Ovih dana je u Francuskoj, zemlji koja se diči apsolutnom slobodom govora i tiska i koja je po cijenu očuvanja te slobode branila često vulgarne i uvredljive karikature satiričkog časopisa Charlie Hebdo, došlo do diplomatskog i svake druge vrste pritiska na jednu televizijsku kuću zbog jednog najobičnijeg filma. Uzmemo li u obzir da je nešto slično, možda ne ovako detaljno, objavio i britanski BBC u reportaži o Maidanu koju je objavio You Tube, nije jasno zbog čega se u Parizu ovih dana digla tolika buka i to samo zbog dokumentarnog filma redatelja Paula Moreire pod nazivom "Ukrajina: Maske revolucije!"
Naime, riječ je o dokumentarnom filmu u kojem se Moreira koristio izjavama sudionika događaja, arhivskom i svom drugom dostupnom građom takozvane "revolucije" na EuroMaidanu u Kijevu početkom 2014. godine, ali je njegov film prilično uznemirio službeni Kijev, čak do te mjere da je ukrajinski veleposlanik u Parizu na sve načine pokušao spriječiti premijerno prikazivanje filma kojeg je ranije najavio francuski Canal +. Film je, unatoč svim pritiscima, ipak prikazan 1. veljače.
Kako piše Oriental Review, a što je lako provjeriti, film je djelomično uklonjen s You Tubea, ali su ga korisnici koji su ga ranije skinuli iznova objavili, dok ga u cijelosti na francuskom jeziku i s ruskim titlovima možete pogledati OVDJE.
Netko je očito htio da ovaj film ne bude dostupan široj publici, a razlog je što autor tvrdi da su 2014. godine paravojne skupine svrgnule predsjednika Janukovič, ali da su ovi "heroji revolucije" u stvari pripadnici krajnje desnice, koji su kasnije stvorili svoju neslužbenu vojsku, a odgovorni su i za masovni zločin u Odesi.
"Zapadne demokracije šute jer su im ultranacionalističke ukrajinske milicije bile pomoćne trupe u važnom ratu. Ukrajina ima ključnu ulogu u strategiji zadržavanja Putina u ovom novom Hladnom ratu", tvrdi Paul Moreira.
Oriental Review navodi kako je dokumentarni film Paula Moreira "Ukrajina: Maske revolucije", kojeg je u ponedjeljak navečer prikazao francuski Canal +, prije premijere unio nemir, kako u Ukrajini, tako i Francuskoj.
U nedjelju je ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova izvijestilo da je njihov veleposlanik u Francuskoj poslao ogorčeno pismo postaji Canal +, kojim je osudio dokumentarac kao "pamflet na razini najgorih tradicija dezinformacije" i "primitivnom metodom novinarske manipulacije koja se koristi upravljanjem komentara ispitanika, iskrivljivanja u prevođenju činjenica i čisto gotovih slika".
Isti dan i uoči premijere je francuski list Le Monde također izvršio pritisak na Canal +. Paul Moreira je smireno i s poštovanjem odgovorio svojim kritičarima u pismu kojeg na engleskom jeziku možete pročitati OVDJE.
Canal + se na kraju ipak odlučio na prikazivanje filma u najavljenom terminu.
Ako se film pogleda pažljivo, možda je moguće razumjeti bijes službenog Kijeva.
"Iako, iskreno govoreći, ovo djelo nije otkrilo ništa novo. Do sada je bilo mnogo odvojenih istraga međunarodnih organizacija, nevladinih organizacija, zainteresiranih pojedinaca, privatnih osoba ili novinara o različitim aspektima takozvane "Revolucije dostojanstva", tko je zapravo ubio "Nebesku stotinu", što se dogodilo u Odesi u svibnju 2014. godine, što se događa u zoni "anti-terorističke operacije" na jugoistoku Ukrajine, gdje su tamo "ruski vojnici", a gdje zapadni plaćenici, ali su svi dokazi i nalazi vješto zanemareni od strane zapadnih mainstream medija, koji su na kraju stvorili ugodan mit o EuroMaidanu", u uvodniku od 3. veljače piše Oriental Review.
Glavna "opasnost" od 50 minuta dugog dokumentarca Paula Moreire je što su njegovim prikazivanjem preispitivanju izložene sve važne laži i uvelike je pobijeno uvriježeno mišljenje o "Revoluciji dostojanstva".
Paul Moreira nije učinio ništa, osim što je pokazao jednostavnu i iskrenu istinu i da nije bilo nikakvog dostojanstva u toj "revoluciji". Nije bilo "slobodnog civilizacijskog izbora", kao što nema ni "nezavisne i legitimne vlasti" u današnjoj Ukrajini.
"U vrhu vlasti su gangsteri s licencom za ubijanje i pljačkanje, psihopati i kriminalci sjede u "demokratskom parlamentu", zemlja trpi samovolju paralelne ideološki čisto nacističke vojske, strani dužnosnici manipuliraju političkim procesom u toj naizgled suverenoj državi, a mediji su pod nadzorom radikalnih ukrajinskih nacionalista", nastavlja Oriental Review.
"Argumenti i slike iz filma su tako evidentni i elokventni, da ne postoji razuman način da ih se pobije. Zbog toga je film uzrokovao histeriju i jedini način suprotstaviti se činjenicama jest bio – zabraniti njegovo prikazivanje. Paradoksalno, ali je film izazvao neviđenu pozornost javnosti daleko izvan Francuske, a njegova objava i daljnje prikazivanje, bilo na internetu ili na televizijskim postajama, sigurno će uzrokovati negodovanje privremenih vladara u Kijevu", zaključuje portal Oriental Review.
Treba ipak reći da je jedan ugodni ishod ove priče potvrda da su glasine o kliničkoj smrti nezavisnog novinarstva na Zapadu ipak pretjerane i da još uvijek postoje novinari i mediji koji nisu pod utjecajem vladajuće elite.
S druge strane, osim već spomenutog Le Mondea, protiv Paule Moreire i prikazivanja filma "Ukrajina: Maske revolucije" je otvoreno pismo direktoru kuće Canal + uputilo 18 novinara.
Ksenia Bolčakova, Yves Bourdillon, Gulliver Cragg, Marc Crepin, Régis Genté, Laurent Geslin, Sébastien Gobert, Paul Gogo, Emmanuel Grynszpan, Capucine Granier-Deferre, Alain Guillemoles, James Keogh, Céline Lussato, Elise Menand, Stéphane Siohan, Olivier Tallès, Elena Volochine i Rafael Yaghobzadeh se kao novinari nisu solidarizirali s kolegom, niti apelirali na slobodu govora i tiska, nego su napisali sljedeće:
"Mi smo novinari koji redovito rade u Ukrajini. Neki su stalni dopisnici u Kijevu i regiji, a drugi su česti i redoviti dopisnici. Pisanjem, radijom, televizijom i fotografijama, svi smo pokrivali revoluciju na Maidanu, aneksiju Krima i rat u Donbasu.
Kontaktirali smo ljude koji govore ruski ruski jezik, "rusofile" i "ukrajinofile", bez razlike, kao i najistaknutije novinare. U ponedjeljak, 1. veljače, bili smo šokirani dokumentarcem Paula Moreire "Ukrajina: Maske revolucije", emitiranog od strane kuće Canal +. Mi smo također opisali i analizirali ekstremnu desnicu u Ukrajini. Pokazali smo u našem radu da je rat napravio veliku štetu i da ti teško naoružani ljudi predstavljaju opasnost za budućnost zemlje. Međutim, ono što nas je neugodno iznenadilo u ovom filmu je nedostatak razvojne perspektive ovog složenog pitanja, koje korijene ima u dubini rusko-ukrajinskog odnosa. Zbrku koja je uslijedila pokazuje niz činjeničnih pogrešaka, neutemeljenih informacija, te skraćena montaža i manipulacija informacijama.
Upotrebili su se nedatirani snimci s You Tubea i slike neonacističkih marševa i bakljada kao da su se događali na Maidanu. Isti su prikazani su kao dio revolucije. Paušalno se spominje i stranačka pripadnost ključnih likova iz filma?
Žalimo, među ostalim, zbog izuzetno grubog tretmana pitanja jezika u Ukrajini. To je u opisu jedne od najvažnijih dvojezičnih zemalja u Europi napravljeno vrlo lukavo. Nedostatak znanja o ovoj zemlji se vidi u spominjanju samo "Rusa" ili "Ukrajinaca ruskog porijekla", a previđa se složeni etno-religijski mozaik ukrajinske nacije. (...)
Zabrinuti smo načinom na koji Paul Moreira reproducira fenomen i priču opisuje "crno-bijelo".
Mi smo zgroženi i binarnim prikazivanjem aneksije Krima. "Nakon revolucije je stanovništvo Krima na referendumu većinom glasovalo za pripajanje Rusiji", kaže Paul Moreira, a zaboravlja kontekst u kojem je glasovanje održano, odnosno sustavno raspoređivanje ruskih vojnih snaga na poluotoku. To je samo jedan element.
Velika majstorija ovog filma je tvrdnja da su paravojne ekstremističke skupine glavna okosnica ukrajinske revolucije. One su bile naoružano krilo narodne mobilizacije koje je imalo svoju vlastitu opravdanost među građanina.
Rat Donbasu je hibridni rat koji je od travnja 2014. godine za sobom ostavio gotovo 10 000 mrtvih. Ipak, to je sekundarna stvar u filmu, a tu su i druge greške. Među brojnim ukrajinskim dragovoljcima je djelomično bilo radikalnih nacionalističkih komponenata. To više nije tajna. Heterogena, složena analiza ovih formacija su ogledalo ukrajinskog društva koje se suočava s ratom. Oni su
zabrinuti zbog nedostatka brige vojnog stožera o njima. Ovo pitanje je postavljeno od strane nekoliko međunarodnih izvješća nevladinih organizacija, kao i brojnih izvješća u francuskom tisku. Paul Moreira nikad raspravlja o naporima ukrajinske vlade glede dragovoljačkih bojni, koje su gotovo sve bile razoružane ili integrirane s državnim snagama tijekom 2015. Osim toga, snažno odbacujemo teoriju o prevratu u veljači 2014. godine od strane paravojnih skupina ekstremne desnice.
Jedino što u ovom filmu može proći je dio posvećen strašnom danu 2. svibnja 2014. u Odesi, kada su krvavi sukobi između proukrajinskih i proruskih prosvjednika rezultirali bolnom pogibijom u požaru 42 žrtve, uglavnom proruskih aktivista. Gotovo dvije godine kasnije, ukrajinsko pravosuđe nije rasvijetlilo tragediju u Odesi. Međutim, Paul Moreira bi trebao znati da ova drama nije jedina koja je ostala bez pojašnjenja. Mi dvije godine proučavamo tešku transformaciju ove velike zemlje u Europi, koja se u isto vrijeme mora suočiti s otvorenim ratom protiv druge zemlje. Pozdravljamo sve ozbiljne i potrebne radove vaše kuće i to je razlog zašto smo tako iznenađeni i ožalošćeni što smo vidjeli ovaj film o Ukrajini, kojeg karakterizira opasna intelektualna lijenost."
Ovo je sadržaj otvorenog pisma 18 novinara, koje je otprilike u skladu s navodima ukrajinskog veleposlanika u Parizu i svih koji se ne slažu sa stavovima koje je svom filmu iznio Paul Moreira, ali ni s prikazanim materijalom.
Zanimljivo je da 18 novinara daje za pravo Paulu Moreiri u dijelu o masakru u Odesi, ali uz svu "objektivnost" i "informiranost" tvrde da se radilo o "sukobu proruskih i proukrajinskih prosvjednika", a 42 proruska aktivista su u tom sukobu stradala u požaru u Domu sindikata, koji je valjda izbio "sam od sebe". To da su proukrajinski prosvjednici bili naoružani i da su oni bacali "molotovljeve koktele" se prešućuje, iako se sve može vidjeti na jednom drugom dokumentarnom uratku: "The Odessa Massacre - What REALLY Happened" ili drugim materijalima objavljenim na internetu, koji bi svakoj policiji ili tajnoj službi bili dovoljni da se identificiraju počinitelji masakra i da se isti privedu pravdi. Zanimljivo, veći dio materijala je uklonjen s interneta, ali je ukloniti sve nemoguće i dobar dio fotografija i snimaka o "sukobu dvije prosvjedne skupine" možete vidjeti OVDJE i OVDJE.
Autor filma, Paul Moreira, odgovorio je kolegama novinarima na otvoreno pismo, te kaže "kako neki od novinara, prije svega Benoit Vitkine iz Le Mondea, nisu neznalice, a Vitkine dobro zna da Andrej Bilecki ne samo da je najradikalniji ekstremni desničar, koji u stvari i nema izbornu težinu, ali su zato čelična težina i iskustvo njegovih ljudi izuzetno veliki".
"Benoit Vitkine insinuira, bez citata gdje, da je moja namjera bila istaknuti "uspostavu novog fašizma u Ukrajini". Vitkine mora biti prilično ljut kada piše takve stvari. Nikad nisam rekao da je u Ukrajini uspostavljen fašizam, nego je ključni izraz moga filma da je "ukrajinska revolucija stvorila čudovište koje će se uskoro okrenuti protiv svog tvorca". Mogu li reći da su skupine krajnje desnice napale parlament u Kijevu i ubile tri policajca u kolovozu 2015. godine? Nikad nisam sugerirao da su to učinile vlasti. Jedina "dobra stvar" za koju me Benoit Vitkine "nagradio" je opis masakra u Odesi, što je epizoda koju inače često previdi. Anna Colin Lebedev također piše o Odesi, ali pažljivo brine da nikada ne napiše riječ "masakr", iako je to bio baš "masakr" - divljačko masovno ubojstvo. Anna Colin Lebedev kaže da je to bila "drama". Olivier Berruyer se u danima neposredno nakon masakra bavio analizom vrijednosnih papira, koje se mogu naći na njegovoj internetskoj stranici. Anna Colin Lebedev me optužuje da sam za priču "koristio suze žrtava". Istina je da sam dao riječ majci koja je izgubila 17-godišnjeg sina, Vadima Papura. Nevoljko je progovorila i bila je sigurna da neću njenu izjavu objaviti na Zapadu", između ostalog piše Paul Moreira u svom opširnom odgovoru svim potpisnicima otvorenog pisma negodovanja upućenog kući Canal +.
Otvoreni odgovor Paula Moreire na francuskom jeziku u cijelosti možete pročitati OVDJE, ali je za bolje razumijevanje svega možda ipak bolje pogledati njegov film i ocijeniti tko je ovdje u pravu.
Film na francuskom izvorniku ili s ruskim titlovima: You Tube / Ukrajina: Maske revolucije
Je li u međuvremenu film netko objavio s engleskim ili nekim drugim titlovima ili sinkroniziranim prijevodom možete provjeriti OVDJE, jer očekivati da će ga otkupiti i prikazati neka od medijskih kuća u Hrvatskoj je ionako nezamislivo.
altermainstreaminfo
Naime, riječ je o dokumentarnom filmu u kojem se Moreira koristio izjavama sudionika događaja, arhivskom i svom drugom dostupnom građom takozvane "revolucije" na EuroMaidanu u Kijevu početkom 2014. godine, ali je njegov film prilično uznemirio službeni Kijev, čak do te mjere da je ukrajinski veleposlanik u Parizu na sve načine pokušao spriječiti premijerno prikazivanje filma kojeg je ranije najavio francuski Canal +. Film je, unatoč svim pritiscima, ipak prikazan 1. veljače.
Kako piše Oriental Review, a što je lako provjeriti, film je djelomično uklonjen s You Tubea, ali su ga korisnici koji su ga ranije skinuli iznova objavili, dok ga u cijelosti na francuskom jeziku i s ruskim titlovima možete pogledati OVDJE.
Netko je očito htio da ovaj film ne bude dostupan široj publici, a razlog je što autor tvrdi da su 2014. godine paravojne skupine svrgnule predsjednika Janukovič, ali da su ovi "heroji revolucije" u stvari pripadnici krajnje desnice, koji su kasnije stvorili svoju neslužbenu vojsku, a odgovorni su i za masovni zločin u Odesi.
"Zapadne demokracije šute jer su im ultranacionalističke ukrajinske milicije bile pomoćne trupe u važnom ratu. Ukrajina ima ključnu ulogu u strategiji zadržavanja Putina u ovom novom Hladnom ratu", tvrdi Paul Moreira.
Oriental Review navodi kako je dokumentarni film Paula Moreira "Ukrajina: Maske revolucije", kojeg je u ponedjeljak navečer prikazao francuski Canal +, prije premijere unio nemir, kako u Ukrajini, tako i Francuskoj.
U nedjelju je ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova izvijestilo da je njihov veleposlanik u Francuskoj poslao ogorčeno pismo postaji Canal +, kojim je osudio dokumentarac kao "pamflet na razini najgorih tradicija dezinformacije" i "primitivnom metodom novinarske manipulacije koja se koristi upravljanjem komentara ispitanika, iskrivljivanja u prevođenju činjenica i čisto gotovih slika".
Isti dan i uoči premijere je francuski list Le Monde također izvršio pritisak na Canal +. Paul Moreira je smireno i s poštovanjem odgovorio svojim kritičarima u pismu kojeg na engleskom jeziku možete pročitati OVDJE.
Canal + se na kraju ipak odlučio na prikazivanje filma u najavljenom terminu.
Ako se film pogleda pažljivo, možda je moguće razumjeti bijes službenog Kijeva.
"Iako, iskreno govoreći, ovo djelo nije otkrilo ništa novo. Do sada je bilo mnogo odvojenih istraga međunarodnih organizacija, nevladinih organizacija, zainteresiranih pojedinaca, privatnih osoba ili novinara o različitim aspektima takozvane "Revolucije dostojanstva", tko je zapravo ubio "Nebesku stotinu", što se dogodilo u Odesi u svibnju 2014. godine, što se događa u zoni "anti-terorističke operacije" na jugoistoku Ukrajine, gdje su tamo "ruski vojnici", a gdje zapadni plaćenici, ali su svi dokazi i nalazi vješto zanemareni od strane zapadnih mainstream medija, koji su na kraju stvorili ugodan mit o EuroMaidanu", u uvodniku od 3. veljače piše Oriental Review.
Glavna "opasnost" od 50 minuta dugog dokumentarca Paula Moreire je što su njegovim prikazivanjem preispitivanju izložene sve važne laži i uvelike je pobijeno uvriježeno mišljenje o "Revoluciji dostojanstva".
Paul Moreira nije učinio ništa, osim što je pokazao jednostavnu i iskrenu istinu i da nije bilo nikakvog dostojanstva u toj "revoluciji". Nije bilo "slobodnog civilizacijskog izbora", kao što nema ni "nezavisne i legitimne vlasti" u današnjoj Ukrajini.
"U vrhu vlasti su gangsteri s licencom za ubijanje i pljačkanje, psihopati i kriminalci sjede u "demokratskom parlamentu", zemlja trpi samovolju paralelne ideološki čisto nacističke vojske, strani dužnosnici manipuliraju političkim procesom u toj naizgled suverenoj državi, a mediji su pod nadzorom radikalnih ukrajinskih nacionalista", nastavlja Oriental Review.
"Argumenti i slike iz filma su tako evidentni i elokventni, da ne postoji razuman način da ih se pobije. Zbog toga je film uzrokovao histeriju i jedini način suprotstaviti se činjenicama jest bio – zabraniti njegovo prikazivanje. Paradoksalno, ali je film izazvao neviđenu pozornost javnosti daleko izvan Francuske, a njegova objava i daljnje prikazivanje, bilo na internetu ili na televizijskim postajama, sigurno će uzrokovati negodovanje privremenih vladara u Kijevu", zaključuje portal Oriental Review.
Treba ipak reći da je jedan ugodni ishod ove priče potvrda da su glasine o kliničkoj smrti nezavisnog novinarstva na Zapadu ipak pretjerane i da još uvijek postoje novinari i mediji koji nisu pod utjecajem vladajuće elite.
S druge strane, osim već spomenutog Le Mondea, protiv Paule Moreire i prikazivanja filma "Ukrajina: Maske revolucije" je otvoreno pismo direktoru kuće Canal + uputilo 18 novinara.
Ksenia Bolčakova, Yves Bourdillon, Gulliver Cragg, Marc Crepin, Régis Genté, Laurent Geslin, Sébastien Gobert, Paul Gogo, Emmanuel Grynszpan, Capucine Granier-Deferre, Alain Guillemoles, James Keogh, Céline Lussato, Elise Menand, Stéphane Siohan, Olivier Tallès, Elena Volochine i Rafael Yaghobzadeh se kao novinari nisu solidarizirali s kolegom, niti apelirali na slobodu govora i tiska, nego su napisali sljedeće:
"Mi smo novinari koji redovito rade u Ukrajini. Neki su stalni dopisnici u Kijevu i regiji, a drugi su česti i redoviti dopisnici. Pisanjem, radijom, televizijom i fotografijama, svi smo pokrivali revoluciju na Maidanu, aneksiju Krima i rat u Donbasu.
Kontaktirali smo ljude koji govore ruski ruski jezik, "rusofile" i "ukrajinofile", bez razlike, kao i najistaknutije novinare. U ponedjeljak, 1. veljače, bili smo šokirani dokumentarcem Paula Moreire "Ukrajina: Maske revolucije", emitiranog od strane kuće Canal +. Mi smo također opisali i analizirali ekstremnu desnicu u Ukrajini. Pokazali smo u našem radu da je rat napravio veliku štetu i da ti teško naoružani ljudi predstavljaju opasnost za budućnost zemlje. Međutim, ono što nas je neugodno iznenadilo u ovom filmu je nedostatak razvojne perspektive ovog složenog pitanja, koje korijene ima u dubini rusko-ukrajinskog odnosa. Zbrku koja je uslijedila pokazuje niz činjeničnih pogrešaka, neutemeljenih informacija, te skraćena montaža i manipulacija informacijama.
Upotrebili su se nedatirani snimci s You Tubea i slike neonacističkih marševa i bakljada kao da su se događali na Maidanu. Isti su prikazani su kao dio revolucije. Paušalno se spominje i stranačka pripadnost ključnih likova iz filma?
Žalimo, među ostalim, zbog izuzetno grubog tretmana pitanja jezika u Ukrajini. To je u opisu jedne od najvažnijih dvojezičnih zemalja u Europi napravljeno vrlo lukavo. Nedostatak znanja o ovoj zemlji se vidi u spominjanju samo "Rusa" ili "Ukrajinaca ruskog porijekla", a previđa se složeni etno-religijski mozaik ukrajinske nacije. (...)
Zabrinuti smo načinom na koji Paul Moreira reproducira fenomen i priču opisuje "crno-bijelo".
Mi smo zgroženi i binarnim prikazivanjem aneksije Krima. "Nakon revolucije je stanovništvo Krima na referendumu većinom glasovalo za pripajanje Rusiji", kaže Paul Moreira, a zaboravlja kontekst u kojem je glasovanje održano, odnosno sustavno raspoređivanje ruskih vojnih snaga na poluotoku. To je samo jedan element.
Velika majstorija ovog filma je tvrdnja da su paravojne ekstremističke skupine glavna okosnica ukrajinske revolucije. One su bile naoružano krilo narodne mobilizacije koje je imalo svoju vlastitu opravdanost među građanina.
Rat Donbasu je hibridni rat koji je od travnja 2014. godine za sobom ostavio gotovo 10 000 mrtvih. Ipak, to je sekundarna stvar u filmu, a tu su i druge greške. Među brojnim ukrajinskim dragovoljcima je djelomično bilo radikalnih nacionalističkih komponenata. To više nije tajna. Heterogena, složena analiza ovih formacija su ogledalo ukrajinskog društva koje se suočava s ratom. Oni su
zabrinuti zbog nedostatka brige vojnog stožera o njima. Ovo pitanje je postavljeno od strane nekoliko međunarodnih izvješća nevladinih organizacija, kao i brojnih izvješća u francuskom tisku. Paul Moreira nikad raspravlja o naporima ukrajinske vlade glede dragovoljačkih bojni, koje su gotovo sve bile razoružane ili integrirane s državnim snagama tijekom 2015. Osim toga, snažno odbacujemo teoriju o prevratu u veljači 2014. godine od strane paravojnih skupina ekstremne desnice.
Jedino što u ovom filmu može proći je dio posvećen strašnom danu 2. svibnja 2014. u Odesi, kada su krvavi sukobi između proukrajinskih i proruskih prosvjednika rezultirali bolnom pogibijom u požaru 42 žrtve, uglavnom proruskih aktivista. Gotovo dvije godine kasnije, ukrajinsko pravosuđe nije rasvijetlilo tragediju u Odesi. Međutim, Paul Moreira bi trebao znati da ova drama nije jedina koja je ostala bez pojašnjenja. Mi dvije godine proučavamo tešku transformaciju ove velike zemlje u Europi, koja se u isto vrijeme mora suočiti s otvorenim ratom protiv druge zemlje. Pozdravljamo sve ozbiljne i potrebne radove vaše kuće i to je razlog zašto smo tako iznenađeni i ožalošćeni što smo vidjeli ovaj film o Ukrajini, kojeg karakterizira opasna intelektualna lijenost."
Ovo je sadržaj otvorenog pisma 18 novinara, koje je otprilike u skladu s navodima ukrajinskog veleposlanika u Parizu i svih koji se ne slažu sa stavovima koje je svom filmu iznio Paul Moreira, ali ni s prikazanim materijalom.
Zanimljivo je da 18 novinara daje za pravo Paulu Moreiri u dijelu o masakru u Odesi, ali uz svu "objektivnost" i "informiranost" tvrde da se radilo o "sukobu proruskih i proukrajinskih prosvjednika", a 42 proruska aktivista su u tom sukobu stradala u požaru u Domu sindikata, koji je valjda izbio "sam od sebe". To da su proukrajinski prosvjednici bili naoružani i da su oni bacali "molotovljeve koktele" se prešućuje, iako se sve može vidjeti na jednom drugom dokumentarnom uratku: "The Odessa Massacre - What REALLY Happened" ili drugim materijalima objavljenim na internetu, koji bi svakoj policiji ili tajnoj službi bili dovoljni da se identificiraju počinitelji masakra i da se isti privedu pravdi. Zanimljivo, veći dio materijala je uklonjen s interneta, ali je ukloniti sve nemoguće i dobar dio fotografija i snimaka o "sukobu dvije prosvjedne skupine" možete vidjeti OVDJE i OVDJE.
Autor filma, Paul Moreira, odgovorio je kolegama novinarima na otvoreno pismo, te kaže "kako neki od novinara, prije svega Benoit Vitkine iz Le Mondea, nisu neznalice, a Vitkine dobro zna da Andrej Bilecki ne samo da je najradikalniji ekstremni desničar, koji u stvari i nema izbornu težinu, ali su zato čelična težina i iskustvo njegovih ljudi izuzetno veliki".
"Benoit Vitkine insinuira, bez citata gdje, da je moja namjera bila istaknuti "uspostavu novog fašizma u Ukrajini". Vitkine mora biti prilično ljut kada piše takve stvari. Nikad nisam rekao da je u Ukrajini uspostavljen fašizam, nego je ključni izraz moga filma da je "ukrajinska revolucija stvorila čudovište koje će se uskoro okrenuti protiv svog tvorca". Mogu li reći da su skupine krajnje desnice napale parlament u Kijevu i ubile tri policajca u kolovozu 2015. godine? Nikad nisam sugerirao da su to učinile vlasti. Jedina "dobra stvar" za koju me Benoit Vitkine "nagradio" je opis masakra u Odesi, što je epizoda koju inače često previdi. Anna Colin Lebedev također piše o Odesi, ali pažljivo brine da nikada ne napiše riječ "masakr", iako je to bio baš "masakr" - divljačko masovno ubojstvo. Anna Colin Lebedev kaže da je to bila "drama". Olivier Berruyer se u danima neposredno nakon masakra bavio analizom vrijednosnih papira, koje se mogu naći na njegovoj internetskoj stranici. Anna Colin Lebedev me optužuje da sam za priču "koristio suze žrtava". Istina je da sam dao riječ majci koja je izgubila 17-godišnjeg sina, Vadima Papura. Nevoljko je progovorila i bila je sigurna da neću njenu izjavu objaviti na Zapadu", između ostalog piše Paul Moreira u svom opširnom odgovoru svim potpisnicima otvorenog pisma negodovanja upućenog kući Canal +.
Otvoreni odgovor Paula Moreire na francuskom jeziku u cijelosti možete pročitati OVDJE, ali je za bolje razumijevanje svega možda ipak bolje pogledati njegov film i ocijeniti tko je ovdje u pravu.
Film na francuskom izvorniku ili s ruskim titlovima: You Tube / Ukrajina: Maske revolucije
Je li u međuvremenu film netko objavio s engleskim ili nekim drugim titlovima ili sinkroniziranim prijevodom možete provjeriti OVDJE, jer očekivati da će ga otkupiti i prikazati neka od medijskih kuća u Hrvatskoj je ionako nezamislivo.
altermainstreaminfo
