Američki ekonomist Paul Craig Roberts već je ranije govorio o paradoksu američkih liberala, naprednjaka i ljevičara, povezanih s CIA-om, FBI-om, vojno-sigurnosnim kompleksom i dubokom državom. Sada je paradoks te analize primijetila i Ann Harrison, koja smatra kako su se ljevičari posve lišili razuma.

Zbog ukupne dramatike globalnih geopolitičkih odnosa i rastuće napetosti između dviju vojnih velesila – Rusije i SAD-a, prenosimo zanimljive riječi uglednog američkog ekonomiste i javnog djelatnika Paula Craiga Robertsa, koje ukazuju na svu pogubnost situacije u kojoj se našao legalno i demokratski izabran američki predsjednik Donald Trump, ne samo po unutarnje američko društovo i tu zemlju, već i po čitavi svijet. Netko se s njegovim stavovima neće složiti ali većina, pretpostavljamo, vjerojatno hoće, suočena s argumentima u samom tekstu, kao i praćenjem i usporedbom samih događaja na američkoj i međunarodnoj političkoj areni nakon Trumpovog izbora za predsjednika najmoćnije zemlje svijeta. Na ove Robertsove stavove, koji nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim, ukazuje u svom blogu i poznata spisateljica Ann Harrison: „U svojoj mržnji prema Trumpu ljevičari su se ujedinili sa silama zla i rata, koji će neizbježno dovesti do sukoba s Rusijom. Oni se se udaljili od interesa radničke klase, koja je glasovala za Trumpa.“ Paul Craig Roberts ističe kako su ljevičari već izgubili svoje pozicije kada se raspao SSSR, a na smjenu socijalizmu došla je neoliberalna privatizacija.

Kako ne bismo sami prepričavali sadržaj Robertsovih stavova, i želeći  izbjeći kritike zbog eventualnog nerazumijevanja njihove interpretacije od strane naših čitatelja, u cijelosti prenosimo riječi uglednog američkog ekonomiste i javnog djelatnika Paula Craiga Robertsa:

„Bijes lijevog krila morao se u nečemu izraziti i ono je našlo izraz u politici identiteta, prema kojoj bijeli heteroseksualni muškarac zauzima mjesto kapitalista, a njegove žrtve – crnci, žene, homoseksualci, ilegalni imigranti – zauzimaju mjesto radničke klase. Savez lijevičara s raspirivačima ratova i lažovima doveo je do gubitka povjerenja prema ljevičarima. Oni su odobrili strategiju CIA-e – Russiagate, u odnosu prema kojoj nema nikakvih poznatih dokaza, međutim ljevičari to podupiru kao dokazanu istinu. Lijevo-liberalni novinari nastoje učiniti sve kako bi sakrili istinu, koja se sastoji od toga, da nema nikakvih znakova urote između Trumpa i Putina u vrijeme predsjedničkih izbora u SAD-u 2016.g. Već je dokazano da e-mail pošta Hillary Clinton nije bila hakirana, već presnimljena na stickove. Sam po sebi taj dokaz urušava sve temelje Russiagatea. Ali neovisno o tome obmana se nastavlja. Optužbe Millera (imenovanog posebnog istražitelja po tom pitanju, op.a.)… svode se na potpuno druge teme koje nemaju nikakve veze s Millerovim mandatom, poput, npr., izbjegavanja uplate poreza od strane konzultanata Republikanske stranke. Imenovanje posebnog istražitelja mora biti u okviru konkretnog saveznog prijestupa kojeg je nužno rasvijetliti. A u čemu se sastoji savezni prijestup u ovom slučaju? Kakav je njegov faktički temelj?

Poslije 16 godina bezakonja pri režimu Chenei, Busha i Obame čak su republikanci suglasni da su se ograničenja ustava protiv izvršne vlasti pokazala besmislena zbog „ratova“ s terorizmom, mistifikacijom, usmjerenom na guranje interesa Izraela na Bliskom istoku i neokonzervativne doktrine o američkoj hegemoniji, što je donosilo milijarde dolara vojno-sigurnosnom kompleksu. U knjizi Charlie Savage i knjizi Davida Griffina „Bush i Chenei: Kako su oni razorili Ameriku i svijet“, jasno je pokazano kako se teroristički napad 11. rujna  iskoristio za rušenje ustavne ravnoteže snaga u vladi i davanje prevelikih ovlasti izvršnoj vlasti, koji su uništili ustavnu zaštitu građanskih sloboda.

Danas je u Americi  izvršen novi prevrat, organiziran od strane bivšeg šefa CIA-e Johna Brennana, bivšeg direktora FBI-a Comeya, zamjenika glavnog tužitelja Roda Rosensteina, Nacionalnog vijeća Demokratske stranke, senatora Republikanske stranke Johna McCaina (nedavno preminulog, op.a.). Prevrat je u Eisenhowerpotpunosti podržan od strane američkih medija. Taj prevrat stupa u sukob s politikom demokratski izabranog predsjednika SAD-a zato što ugrožava vlast i korist vojno-sigurnosnog kompleksa, o čemu je još prije 57 godina upozoravao predsjednik Eisenhower, želeći normalizirati odnose s Rusijom (SSSR-om), svjetskom nuklearnom državom.

Neizbježno se postavlja pitanje: zašto se Amerikanci s tim mire? Zar oni ne znaju da će se, ako predsjednik bude smjenjen zbog toga što teži miru s Rusijom, njegov nasljednik morati suprostaviti Rusiji ili će također biti odstranjen s vlasti? Povjerenje i pregovori između nuklearnih država postaju nemogući. Zašto Amerikanci šire sukob s nuklearnom državom, koja u potpunosti može uništiti Ameriku? Tijekom čitavog „hladnog rata“ stavljao se naglasak na smanjenje napetosti i izgradnju povjerenja. Danas je Washington zainteresiran za provociranje zemlje koja nas može zbrisati s lica zemlje. Što se događa? Liberali, naprednjaci, ljevičari teže uništiti zlu Ameriku? Nije li ta želja razlog zbog kojeg su ljevičari tako usko povezani s raspirivačima ratova u Washingtonu? Teško da je to razlog zbog kojeg ljevičari, demokrati i šaka republikanaca žele impeachment predsjednika Trumpa zbog nastojanja za postizanje mira s Rusijom. Kako ti ludi, nemoralni ljudi mogu istupati u ulozi arbitara u sferi morala, ako oni slijepo slijede kurs koji neminovno prijeti uništenjem Zemlje? I to se može dogoditi ranije nego što bilo tko misli.

Pogledajmo stanje u Siriji. Rusija i Sirija, u suradnji s Iranom i Turskom, počeli su napad na regiju Idlib, posljednje uporište proxi-vojske Washingtona, koja se sastoji od „Al-Qaide“, „Al-Nusre“ i ISIL-ovih najamnika, angažiranih od strane Washingtona. Prema priopćenjima, koja mogu biti istinita ili lažna, SAD i Velika Britanija imaju (svoje) vojnike među tim najamnicima. To ih uvjerava kako će njihova nazočnost spriječiti napad. Međutim, napad je već počeo, zato je to lažna nada.

Ruska je strana je saznala za urotu Washingtona, cilj koje je bio aktivirati kemijsko oružje u regiji Idlib i raskrinkala urotu Washingtona u UN-u. Washington je kazao kako će lansirati rakete „Tomahawk“ po sirisjkim snagama, štiteći na taj način svoju proxy-vojsku koju je on poslao za svrgavanje Assada. Rusko raskrinkavanje urote Washingtona negira mogućnost potpore Washingtona u UN-u. Štoviše, Rusija je u Siriju poslala vojno-pomorske snage, ojačane novim ruskim nadzvučnim raketama i objavila kako će zrakoplove u toj zoni također ojačati takvim raketama. Budući da su pomorske snage SAD-a i zračne snage lišene zaštite od tih raketa, ukoliko SAD napadnu sirijsko-rusku vojsku, Putin može dati zapovjed uništenja do temelja ovog ili onog američkog broda ili vojnog zrakoplova. Drugim riječima, sva vlast u toj zoni pripada ruskoj strani. Ako Washington još ima zrno zdravog razuma – a u njega toga nema, on ima samo aroganciju – Washington neće ni blizu prići Siriji.

Pitanje je slijedeće: misle li usijane glave u Washingtonu da je dovlačenje snaga ruske strane – „samo novi Putinov blef“? Do sada je Putin bio uvučen u beskonačne provokacije: na njega su bacili krivnju za rušenje malezijskog zrakoplova, optužili ga za trovanje mnogih ljudi u Engleskoj, za napad na Ukrajinu, za miješanje u američke izbore, za potporu „diktatoru“ Assadu, demokratski izabranom čovjeku koji ima potporu sirijskog naroda oslobađajući Siriju od snaga Washingtona, koje imaju za cilj vratit zemlju u kaos kakav je u Iraku i Libiji.

Jesmo li mi došli do točke u kojoj se Washington preračunao, donjevši netočne zaključke u odnosu na odlučnost Rusije i riješivši počet napad na sirijsko-ruske snage  koje su počele završno oslobođenje Sirije od najamnika Washingtona? Jučer su članovi (američke) organizacije „Veterani obavještajci za zdravi razum“ uputili pismo Trumpu, upozorivši na opasnost rata, koju je Trumpova administracija sazdala kao rezultat nastavka nezakonitog miješanja u unutarnje stvari Sirije.

Ruska se vlada ne može pomiriti s vojnim miješanjem Washingtona u interesu „Al-Qaide“, „Al-Nusre“ i ISIL-a, a da  pri tom i sama ne izgubi povjerenje ne samo u svijetu već i unutar same Rusije.

Realna alternativa vojnim djelovanjima za Wahington će biti ostanak po strani dok se Sirija obnavlja, i vođenje propagandnog rata, usmjerenog na optužbe Sirije i Rusije za pogibiju civilnog stanovništva i uništenje „demokratskih  pobunjenika“ koji su ustali protiv „diktatora“. Osjećaj straha može se proširiti do pribaltičkih zemalja i Ukrajine, izrodivši propagandu prema kojoj se Putin priprema uspostaviti Sovjetsko carstvo.

Washington je odavno iskorištavao umjetno izgrađeni strah od Rusije kako bi kontrolirao Europu. Strah pomaže držanju Europe za uzde, jer vojne akcije protiv Rusije mogu ustrašiti Europu, primoravši je tražiti spas u rađanju suvereniteta. Jučer je Wall Street Journal priopćio: „Predsjednik Bashar Assad u Siriji je odobrio korištenje klora protiv posljednjeg velikog uporišta oporbe u zemlji, izjavili su službeni predstavnici SAD-a, što će stvoriti pretpostavke za još jedan odgovor sa strane Amerike, jer tisuće ljudi nastoje izbjeći odlučujuću bitku u sedmogodišnjem ratu.“ Prema  Wall Street Journalu, napadi SAD-a mogu biti usmjereni na ruske, iranske, kao i sirijske snage.

Teško je povjerovati da Washington smatra kako bi napad na rusku vojsku ostao bez odgovora. Takav neodgovrni postupak može dovesti do stvarnog Armagedona.

Tvrdnja da je Assad odobrio korištenje klora u oslobađanju Idliba, nije ništa nego propagandna glupost, izmišljena u Washingtonu kao opravdanje za zaštitu proxy-vojske u Siriji vojnim napadima. Sve sirijsko kemijsko oružje bilo je odnešeno od strane Rusije i predano SAD-u u vrijeme vladavine Obame. Štoviše, Rusija ne bi dozvolila Assadu korištenje kemijskog oružja, čak i da ga on ima.

Život na planetu Zemlji stoji pred situacijom u kojoj je Washington tako odlučno nastrojen svrgnuti Assada i ostaviti Siriju u takvom kaosu u kakvom se nalaze Libija i Irak, da je spreman riskirati rat s Rusijom. Nikada prije vlada nije zauzimala takvu iracionalnu poziciju, koja u potpunosti može do smrti ustrašiti čitavi svijet.“


 

geopolitika