Kad je 2005. uhvaćen Ante Gotovina, na Trgu bana Jelačića skupilo se bitno više građana nego jučer u potporu Zlatku Hasanbegoviću. Uvečer 7. prosinca prije 11 godina stradala su i neka stakla na obližnjim Banskim dvorima. Desnica je bila bijesna na Ivu Sanadera. U anketi nakon Gotovininog uhićenja HSP je prešao 20 posto. Internet tada u Hrvatskoj nije bio tako moćno sredstvo kao danas, ali paljba pojedinih domojubnih tjednika po Sanaderu nije bila zanemariva. Proglašavali su ga nacionalnim izdajnikom.
Dakle, u situaciji u kakvoj se sada našao Andrej Plenković već je bio jedan HDZ-ov lider. Osim što je njegova Vlada činila sve da Gotovinu transferira u Haag, Sanader je u prvom premijerskom mandatu vukao i druge poteze kojima je iritirao hrvatsku desnicu i istovremeno izazivao oduševljenje u lijevo-liberalnim medijima. Baš kao Plenković smjenom Hasanbegovića. Znamo kako je to okončalo u Sanaderovom slučaju, HDZ je pobijedio na parlamentarnim izborima 2007., na kojima je, usput rečeno, HSP doživio debakl. Sanaderu su dovoljne bile dvije godine da umiri desničare i motivira ih da opet glasuju za HDZ. Plenković za to, u idealnim okolnostima, na raspolaganju ima četiri godine. S obzirom da svi ti desno orijentirani Hrvati zapravo silno vole HDZ, Plenković vjerojatno procjenjuje da će moći napraviti što i Sanader. Da nije tako sigurno ne bi iz Vlade odstranio Hasanbegovića i Ministarstvo kulture predao Nini Obuljen Koržinek, kojoj desnica pripisuje demonska svojstva. I možda će Plenković doista ponoviti Sanaderov uspjeh.
Ali, bit će mu puno teže nego nekadašnjem predsjedniku HDZ-a. Plenković, naime, nije Sanader, unatoč tome što ga s njim često uspoređuju. Njih su dvojica imali sasvim različit životni i politički put prije dolaska na čelo HDZ-a.
Sanader potječe iz siromašne obitelji okrenute Bogu, a otac mu je 1945. prošao Križni put. U HDZ se Sanader učlanio vrlo brzo po osnivanju i polako se uspinjao na vrh. Obnašao je važne dužnosti, bio i ministar i predstojnik Ureda Franje Tuđmana, a krajem 1998. Tuđman ga je kooptirao u predsjedništvo HDZ-a i imenovao međunarodnim tajnikom. U Vladu koju je Sanader formirao 2003. ušlo je niz HDZ-ovih teškaša. S druge strane, Plenkovićev je otac bio savjetnik direktora Radio televizije Zagreb, majka liječnica u Vojnoj bolnici.
U HDZ se Plenković učlanio tek 2011., nakon što mu je rečeno da na njihovu listu ne može kao nestranački kandidat. Ništa nije bio u HDZ-u do izbora za predsjednika, to mu je prva dužnost u stranci. U Plenkovićevoj vladi malo je članova vodstva HDZ-a. Iz svega navedenog lako je zaključiti da je, premda dijele slične vrijednosti, Sanader bio itekako ukorijenjen u HDZ dok je Plenković gotovo uljez u toj stranci. Stoga je Sanader razmjerno bezbolno kršio svaki otpor u HDZ-u, a veliko je pitanje kako će se Plenković nositi s tim. I još jedna stvar, može li Plenković zaista, poput Sanadera, uvjeriti desnicu da je on ipak brana obnovi komunizma?
novilist
