Škola života
Počela je nova školska godina. S puno manje djece u učionicama nego prošle, a još puno manje nego svih prethodnih. Ne idu više samo tate u inozemstvo raditi. Vode svoje obitelji jer ovdje ne vide budućnost. Nije ni čudo. Svaki tjedan nam vijesti potvrde da smo svi koji smo ostali u stvari mazohisti. Jer ni u jednoj uređenoj zemlji, a sami se volimo smatrati jednom od njih, ne mogu se događati ovakve stvari kao kod nas bez velikih posljedica. Kada se nešto od toga ili nešto slično, dogodi, tada svi izađu na ulice. Ne i mi. Nama je dobro dok ne tuku. Čitam kako se jedan kolega privatnik, inače renomirani proizvođač , u očaju žali koliko daje za „uhljebe“, a tako bi rado zapošljavao i bolje radio. Treba kupiti auto, zamijeniti doista stari, pa treba 100000 kn. Kako su ti novci profit, plaća porez 30%. Znači pao je na 70000 kn. Kada kupi auto plaća opet PDV 25%, pa onda neke druge namete, koji idu državi, da bi na koncu imao auto koji mu treba. Tako se za sve u stvari plaća porez više puta. Sjetila sam se kako u Njemačkoj kada se otvori GmbH onda sve, apsolutno sve, kupuje bez poreza. Jer ga platite na zaradu i kao poticaj da radite, da normalno živite i trošite, državi je dovoljno da jednom platite porez. Zato sve što privatno kupite, od automobila pa do tampona, sve prikažete i odbija se plaćeni , tj. pretplaćeni porez. Tada se ništa više ne radi i ne kupuje na crno, jer se naprosto ne isplati. Svi računi se plaćaju, naplaćuju i novac se vrti, a radnici zapošljavaju i plaćaju. Samo tamo je premalo stolica u državnim ustanovama, točno koliko ih treba biti i svako zaradi svoju plaću.
Kod nas je toliko zaposlenika da ih ni veće i uređenije zemlje ne bi mogle nahraniti. Najgore je što nisu samo oni problem. Problem su kojekakvi menadžeri, na pr. Iz Agrokora koje treba negdje „utopiti“, pa ih samo prebace u neke druge firme, ne pitajući tko će zaraditi te ogromne plaće i premije. Također i uprave koje si bez pardona isplaćuju premije i nagrade, a firme su totalno uništili, kao Uljanik na primjer. Tako da su bezbrojni učitelji i učiteljice najmanji problem. A i tu ima problema. Kako to artikulirati kada nisu ništa krivi?
Odjeljenja sada imaju po 15 pa čak i manje djece. Mi smo svi išli u ona sa po 30. Naravno, trebalo bi da je kvalitetnije obrazovanje s manje učenika, ali da li je?!
Treba te plaće zaraditi ( čula sam da ponegdje budu i dvije učiteljice u jednom odjeljenju zajedno; da li je to doista tako?), treba grijati učionice, plaćati troškove održavanja škola, a još ih i grade. Kome? Samo još vrtića nema dovoljno, jer sva bi djeca trebala pohađati vrtić i socijalizirati se . Danas više nego prije, jer se djeca više ne igraju zajedno vani, ne znaju se ponašati u grupi. Sve se to uči. Učiti ih razmišljati i puno toga što se može u tom uzrastu. Ne samo molitve, već bonton, poštivanje drugih, starijih, drugačijih, pomaganju, redu i radu čak. Ima dječja emisija na radiju gdje djecu pitaju neka pitanja, a oni odgovaraju. To je bilo tako simpatično nekada, sada više i nije. Zašto?
Poslušajte je nekada. Dječju bujnu maštu, razmišljanje su ubili s vrlo jednostavnim odgovorom. Što god pitaju što misle tko je nešto napravio, odgovor je :“Dragi Bogo“. Nemam ja ništa protiv vjere/a, (iako ne vidim čemu u vrtiću i školi, jer tko želi, u crkvi ima vjeronauk, pa neka doista bude „izborni“ predmet), ali linijom manjeg otpora i možda nesvjesne želje da ih uče „ispravno“, ubijaju njihovu maštu i mogućnost da misle i razmišljaju. Jer najlakši je odgovor da je Bog sve napravio, onda nema rasprave, nema nekih mogućnosti o propitkivanju i raspravi.
To je potrebno za poboljšanje stanja u zemlji, ulagati u djecu od malena. One koji rade pošteno platiti, a one koji zapošljavaju i rade, doista rade a ne drže samo do upravnih odbora i menadžera, osloboditi suvišnih davanja, da mogu zapošljavati i davati poštene plaće. Naravno, dok god se politika vodi ovako kao sada, od toga neće biti baš ništa. Ima i pozitivnih primjera, srećom znam ih i sama nekoliko, ali svi su se oni borili protiv vjetrenjača. Šteta je toga izgubljenog vremena i truda, kada je moglo i drugačije, jednostavnije. Problem je „čišćenje ribe od glave“, jer i zakon o porijeklu imovine im više ne odgovara, njima bi najviše naškodio. Ne vama i meni.Ali…
Dok je u SDP Statutarna komisija koja se ne drži statuta, a u HDZ imaju Sud časti, jasno je da smo u romanu Alan Forda.
Naravno, kuhanje može još biti na nekom nivou koji ne pripada ovim problemima ni prostorima. Kao da živimo u idealnom društvu. Još ima rajčica pa ćemo ih opet iskoristiti.
Njoki u umaku od tikvica i rajčice
Mogli bi ovaj umak nazvati i ratatuille, ali ovako je jasnije. Opet nešto bez mesa, prijedlog je ili neko meso ili čak sardela ili skuša iz konzerve. Nije tako skupo, jednostavno i zdravo, a kako petkom mnogi ne jedu meso, tako i s te strane odgovara.
SASTOJCI:
1 glavica crvenog luka
2 režnja češnjaka
1 mala chilli papričica
400 g zucchini ( zelena) tikvica
maslinovo ulje
mala žličica šećera
400 g sjeckane rajčice ( svježe ili iz konzerve, može i sa začinima)
200 g juhe ( može i voda i začin za juhu, ako nemate juhe)
pakiranje njoka ili domaće ( ako pravite, naravno da nema ništa bolje)
po dvije žlice sjeckanog timjana i lista peršina
nekoliko listova bosiljka
malo maslaca
sol i papar
PRIPREMA:
Luk očistite i sitno nasjeckajte. Češnjak isto. Tikvice operite i nasijecite na kockice od 1-2 cm. Na ulju pržite luk, čim počne rumenjeti, dodajte češnjak i čili koji ste sitno nasjeckali ( količina ovisi o tome koliko ljuto volite). Dodajte tikvice, pa pržite da po malo počnu dobivati zlatnu boju. Tada dodajte rajčicu, juhu i šećer. Kuhajte na laganoj vatri oko 15 min. U međuvremenu skuhajte njoke. Na tavi na kojoj se ništa ne lijepi, istopite maslac, dodajte njoke da se lagano prže, pa pospite timjanom i peršinovim listom. Kada počne po neki njoki dobivati zlatnu boju, ugasite. Popaprite i pospite sjeckanim bosiljkom. Poslužite zajedno kao obrok ili kao prilog.
Savijača s jabukama
Ovo je štrudla kasnoga ljeta. Možete joj dodati sjeckanih oraha ili badema, grožđice i sl. Ako ribate jabuke, pa se bojite da imaju previše soka, malo ih ocijedite ili kad ih stavite na tijesto, pospite sa 2 žlice krušnih mrvica. Možete praviti i sa višnjama ili šljivama.
Zahtijevno.
SASTOJCI:
300g brašna
3 žlice ulja
100ml hladne vode
1 prstohvat soli
1 jaje
Za nadjev:
1 kg jabuka
šećera po želji, ovisno o kiselosti jabuka 200-300g
1 žličica cimeta
1 vanilin šećer
PRIPREMA:
Sve sastojke dodati u zdjelu i s nastavkom za tijesto umijesiti u glatko tijesto, još jednom brzo rukama promijesiti dok ne postane elastično i ne lijepi se više po rukama.
Tijesto u kuglu oblikovati i tanko premazati uljem, umotati u prozirnu foliju i odložiti na tanjur tjelesne temperature na sobnoj temperaturi najmanje pola sata.
Tijesto na krpu posutu brašnom staviti i razvaljati u pravokutnik. Pokriveno ostaviti 5 minuta da miruje. Tijesto malo podići i iz sredine preko dlanova tanko razvući i ponovno poleći na krpu.
Za punjenje ogulite jabuke, režite po želji na kockice ili krupno naribajte. Dodajte šećer i začine, promiješajte.
Rasporediti punjenje na tijestu, tri centimetra od ruba ostaviti slobodno, študlu zarolati dizanjem krpe, položiti na lim obložen papirom za pečenje. Rub študle saviti i zavući pod štrudlu, premazati s žumanjcem ili masti.
Pecite u zagrijanoj pećnici na 200°c oko pola sata. Pečenu pospite šećerom u prahu.
