Sunce!!!


Napokon sunce i malo toplije vrijeme. Odmah je toplije oko srca!
Nedavno komentiram s prijateljicom da smo mi u stvari teško demotiviran i čudan narod. Kažu neki dan da je ove godine proglašena zemlja sa najsretnijim narodom na svijetu. Norveška! Prvo padne na pamet dobar standard, ali odmah zatim i njihovo loše vrijeme i pola godine dan, a pola noć. Znamo da su prije govorili da su u tim sjevernim zemljama živjeli najdepresivniji ljudi i najviše samoubojstava se događalo tamo zbog nedostatka vitamina D, onoga za koji je sunce zaduženo.

Međutim, čitajući puno, putujući i preko poznanika kako puno saznamo ima tu i drugih faktora. U tim sjevernim zemljama, vjerujem da ste i sami čitali, djeca na primjer već u vrtiću idu van bez obzira na vremenske uvijete. Dva sata, pa bila kiša ili snijeg, suho ili mokro. Kod nas je rijetko da se djeca puste van ( onih pola sata!) ako nije sunce, ili slučajno savršeni snijeg.

Logično je da oni moraju djecu izvesti i po lošem vremenu, jer da čekaju lijepo, pitanje je da li bi osim malo ljeti, uopće bili vani. Nešto mislim da bi mi u takvim uvjetima imali zombije, koji bi samo bili vani na putu iz auta do ulaza u vrtić.
I sad ono što sam ja tu zamijetila. Nama je vrijeme sve! Sibirska hladnoća, tko preživi, pričat će!!!
Da, bilo je hladno i više nije. Par dana, asti gospe!

Oni djecu uče od malena da nema izgovora, da vrijeme ili teškoće nisu razlog za odustajanje, da se treba usredotočiti na svoje obaveze, želje, htijenja i ne dozvoliti da nešto nerelevantno kao vrijeme, na to utječe. Nema čekanja, na bolje vrijeme, na novog šefa, na sutra, na bolju vlast, na bolje uvijete, na nečije raspoloženje, na druge…

Kod nas se čeka. Mi samo čekamo, uz vrijeme, bolji posao, bolje sutra, sjetite se onoga :“ Čekaj da kreneš u srednju da vidiš što je učenje, čekaj da rodiš, pa ćeš vidjeti kako ćeš stići nešto, čekaj da imaš 40.godina pa ćeš vidjeti kad te počne boljeti…Mi uvijek čekamo, uglavnom da bude bolje, ali uz to nam svi svojim negativnostima „popravljaju“ budućnost.

Pa nije ni čudo što smo mrzovoljni, nezadovoljni i ne-sretni. Jer da nam od malena govore da je to normalno i da je tako, da se moramo s tim pomiriti i iskoristiti vrijeme na najbolji mogući način, možda bi bilo drugačije. Jer danas veliki broj roditelja, moram reći griješi, pravi invalide od djece. Voze ih u školu, iako ni jedna nije gradska škola nije daleko nikome. Ima i gradski prijevoz. Imaju i noge. Previše sjede i tako, sve manje sudjeluju u kućnim poslovima, sve manje ili nikako idu po kruh i sl., sportom se ne bave osim u igricama, čast izuzecima. Pa umjesto da roditelji kažu da idu pješice, jer imaju i kišobrane i više obuće nego što im treba, oni ih voze. Pa na aktivnosti, pa u kino, pa kod prijatelja. Pa na posao ( roditelji čak idu tražiti posao za dijete, punoljetno, sa završenom školom!, oni idu tražiti, a mladac sjedi kod kuće i čeka), o liječnicima da ne pričam.

Onda moramo biti sretni kada sami odu na faks, kada se zaposle pa počnu sami ustajati na zvuk budilice, a ne moramo ih više buditi!
Zato nam ipak želim lijepo vrijeme, ali i da se pomirimo s time da će biti kako biti mora, a da iz toga izvučemo najbolje. Da djecu učimo da si sami stvaraju svoj mikro kozmos, a da ne dozvole da im ga itko kvari. Da moraju imati obaveze, izvršavati ih i nevoljko, pokažite im primjerom kako izgleda kada se nešto „zaboravi“.

Sa zakašnjenjem, jer je tako pao datum, svim ženama želim sretan Dan žena i da im svaki dan bude lijep. Da ne dozvole ikome da im teško stečena prava netko oduzme, da budu svjesne da su i brojnije i obrazovanije i time jednako dobre da žive lijep i ravnopravan život kod kuće, na poslu u društvu.  Jer mi to možemo!

Faširane sa zelenim srcem


 

Prijateljica me navela da napravim ove faširane. Baš joj hvala, jer volim prokulice! Još je sezona, pa stignete isprobati!

Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

500 g miješanog mljevenog mesa

1 jaje

4 žlice krušnih mrvica

1 žlica Worcester umaka ili ljutog kečapa

1 žlica senfa

2 žlice sitno sjeckanog peršina

1 mala glavica crvenog luka

1 režanj češnjaka

sol i papar

ulje

500 g prokulica

PRIPREMA:

Prvo kuhajte prokulice u slanoj vodi, da ostanu al dente. Ohladite ih. Za faširane sve sastojke usitnite, luk i češnjak, pa i ostalo umiješajte u mljeveno meso i dobro sjedinite. Sad uzmite mljevenog na dlan, rastanjite u sredinu stavite prokulicu pa pažljivo spojite meso oko prokulice. Tako sve pripremite i pecite na dubokom ulju ili na papirom obloženom limu u pećnici na 180 oko 20-30 min. ako želite izbjeći masnoće. Poslužite s pire krumpirom i hollandaise umakom.

Dimnjak kolač


Dimnjak kolač radicionalni je mađarski svadbeni kolač (kürtöskalács), ali slične poslastice prave se širom Evrope - u Austriji (prügelkrapfen), Češkoj (trdelnik), Njemačkoj (baumkuchen), Litvaniji (šakotis), Luksemburgu (baamkuch), Poljskoj (sękacz), Slovačkoj (skalický trdelník), Švedskoj (spettekaka ) i Ukrajini (kurtosh kalach).Kod nas se počeo pojavljivati na Adventskom sajmu u Zagrebu, pa sam se tako i sjetila. Naravno, uvijek se može praviti.

SASTOJCI:

Za dizano tijesto:

500 g brašna

30 g kvasca

2 dl mlijeka

2 žumanjka

1 jaje

malo soli

3 žlice šećera

50 g otopljenog maslaca

Ostalo:

50 g otopljenog maslaca

smeđi šećer ( može i bijeli)

cimet

po želji:

Nutella

Po želji krema:

1 puding od vanilije napravite po uputama i ohladite. Skinite kožicu pa umiješajte 2 dl tučenog slatkog vrhnja.

Također možete kombinirati s voćem, svježim ili obrađenim ( kompot, lagano ukuhano voće kao za marmeladu ali s manje šećera)

Inače se "dimnjaci" mogu uvaljati u šećer otopljen ( ukuhan) u malo vode, kao agda, gusti sirup, a može i u med. Onda se može "zalijepiti" i lješnjak, bademi i sl.

PRIPREMA:

Za dizano tijesto u brašnu napravite udubljenje. Stavite malo šećera, izmrvljeni kvasac i prelijte s 1 dl mlakoga mlijeka. Kada kvasac naraste, ostalo sve raspodijelite po rubu, mlako mlijeko i maslac dodajte pa sve umiješajte u glatko tijesto. Po potrebi dodajte malo brašna. Pokrijte najlonom ili folijom i ostavite na toplome da naraste. U međuvremenu pripremite na čemu ćete peći "dimnjake". Ja sam srećom imala male oklagijice koje sam kupila za jednu dječju radionicu, ali poslužile su me i uske visoke čaše ( do nedavno su ih svi imali ) za vodu ili sok. Njih sam obložila papirom za pečenje. Na lim stavite papir za pečenje, bilo bi idealno da ne stoje na limu ( to sam uspjela s oklagijicama, manjim limom pa je rub bio držač), ovako budu ravni s jedne strane. Ali okus je opet super. Kada tijesto naraste, razvaljajte ga na malo brašna, pa režite trake oko 2 cm širine. Omotajte oko čaše, kao za šaum rolne, tek da se malo preklapaju. Kada je visine koju želite, malo razvaljajte da ih stanjite. Ostavite malo da malo narastu, pa pecite na 180°c oko 20 min, da dobro porumene. Po potrebi i okrenite ako možete. Izvadite i malo prohladite. Lagano skinite s čaše pa odvojite papir. Namažite otopljenim maslacem i uvaljajte u šećer pomiješan sa cimetom. Ili na neki od drugih načina. Nutarnju stranu također možete premazati Nutellom ili marmeladom ako više volite. Varijacija je bezbroj. Kako moji vole kreme, napravila sam ovu laganu i njima se jako svidjela kombinacija. Naravno, morali su se ohladiti.