Strašne životne priče
Neki dan se desio stravičan događaj u kome je mlada majka sa sobom odvela i djecu u smrt. U prvi trenutak sam i ja pomislila zašto, kako, zašto djecu?!
Pročitala sam toliko osuda za tu ženu, da je strašno bilo čitati. Čini mi se od vjernika, jer samo spominju pakao. Ne znam da li se može tako olako nekoga suditi. Desi se nekada, baš smo nas par neki dan o tome govorile, kada netko kaže :"E, to se meni ne može desiti!" I baš se desi. Bez obzira što. Kao i kada kažemo :"Neću nikad…".
Naravno, ovo je nešto drugo, ali ne možemo suditi jer nismo bili u njenoj koži. Inače, osobno sam, drugačije, ali preživjela taj pakao bolesti bližnjih i to nitko nikome ne želi. Što nekome predstavlja granicu, to nitko ne zna. Kažu :"Bog daje križ koliki možeš nositi", bojim se da je ona dobila prevelik ili je on nije dobro ocijenio. Mislim da treba osuditi institucije, jer iz osobnog primjera znam da se ne dobije pomoć. Možete nazvati hitnu ali oni malo dođu, poprave stanje i opet ste sami. Ako dobijete patronažnu, to je ujutro, a sve ostalo vrijeme je borba. Naše zdravstvo radi nešto po pitanju palijativne skrbi, koliko sam upućena s nekim crkvenim institucijama ( tko je od crkve ikada išta dobio, a tek novac?!), to ide puževim korakom. Pričalo se i o palijativnom centru kod Broda, uz autoput, što bi bilo izvrsno. Naravno, ne žele i neće mnogi dati svoje najmilije tamo, pogotovo kada su ovako mladi, ali institucije koje imamo bi trebale vidjeti gdje treba pomoći, par sati da se netko malo odvoji, da prodiše. Jer bez obzira na ljubav i na bol, tijelo, oči i mozak trebaju i malo odmora. Kažu da je i radila, ali iako se tu malo odaljila, vjerujem da su oni koji su do tada pazili muža, predali joj ga, kao i djecu i kuću i sve. I kada razmišljam, da je netko vidio u kakvom je stanju, sigurno nije trebalo puno da ipak izdrži. Ali mislim da je razmišljala o smrti i da je onda mislila o djeci, kako će im reći da nema mame ( priče kako nije mogla izdržati suprugovu bolest a ona zdrava i sl.), pa nema tate, a i kuda će onda djeca?! Ne da je pravdam, tko sam ja da to mogu?! ali ona je našla rješenje koje joj se činilo najbolje. Na žalost. Nadam se da nisu patili, neka im je laka zemlja.
A sada o drugoj tragediji našega društva. Jedna mlada žena je bila u vezi i ostala trudna. Rodila jer je to htjela. Radi, ima krasan dvosoban stan i nije se udala, on nije bio zainteresiran. Radi negdje vani. Ona je sretna, ima svoje dijete kome nikada ništa neće faliti, a najmanje ljubavi. Naravno, predala je papir za dječji doplatak i evo problema. Nije upisan tata pa ne može. Socijalna služba dolazi jednom mjesečno i traži da dijete ( 2 mjeseca) ima svoju sobu. Otac nije htio biti upisan jer bi morao plaćati nešto sigurno, pogotovo vani, tamo nema veze papir o sklopljenom braku. Ako imaš dijete, plaćaš. (Jer danas se može paziti ako se hoće.) Kako je ta krasna žena dovitljiva, kaže socijalnoj radnici :" Bila sam na godišnjem, bilo je veselo, malo popila i omaklo se, ali mi je drago." Da bi službenica rekla da je otac zvao i da ne priča gluposti.
Pa zar kod nas doista sve ide po principu srednjeg vijeka. Otac iz inozemstva, koji ne želi biti upisan niti izvršavati svoje obveze, niti to netko traži, može majci zagorčavati život telefonskim pozivom , a da majka, iako vide da je sve savršeno, ne može dobiti nikakva prava! Očito su već kod nas obitelj tata, mama i dijete. U praksi. Na papiru može pisati što god.
Dva primjera kako institucije kod nas rade, kako je pomak samo unatrag i zašto svi odlaze. Pa kako i ne bi! Vani bi joj našli i gdje će sa djetetom ako želi raditi i stotinu načina da joj pomognu, a kod nas samo balvane pod noge. Užas
Idemo kuhati…Da se malo opustimo. Idući članak obećavam ili veseo ili neko prijašnje putovanje, vidim da vam se svidjelo. Povezano s receptima, naravno.
Palačinke s blitvom
SASTOJCI:
Za palačinke:
3 jaja
2 dl mlijeka
pola žličice soli
2 dl mineralne vode, 0,5 dl ulja
oko 700 g mekog brašna
obične vode po potrebi
1 vezica blitve
malo muškatnog oraščića po želji
za premaz:
250 g riccote ili svježeg sira
2 žlice ajvara ili pirea od paprike
1 režanj češnjaka, protisnuti
1 jaje
1 dl kiselog vrhnja,
sol i papar po želji
za preljv:
0,5 l vrhnja za kuhanje, možete dio zamijeniti i kiselim
po želji ribani sir ili na pečeno, neki začin
PRIPREMA:
Zamijesite tijesto nešto rjeđe od onog klasičnog za palačinke. Ja odmah stavim i ulje u tijesto i osim prvi puta, više ne mastim tavu. Dodajte sirove, na trakice narezane listove blitve. Bijeli dio odbacim, pa ako kupujete baš za ovo, onda kupite mlađe listove, s manje stabljika. Pecite palačinke pomalo pazeći da je blitva koliko- toliko raspoređena. Pecite malo duže od klasičnih. S obje strane.Za premaz sve pomiješajte u kremu i mažite palačinke. Možete mazati i drugim nadjevom, samo sirom po volji. Ovaj namaz da malo boje i druge arome. Stavite ih u malo namazanu vatrostalnu posudu maslacem ( može i ulje obzirom na cijenu maslaca!), prelijte vrhnjem koje ste malo posolili i pecite u pećnici na 200°c dok ovako lijepo ne porumeni.
Nekada se ne smiju brojati kalorije!
U mjesecu piva, nešto fino.
Pivske kiflice
Jednostavne kiflice kojima nećete moći odoljeti.
Traže malo truda.
SASTOJCI:
500 g brašna + brašno za razvaljati kiflice
250 ml piva
175 ml ulja
2 vanil šećera
1 prašak za pecivo
Za premaz:
marmelada po izboru, što gušća
Za okolo:
250 g šećera
voda
mljeveni orasi
PRIPREMA:
Zamijesite tijesto od svih sastojaka, kidajte dio po dio i razvaljajte u manje krugove, koristeći brašno da se previše ne lijepi. To tijesto se topi kad malo stoji, pa je malo teže napraviti uredne kiflice kao od dizanoga tijesta, ali to se poslije ne vidi, a vrijedi ih napraviti jer su odlične. Znači, razvaljate u krug i režete kao tortu , na svaki dio u širem dijelu stavite marmeladu i uvaljate kiflicu. Stavite na papirom obložen lim i pecite na 200°oko 20 min.
U međuvremenu prokuhajte šećer sa onoliko vode koliko je potrebno da pokrije šećer. Napravite agdu, tj. nešto kao sirup. Pečene kiflice uronite u sirup i uvaljajte u mljevene orahe. Pustite da se osuše i prohlade pa servirajte i uživajte.
