Kako ćemo u ovoj?!




Počela je ova, Nova, najnovija godina. Lijep broj, 2020. Nova decenija! Još jednom, sve najbolje vam želim, sreću, doista. Netko je pitao da li i onome kome je sreća nanositi zlo ili na štetu drugih. Naravno da ne, ali ne da im ne želim sreću, već im želim da postanu bolji ljudi da ozdrave, da se promijene. Na žalost, puno je loših ljudi, ali veliki dio ( ne svi)  njih je loše zato što ne zna drugačije. Bar tako mislim ili se možda nadam. Godinama čovjek vidi da doista najveći dio ponašanja, ophođenja u društvu i načina komuniciranja potječe iz doma. Srećom, neki to i nadrastu, manje njih se ponaša lošije od onoga što su naučili u kući. Zato i društvo ima veliku obvezu raditi na odgoju mladih, obrazovanju, ali i prepoznavanju problema i ponašanja buduće problematične djece i posvećivanja vremena ili pronalaženju načina da se iz njih izvuče ono najbolje, da nadrastu probleme i ponašanje koje su naučili u kući. To se može, potrebno je puno rada i ustrajnosti. Zato je posao odgajatelja u vrtićima, učitelja i nastavnika zvanje, a ne posao. Profesor, to je možda posao iako ne mora biti, ali tu su već odrasle osobe u pitanju, koje žele učiti. Mala djeca i školarci, oni trebaju odgoj koliko i znanje. Uvijek sam znala da ne mogu raditi u zdravstvu, jednostavno to ne mogu ni zamisliti, kao ni u školstvu s djecom. Iako djecu volim, nisam se nikada mogla ni zamisliti kao učiteljica ili nastavnica. Jer tu treba predanost, upornost, debeli živci, razumijevanje, staloženost, određena distanca, a opet pristupačnost, strpljivost, beskrajna ponavljanja istoga sa željom da djeca doista razumiju…..

Čak možda i imam te osobine, ali opet….Ne, mislim da ne bih mogla.
Zašto to pišem? Upravo zbog ove i ovakvih objava na FB. Ne mogu vjerovati da toliko ljudi piše tako loše. Naš jezik nije lagan, lako se pogriješi, ni sama nisam uvijek sigurna pišem li baš sve ispravno. Ne mislim na one banalne greške ( koje se isto mogu dogoditi) već na neka pravila koja se zaborave ili nekada ni ne nauče. Ali pisanje poput ovoga, to je strašno. Djeca ne bi trebala moći upisati četvrti ili peti razred ako ne mogu napisati par suvislih rečenica s jednostavnim riječima bez greške.

Čujem od poznanica da djeca dolaze sve nespremnija u školu, s lošim predznanjem osnovnih stvari, ali zato znaju sve što ne treba i sva svoja prava u školi i društvu. Ne znam gdje su nestale norme dobrog ponašanja, želje da nam vlastita djeca budu kulturna, lijepo vaspitana ( evo, podcrtao mi je kompjuter riječ, ne ispravlja, jer je ne pozna. Kod nas se kaže obrazovanje ne vaspitanje, to znam, srbizam, ali to vaspitana mi je nekako kao ono što se uči od kuće, vaspitanje roditelja onome što moraju nositi od početka puta u svijet. Nadam se da razumijete što želim reći), da znaju bar na nekom polju malo više no što se traži, da nam na koncu, iako je irelevantno, budu na ponos. Ne odgajaju se ljubimci već buduća generacija odgovornih ljudi, samostalne osobe koje trebaju živjeti i raditi samostalno i odgovorno. Bez obzira u kome zanimanju, trebaju biti tako odgojene da teže najboljem i da su svjesne da uče za sebe, za svoje znanje i svoju budućnost. To se sve izgleda izgubilo u prijevodu, mnogi misle ako će djecu negdje utrpati ili ucijeniti nastavnika za bolju ocjenu da su pomogli djetetu. Bome, medvjeđa usluga. Jer to može da traje neko vrijeme, negdje, međutim rijetko traje onoliko koliko bi trebalo. Niti ne može, jer radni vijek je dug, nitko ne želi raditi za drugoga zato što netko ima 'vezu'.

Ne znam hoćemo li dozvoliti da ovakvi, nepismeni, odaberu predsjednika/cu. Znamo koga će oni birati. Nadam se da ćete svi izaći na izbore. Provjerite da li su vam starije zvali i pitali žele li telefonski glasati. Da, prijavili su i takve malverzacije. Tko kaže Kolinda, dobije prijevoz, tko kaže Milanović, kažu mu da je glasao ako stisne jedan na biraču na telefonu i ne mora ići na glasanje!!!
Mislim da je važno izaći, jer iako predsjednik nema neke ovlasti pa ni moć, ipak može djelovati na klimu i javno mjenje, a to je važno u godini kada smo preuzeli predsjedavanje EU kao i kada imamo grad kulture Rijeku. Imamo izbor kao i pravo, ali i dužnost da biramo. Baš zbog djece, zbog svih nas. Možda nas Milanović i iznenadi i bude super predsjednik. Nećemo znati ako ne dobije priliku. Kakva će KGK biti, to smo vidjeli, možda i gora kad dobije drugi mandat. Meni je sve jasno, a vi samo izađite, makar morali i nos začepiti!

Zovu iz ureda Bandićeve stranke: Glasali ste za Milanovića, ne morate na izbore


Svoj plan prehrane još nisam dobila, a ni ne planiram početi prije tri kralja, pa tako da imam još malo fore. Nešto novo, jednostavno, ne baš previše kalorično. U stvari, cijela nauka oko kalorija je količina. Iako su kalorije samo broj, pa se sa niskokaloričnim namirnicama može dobro najesti, ako volite ono što deblja, postoje samo dva rješenja. Ili jesti malo, ili trošiti puno. To je to.

Jednostavni zdravi kruh




SASTOJCI:

300 g pirovog brašna

200 g crnog brašna ili integralnog ( na tržnici imate subotom, mljevenog na mlinu, ako je tako kao što kažu, ali dobro se ponaša i ukusno je)

oko 3 dl vode

1 vrećica suhog kvasca

malo šećera

pola žlice soli

šaka krupno sjeckanih oraha, može i lješnjaka

po želji sjemenke suncokreta, lan i sl.

2-3 žlice ulja ( može maslinovo ili bučino ako volite)

PRIPREMA:

Pomiješajte sve suhe sastojke, u sredinu dodajte tekuće ( osim jedne žlice ulja), vjerujte, može i hladne, pa zamijesite tijesto. Treba biti malo mekše, ali se ne smije jako lijepiti za ruke. Na radnoj površini na žlici ulja, mijesite ga još malo u kuglu, pokrijte najlonom i ostavite da udvostruči volumen. Kada je naraslo, tijesto formirajte u kruh ili sva duga peciva ( ja sam ih samo malo uvrnula), stavite na papir za pečenje pa neka opet narastu. Ugrijte pećnicu na 180°c i pecite oko 30 min, ovisno o obliku. Cijelo tijesto kao kruh treba nešto više vremena, do 45-50 min. Malo ohladite, pa uživajte.

Pirovo brašno je zdravije, smiju ga konzumirati osobe osjetljive na gluten i sl. Jedno je od rijetkih koje se ponaša gotovo kao bijelo brašno, pa se često koristi umjesto njega. jedino što daje tamniju boju, ali inače je jednako ukusno. Cijena mu je veća, pa ga možete koristiti nekada, čisto kao malo promjene ako nemate zdravstvene tegobe. Ili pomiješajte s bijelim, da dobijete nešto drugačije i djelomično zdravije pecivo ili kruh.

Juha od pastrnjaka i žute mrkve




SASTOJCI:

3 srednja pastrnjaka

3-4 srednje žute mrkve

1-2 srednja krumpira

1 glavica luka

1 žlica začina za juhe

Juhe ili vode toliko da pokrije povrće

malo soli i papra

1 žličica Cayenskog papra ( po želji)

pola žličice pimenta ili mljevenih klinčića

kockice kruha pržene na tavici na malo maslaca  ( imala sam kockice domaćih grickalica sa sirom pa sam njih servirala)

1 dl vrhnja za šlag, umutiti bez dodatka učvršćivača, neka ostane malo rjeđi od klasičnog šlaga

malo ulja

PRIPREMA:

Pastrnjak i mrkvu operite i nasijecite na veće kockice. Krumpir ogulite i isto nasijecite. Na malo ulja pržite luk sjeckan na kockice. Kada postane staklast, dodajte nasjeckano povrće, promiješajte, pa prelijte juhom ili vodom. Začinite začinom i kuhajte dok se povrće ne skuha da se raspe na pritisak. Sada dodajte Cayenski papar i piment ( klinčiće, može i cimet, jako zanimljiv i lijep okus, možete svaki puta nešto promijeniti i probati), pa štapnim mikserom ujednačite u krem juhu. Probajte i dodajte soli i papra ili još drugih začina po potrebi. Za vegane, ili kao manje kalorična verzija, ukusna je i ovako. Šlag dodajte kad servirate juhu kao i kockice. Po želji pospite peršinovim listom. Možete dodati i sjemenke, varijacija je bezbroj. Ali računajte da su sve to kalorije. Ako je obrok, onda je dozvoljeno.