlice tabasca
1 žlica soli
papar
PRIPREMA:
Meso operite i posušite. Sastojke za umak dobro izmiješajte ( možete ga koristiti i kod ostalog mesa za roštilj, posoljeno meso mažite umakom za vrijeme pečenja, češće ga okrećite ).Meso po želji izežite na dva ili tri komada, stavite u dublju posudu i prelijte umakom. Ostavite na hladno od 4-12h, pa izvadite iz umaka na alu-foliju zamotajte i pecite u pećnici oko 1,5 do 2 h. Tako omekšano meso pecite na roštilju naravno premazujući ga umakom, dok ne dobije lijepu tamnu boju. Ako ne želite peći u pećnici, možete i na roštilju, sa strane peći prvo u foliji, pa bez nje. Amerikanci imaju one roštilje s kupolom, gdje se više dimi nego peče, oni to peku polako, ali mislim da to i nije baš najzdravije, toliko dima. Ne znam, ali možete pokušati sve ove varijante, nećete požaliti. Poslužite uz salati ili pečeno povrće ili kukuruz, ovisno o sezoni.
Krafne
U vrijeme poklada, neizbježne, inače omiljene!!!
Srednje zahtijevno.
SASTOJCI:
650g brašna
1 kocka germe (40g)
1/4 mlakog mlijeka
50 ml mineralne vode- mlake
2 žlice konjaka ili sl. da ne upijaju ulje kod pečenja
80g šećera
1 prstohvat soli
50g maslaca
1 jaje + 1 žumanjak
PRIPREMA:
Sve namirnice trebaju biti sobne temperature. Brašno prosijte u zdjelu, u sredini napraviti rupu i germu u komadićima ubaciti, malo šećera posuti preko germe. Preliti gremu toplim mlijekom i pustiti da se otopi.
Ostali šećer, sol, mineralnu, konjak, maslac u komadićima, žumanjak i jaje rasporediti po rubu brašna. Sve sastojke umijesiti, s nastavkom za tijesto, iz sredine prema van u glatko tijesto i najbolje rukom dugo lupati, odozdo prema gore, kao da ga razvlačite. Tako dobije zrak i one balončiće u tijestu.
Prekriveno tijesto ostaviti na toplom dok se volumen ne udvostruči, oko 30-40 minuta. Tijesto još jednom premijesiti, razvaljati na radnoj površini 1 cm debljine i tada rezati čašom krafne. Ostatak tijesta ponovo premijesiti i ponoviti postupak. Ostaviti pokrivene još 15 minuta da narastu i peći u dubokom ulju dok ne porumene. U ulje ubacite par čačkalica da ne gori. Pečene prvo izvadite na ubrus da pokupi višak masnoće, pa tek tada pospite šećerom u prahu.
Varijacije:
Možete praviti i kao Amerikanci sa rupom, manjom čašom izrežite sredinu. Napravite rojal, bjelanjak sa puno šećera, boijte po želji, pa pospite šarenim mrvicama. Ako želite punjene, možete nabaviti veliku špricu s tankim nastavkom ili razvaljati malo tanje, staviti pekmez ili nutellu i poklopiti drugim dijelom tijesta, pa praviti krugove oko nadjeva (pazite da nema brašna na tijestu, tada će se bez problema slijepiti ), ostalo kao u receptu.
[gallery columns="5" ids="113120,113121,113122,113123,113124,113125,113126,113127,113128,113129"]
