Zima, zima e pa šta je….


[caption id="attachment_114277" align="alignleft" width="250"] Špilja Bijambare[/caption]

 

Već smo mislili da je neće ni biti, kad dođe, na brzinu, u svom pravom obliku. Snijeg, pa kažu i vrlo niske temperature. Na žalost, ja sam negdje pokupila neki virus, i sad iza svake rečenice moram puhati nos, ali, tako to ide. Nije strašno, nije gripa na sreću.
Ne bi bilo čudo ni kada bi padale „sjekire“, jer svašta se kod nas događa. Kada netko od vladajućih sam da ostavku na dobrom položaju, uvjeren da se ne radi dobro, e to već pomalo spada pod čuda. Kada vladin povjerenik za Agrokor, za koga čak kažu da je dobro radio svoj posao, za prekršaj za koji se obično plati kazna, da ostavku, to je isto čudo. Čovjek se priupita, tko je tu prav, a tko nije.

Da ne spominjem Daliju Orešković, za koju svi znaju da nije podlijegala pritiscima i da je doista časno obavljala svoj posao, pa joj ne produže mandat i žena da ostavku, onda se čovjek pita tko je tu normalan. Sklona sam vjerovati da nam je nada kod ovih koji odlaze. Trenutno s funkcija, nadam se ne i iz države. Iako će, izgleda, većina otići, a HDZ će vladati dovijeka, dok ne izumru. Jer teško da će im netko moći zaraditi plaće i mirovine. Žalosno.

Međutim, ne želim o tome, ovako viroznu me muka uhvati, pa nos još više curi.
Netko je napisao da jednom napišem putopis i komentare o Bosni. Zašto da ne?!
Bosna je jedna predivna zemlja, s masom predivnih ljudi, svih vjera i nacija. Naravno, kao i svaka druga, ali ova nam je prva susjedna, s najdužom granicom koju dijelimo. A u životu je najvažnije imati dobre susjede ( ma što oni gore navedeni rekli!).
Naravno, pod predivna, prvenstveno mislim na prirodne ljepote, a onda na arhitekturu koja je ostavština povijesti.

Zemlja koja je imala tu nesreću da najviše strada 90-tih godina, osjeti teškoće i sada. Politika koja se tamo vodi, koristi samo onima na vlasti, a kod njih ljudi odlaze još masovnije nego kod nas. Iako im je teže dobiti radne vize, bježe glavom bez obzira. Zamislite kako je kod njih kad smo im mi zapad, kad je kod nas puno bolje!
Ali taj duh koji Bosanci imaju, to ne može da uništi nitko. Njihova spremnost da od svega naprave šalu, da se smiju na svoj račun i da svakome pomognu, to im je univerzalno. Često idemo tamo, u više mjesta, ali nikada nismo doživjeli neugodnosti.
Ljepote Une, Sane, Neretve, rafting na Tari ( Crna Gora, dio) do Drine, slano jezero u Tuzli, Sarajevo, Mostar, Jajce i slapovi, Blagaj, ćevapi u Zenici, Travnik i kuća Ive Andrića, Hladna voda i najbolji ćevapi kod Harija, Vlašić, Bjelašnica ili Jahorina pod snijegom i „Na Drini ćuprija“ u Višegradu. Dopunite što sam zaboravila, ali ima se što vidjeti. Još je puno kula i utvrda i mjesta vrijednih posjeta.

Naravno, većinom se ide u Sarajevo i Mostar, i tu nema greške. Kada god odem, uvijek se udebljam pa i za vikend. Ne znam tko može odoljeti tim slanim i slatkim delicijama. U Sarajevu preporučujem odlazak u prekrasan restoran u Sarajevskoj pivovari, preko Miljacke, ravno sa Baščaršije. Lijepo uređeni restoran u stilu Bečkih restorana ili kavana, s galerijom, ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Tu je i Park Prinčeva odmah iznad Sarajeva s koga puca pogled na cijeli grad. Ima još divnih mjesta, a po lijepom vremenu je lijepo prošetati i uz Vrelo Bosne, koje je nekada bilo puno veće, ali sada izgleda iz izvora uzimaju previše vode za proizvodnju Jamnice i Cole pa je manji nego nekada. Ipak, to je lijepo mjesto za šetnju. Preporučujem i rafting, sjajno iskustvo i nije jako skupo, a ako ne želite daleko, lijep restoran, poznat još iz bivše države, renoviran, Babin kuk je u Derventi. Još po lijepom vremenu vanjski dio, jako lijepo. Špilja Bijambare je između Tuzle i Sarajeva, predivna priroda i dobra hrana  gdje su tijesta većinom s heljdinim brašnom.

Uz politiku koja se vodi, žalosno je što se ne radi na čuvanju okoliša, jer tu prvo moraju potegnuti institucije, a u Bosni se ima što čuvati. Sjetite se i kod nas boca dok se nisu otkupljivale, tako je svuda.
Nadam se da će biti bolje, iako po malo gubim nadu u skori boljitak na ovim područjima, ne uz sadašnja vodstva.

Ali neću više o tome, danas moramo kuhati nešto Bosansko znači, srećom to nam nije strano!

Burek (naravno s mesom)


Sve su pite pitice, a burek je pitac! Tako kažu, a tako i je.
Luk se posoli da ne bude "živ". Tajna jedne poznanice, majstorice za burek i pite.

Zahtijevno.

SASTOJCI:

300g brašna

100ml mlake vode

1 prstohvat soli

3 žlice ulja

Za nadjev:

500 g mljevenog mesa (najbolje teletina i junetina, ali može i miješano)

1 glavica crvenog luka

soli

1 režanj češnjaka

malo papra

PRIPREMA:

Sve sastojke dodati u zdjelu i s nastavkom za tijesto umijesiti u glatko tijesto, još jednom rukama promijesiti dok ne postane elastično (oko 10 min) i ne lijepi se više po rukama. Na radnu površinu staviti pola žlice ulja i na njoj mijesiti dalje. Dodati žlicu ulja pa umijesiti dok ga tijesto ne upije.
Tijesto u kuglu oblikovati i tanko premazati uljem, umotati u prozirnu foliju i odložiti na tanjur na sobnoj temperaturi najmanje pola sata.
Tijesto na krpu posutu brašnom staviti i razvaljati . Pokriveno ostaviti 5 minuta da miruje. Tijesto malo podići i iz sredine preko dlanova tanko razvući i ponovno poleći na krpu. Razvlačiti krajeve rukama u krug, pazeći da se ne pokida. Malo po malo. Kad je već prozirno lagano posuti uljem ili namazati pažljivo kistom.
Za nadjev sitno nasjeckajte luk, posolite ga i ostavite 10-tak min. U meso umiješajte malo papra, protisnite kroz presu češnjak, dodajte luk i miješajte sve sastojke u jednoličnu masu.
Rasporediti punjenje na tijestu, burek zarolati dizanjem krpe, položiti na namašten lim. Možete praviti zvrkove kao na slici, ili slagati po dužini lima. Lagano premažite uljem i pecite u zagrijanoj pećnici na 220°c, oko 35 min. Po želji poklopite da se upari, ako ne volite da hrska. 

Hurmašice


 

Hurmašice su tradicionalna bosanska slastica, naravno porijeklom s bliskog istoka, ali udomaćena i kod nas. Prave se "čiste", s orasima ili sl. i sa kokosom. Za ove s kokosom zamijenite dio brašna kokosovim brašnom.

Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

250 g maslaca

200 g kiselog vrhnja

2 dl ulja ( ili biljni mrs )

1 prašak za pecivo

oštro brašno, oko 800 g, da tijesto nije ni pretvrdo ni premekano
orasi po želji

Za agdu ( preljev )

1 kg šećera

0,5 l vode 1 neprskani limun

PRIPREMA:

Od svih sastojaka napravite tijesto, ne pretvrdo, ali dovoljno da možete praviti valjčiće, oko 6-7 cm dužine, možete utisnuti po par četvrtina oraha i pritisnuti na ribež, da dobijete karakterističnu "mustru". Slažite na veliki lim, ne lijepe se, ali ako niste sigurni stavite papir. Malo narastu pri pečenju pa ne slažite pregusto. Pecite u zagrijanoj pećnici oko 25 min na 180°c, da malo porumene.

Za preljev kuhajte šećer s vodom i limunom opranim i narezanim na šnite. Kuhajte dok ne dobijete agdu, gustoće sirupa. Treba malo prakse za to. Moraju sa žlice kapi polako padati, a kad na zadnjoj strani puhnete u sloj agde, mora se pojaviti "ruža". Najbitnije je da hladne hurmašice zalijete vrućom agdom. Ostavite ih vani, na sobnoj temperaturi ili u pećnici, ne u hladnjaku. Barem ne prva 24 h.

[gallery columns="6" ids="114280,114281,114282,114283,114284,114285,114286,114287,114288,114289,114290,114291"]