Najveći rizik je nikada ništa ne riskirati
Nastupile su prave vrućine, ne samo od sunca. Produženi je vikend i neki će ga iskoristiti za odlazak na more ili kuda već, a neki i radno. Kod nas je ove godine ova druga opcija došla na red, ali mora nekada i tako. More će pričekati početak kolovoza.
Znam da vas sve najviše zanimaju događaji oko izbora u SDP-u, kao i moj program, ali iako ću o tome, ne mogu još sve iznijeti, jer ga još „brusim“. Jako je zanimljivo direktno učestvovati u tome, jer onda vidite kako to doista izgleda. Neki su očito mislili da je to svršena stvar, da: „Imamo predsjednicooo!“, a neki su malo u nedoumici. Pregovora se, kako čujem na sve strane i mene su kontaktirali, ali ja sam odlučila ići sama sa ljudima koji me podržavaju, ne širiti tim ni po koju cijenu. Jer, ako smatraju da sam najbolji izbor u ovim izborima, ili kako čuh da su rekli: “najmanje loš“ izbor, oni imaju rokove odustajanja od kandidatura kao i mogućnost davanja potpore i podrške do zadnjeg dana. Nisam sigurna da se i oni neće dogovoriti i međusobno, ali meni je tata uvijek govorio da miran san nitko ne može platiti. Nismo mi u stranci neprijatelji, ali neki „dugove“ shvaćaju ozbiljno, pa ih treba vratiti i tako to krene. Nadala sam se ne u SDP-u, ali očito ima nekih koji su u demokraciji skužili jednostavnu matematiku, pa je koriste. Do kada ne znam, ali da se nešto mora mijenjati govore svi rezultati anketa.
Sve što se dešava u stranci je u najmanju ruku strašno, pa i sama sebi postavljam pitanje : „ Što mi je ovo trebalo?“, međutim:“ Kada, ako ne sad? Tko, ako ne mi (ja)?“
Moj stari je volio stare neke izreke ili dijelove nekih stihova, nisam ih uvijek kao dijete razumjela, ali sada mi neke često padnu na um. Kao Njegoševa: „Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka!“ Morat ću se ove držati, oružje je u ovom slučaju u prenesenom značenju, ali trudim se biti junakinja, makar malo 😊
Inače, u programu mi je nit vodilja ponovna uspostava i organiziranje općinskih organizacija. Gradske, Gradiška i Brod, rade, za Gradišku ne mogu ništa ni prigovoriti jer imamo gradonačelnika. Kako organizacija funkcionira znam samo malo, ali u slučaju da mi zadatak bude županija, naravno da bi se i kod gradskih organizacija uvjerila da dobro rade. One imaju malo veću autonomiju od općinskih. Tri općine u kojima imamo načelnike bih ponukala na intenzivniji rad, kako stranački tako i načelnički, jer koliko znam jako dobro rade, ali kod izbora to nije jedini kriterij iako je najvažniji.
Međutim, u ostalih 23 općinske organizacije je najviše uspavanih, nemotiviranih i nepostojećih. Godinama se nije radilo, zadnje dvije, ništa. To je rovovski posao, tu se treba pokušati doći do ljudi kojima je stalo, do općine, do sugrađana, do suživota. Moramo pokazati u malim sredinama da mi nismo babaroge, da ne ugrožavamo nikoga i da želimo pomoći. Da bolje žive, da se upoznamo i da kažu svoje probleme. Da im približimo mogućnosti EU fondova kao i pojam zadruge. One negdje jako dobro rade, a negdje ih ne žele jer imaju pogrešno mišljenje o njima. A danas, mali poljoprivrednici jedino tako mogu biti konkurentni. Također je to osnova i za eko poljoprivredu .
Sve to bi bila baza oko koje bi se založila i radila, a ako se u međuvremenu pokažu druge potrebe, uklopili bi ih u rad. Jer bez rada, svi mladi će otići i doista neće biti ni sela ni poljoprivrede, na žalost ni Slavonije ovakve kakva je.
Ima tu još nekih planova, ali za sada toliko. Ako imate prijedlog, rado ću ih razmotriti.
A kako ni Slavonija ni kolumna ne ide bez recepta, evo što sam ovih dana radila.
Focaccia sa šunkom i kaparima
SASTOJCI:
500 g brašna
25 g svježeg kvasca
200 ml mlake vode
0,5 dl maslinovog ulja
Žlica soli
žličica šećera za kvasac
oko 6 tankih kriški šunke
100 g sira, može fetta ali i neki drugi po vašoj želji
7-10 malih šeri rajčica
2 žlice zelenog pesta ( prije par tjedana sam pisala jedan recept, na kuharici imate klasični)
2-3 žlice kapara
Grančica ružmarina
Listići bosiljka
Malo maslinovog ulja za posipanje
PRIPREMA:
Brašno stavite u zdjelu, umiješajte sol pa napravite udubljenje u koje ćete staviti žlicu šećera i namrviti kvasac. Prelijte toplom vodom i čekajte da naraste. Tada dodajte jedno jaje, pa umiješajte glatko dizano tijesto. Ostavite na toplom, pokriveno vlažnom krpom ili najlonom, da udvostruči volumen. Primijesite i razvaljajte na pobrašnjenoj radnoj površini. Posipte kaparima, izmrvite ili-ili ga izrežite na manje kvadratiće i razbacajte. Žlicom po malo raspodijelite pesto, pa pecite na 180 °c oko 25-30 min dok ne porumeni. . U pećnicu stavite zdjelu s vodom, da se tijesto još bolje diže i da se ne suši. Vruće još premažite maslinovim uljem, raspodijelite šunku i polovice šeri rajčica, također i zelene začine, pa odmah poslužite. Ukrasila sam i sa cvjetićima maćuhica, one su jestive, ali se na ovoj slici dobro ne vide. Naravno, to nije razlog da ne probate!
Kolač s jagodama i rižinim pahuljicama
SASTOJCI:
4 „keksa" rižinih pahuljica ( oni okrugli bez okusa)
šaka muslija
par čokoladnih keksa
100 g maslaca
150 g čokolade
za kremu:
6 listića želtine ili 1 vrećica
250 g marscaponea
400 g sirnog namaza ( LIDL)
200 g jogurta
300 ml vrhnja za šlag
150 g šećera
500 g jagoda
PRIPREMA:
Sve za podlogu izdrobiti i otopiti maslac i čokoladu. Zajedno ih pomiješati i ohladiti na sobnu temperaturu, ali da ostane tečno. Pomiješati i onda utisnuti u kalup, pa ohladiti da se stisne. Želatinu natopite po uputstvu. Za kremu pomiješati mascarpone, namaz, jogurt i šećer. Vrhnje umutiti u čvrst šlag. U krem usuti otopljenu želatinu, dobro izmiješati, špatulom ili žicom umiješati šlag. Dio odvojiti pa umiješati malo sjeckanih jagoda. Uliti prvo taj dio roza kreme na čokoladno dno, okolo složiti polovice jagoda sa sredinom prema van, pa po želji složiti još jagoda po roza kremi. Zatim uliti bijelu kremu, poravnati i ukrasiti. Hladiti min 5 sati. Skinuti obruč i to je to. Također možete služiti u posudicama ili u staklenkama kao na slici.
