Iako mnogi istaknuti članovi HDZ-a sada šute i ne žele javno braniti svog šefa, svjesni dubine i dalekosežnosti ovog skandala, u HDZ-u ne postoji kritična masa koja bi inicirala političko raščišćavanje ove afere, što bi trebala biti zadaća svake demokratske političke stranke


Iako je SDP jučer zatražio opoziv Tomislava Karamarka, a iz te stranke najavljuju i iniciranje parlamentarnog povjerenstva koje bi trebalo raščistiti sve tajne afere »KaraMOL«, sve to svjedoči da Hrvatska još živi u invalidnoj demokraciji. Da je Hrvatska prava demokracija, i da je vladajući HDZ demokratska stranka, ne bi SDP ovo pitanje morao pretvarati u predmet parlamentarne borbe između vladajućih i opozicije, kao što ni Most ne bi mogao manipulirati ovom aferom kako bi oslabio i disciplinirao svog koalicijskog partnera, nego bi se HDZ sa svojim predsjednikom koji ne kompromitira samo sebe nego i cijelu stranku, morao obračunati sam.

Recimo onako kako se njemački CDU potkraj devedesetih obračunao s Helmutom Kohlom, kojeg ni činjenica da je bio najdugovječniji kancelar koji je na dužnosti bio čak 16 godina, i koji je usto ujedinio Njemačku, nije spasila odgovornosti nakon što su otkriveni tajni stranački računi i nezakonite donacije.

No očito je da naš HDZ nema snage za takav potez. HDZ, ovakav kakav jest, nema nikakav problem s činjenicom da je Karamarkova supruga primala primamljiv honorar od čovjeka koji je plaćenik velike strane kompanije, i to kompanije koja je u ozbiljnom sporu s hrvatskom državom i koja je, optužena da je milijunskim mitom potkupila Karamarkova prethodnika Ivu Sanadera.

Štoviše, u ugovoru tog plaćenika i strane kompanije – koji potpisuje čelnik kompanije koji je optužen da je podmitio Sanadera – stoji da kompaniju mora obavještavati s kim posluje u Hrvatskoj, što znači da su u toj kompaniji znali za ugovor između svog čovjeka u Hrvatskoj i Karamarkove supruge i ranije životne partnerice, kao što je i Karamarko znao za ugovor između svoje supruge i plaćenika kompanije, koji je usto i njegov dugogodišnji prijatelj! Kako je, dakle, u toj situaciji uopće moguće odvojiti javno od privatnog?!?

Iako mnogi istaknuti članovi HDZ-a sada šute i ne žele javno braniti svog šefa, svjesni dubine i dalekosežnosti ovog skandala, u HDZ-u ne postoji kritična masa koja bi inicirala političko raščišćavanje ove afere, što bi trebala biti zadaća svake demokratske političke stranke. Očito je, dakle, da je HDZ propustio povijesnu priliku naučiti lekciju iz slučaja Karamarkova prethodnika, što je i omogućilo novu aferu.

Štoviše, ponašanje HDZ-a u slučaju »KaraMOL« možemo smatrati samo logičnom posljedicom izostanka katarze u slučaju Sanader, jer je HDZ umjesto samokritike i ozbiljnog utvrđivanja raširenosti korupcije unutar stranke učinio sve da izolira Sanadera i pomete problem pod tepih, pri čemu svakako moramo imati na umu kako je za takav porazan ishod najodgovorniji upravo Karamarko, koji je stalno tvrdio da je stranka potpuno čista.

Sada, međutim, vidimo da to nije bilo slučajno. Afera u kojoj se zatekao Karamarko zapravo je samo krak afere zbog koje je Sanader bio pravomoćno osuđen na osam i pol godina zatvora. Riječ je o istoj aferi u kojoj je mađarski MOL u svoje korupcijsko klupko upleo dvojicu lidera HDZ-a, najprije Sanadera, a sada i Karamarka, koji je nastavio tamo gdje je Sanader stao. To je, dakako, problem za Sanadera i Karamarka, ali i za stranku iz koje dolaze. Ako želi postati pristojna i demokratska stranka, HDZ će se s tim – a sad je zadnja prilika! – morati suočiti. HDZ-ovci tada neće moći više šutjeti. Morat će progovoriti, i to glasno.

novilist