Riječi koje je sudac Mislav Kolakušić izrekao u ‘Otvorenom’ melem su na ranu naciji koja s užasom gleda kako njezine takozvane elitne ustanove postaju utočište probisvijeta s političkim pokrićem. On smatra da je hrvatsko pravosuđe duboko klasno i da radi u prilog bogatima i moćnima
Nakon niza peripetija Hrvatska televizija otkazala je veliko predizborno sučeljavanje. Došlo je, naime, do pobune zakinutih političara, jer su urednici nastojali pripustiti u studio kandidate prema kriterijima koje nitko živ ne može rastumačiti. To je najdublji pad u odnosu na prvo višestranačko sučeljavanje kandidata 1990. godine, koje je prema profesionalnosti, demokratičnosti i ferpleju do dana današnjeg ostalo nedosegnuto. Sastavni dio tog kolektivnog posrnuća su i Tomislav Karamarko, kojega hrvatska javnost nikada nije vidjela ni u jednom sučeljavanju i Zoran Milanović, koji je zazivao frontalni sudar s liderom HDZ-a, ali je sve druge izbjegao, pa je i on ostao nepropitan. Doći do vlasti u državi bez pitanja, potpitanja i propitivanja, to je očito hrvatski demokratski novum.Kampanja je bila bezidejna, kandidati slabokrvni, lišeni vizije, pa u pitanjima sadržaja nismo ostali bitno prikraćeni, ali smo u formalnom pogledu bitno pali. Za ovu havariju nitko nije snosio odgovornost, a šteta, trebao je. Zamislimo da su autori te svinjarije Hloverka Novak Srzić, Dijana Čuljak ili Obrad Kosovac. Kako bismo tada reagirali?
U kratkom izvještaju saznajemo da su se uz neke prometnice pojavili bilbordi koji ‘na neprimjeren način’ napadaju ministra financija Borisa Lalovca. Nepoznat netko Lalovca prokazuje kao ‘Jugoslovena’. S plakata nam se cere i druge polimorfne perverzije. Velikim slovima ističe se da mu se otac zove Obrad. To očito nije postavljeno kao fakat, nego kao inkriminacija, koja stoji u izazovnoj suprotnosti spram elementarne istine. HDZ je, naime, iz prnjavorskog programa navrat-nanos prepisao stvaranje hrvatske srednje klase, premda bi bilo poštenije da su potpisali priznanje za njezinu likvidaciju, dok će Boris Lalovac ozakonjenjem konverzije kredita u švicarskim francima – uspije li taj proces – iznova roditi srednju klasu, koju su prvorazredni domoljubi izručili u ralje stranih banaka. Nije važno što je Lalovac po nacionalnosti, ali je jasno što nije – on nije Jugoslaven. Pođe li mu pothvat za rukom, u povijesti Hrvata ostat će upamćen kao Abraham Lincoln koji je dokinuo ropstvo ili ban Mažuranić koji je ukinuo kmetstvo, a kako će ostati upamćeni Šuker, Sanader i ostatak škvadre nije teško zamisliti. Ma kako im se zvao otac.
Prva izlazna anketa hladan je tuš za HDZ, čiji je lider očekivao 73 mandata bez dijaspore. Ta je smiješna zamisao počivala na uvjerenju da nakon zime dolazi proljeće, nakon ljeta jesen, a nakon vlade SDP-a vlada HDZ-a. Pa bio to i najgori i najbezidejniji HDZ svih vremena. Tomislav Karamarko očito nije obratio pažnju na činjenicu da ni zima više ne dolazi u studenome kao nekoć, nego u prosincu ili siječnju… U odnosu na broj mandata, broj glasova iznenađuje. SDP je u Hrvatskoj osvojio ukupno 788.000 glasova, dok je HDZ dobio 746.000 plus 24.000 glasova iz dijaspore. No HDZ ima tri mandata više. IDS sa 40-ak tisuća glasova ima tri mandata, dok Živi zid za 90.000 ima jedan.Jasno je kao dan da izborni sustav, strukturalno remek-zlodjelo Vlade Šeksa, i danas porađa strašne posljedice, samo tko je za to kriv? Krive su očite prve žrtve zakona, koje su ga mogle i morale izmijeniti. Indolencija Arsena Bauka i Zorana Milanovića naspram resetiranja ovog modela (analitičari govore o šekimanderingu – hrvatskoj varijanti gerrymanderinga, kroja izbornih jedinca koji uvijek forsira jednog favorita) proizvela je pogubne učinke po vjerodostojnost reprezentiranja izborne volje naroda, ali je dramatično oštetila i sam SDP. Budu li dobili drugu priliku da to mijenjaju, treba li se čuditi ako je – prokockaju?
Za razliku od Hrvatske koja je prilično indolentna prema svom književnom naslijeđu tako da klasici relativno rijetko dospijevaju na ekrane, u Srbiji se navika ekranizacije dobrih pisaca još zadržala. RTS upravo emitira seriju ‘Čizmaši’, nastalu prema istoimenom romanu Dragoslava Mihailovića (‘Petrijin venac’, ‘Kad su cvetale tikve’, ‘Goli otok’), čiji je glavni lik nesretni Živojin Stanimirović, zvani Žika Kurjak, dijete rudarskog kraja koje odlazi na vojnu akademiju u potrazi za boljom budućnošću. Historija se, međutim, svom silinom obruši na Žikina nejaka pleća, a njegov će udes poslužiti kao metafora kolektivne sudbine Srba u Jugoslaviji. Kako historija pleše po Žikinim plećima? Kostimirano, uglancano, sentimentalno. Čudno je, ali u odnosu na neke serije snimane u doba siromaštva i mraka (‘Grlom u jagode’, ‘Divlje svinje’, ‘Gruntovčani’, ‘Više od igre’, ‘Prosjaci i sinovi’) moderne serije izgledaju puno siromašnije, lošije i bezdušnije, iako su snimane kamerama visoke rezolucije. Ili možda baš zato. Nema patine, nema puknute vrpce, nema mirisa. Nema ni refleksije. ‘Čizmaši’ su još jedan eskapistički pokušaj povratka Srbije u izmaštano zlatno doba djetinjstva, kada predjugoslavensku srpsku idilu krvari zloduh jugoslavenstva. Važno je da izgleda lijepo, a ne da propituje duboko. U pristojnoj seriji briljiraju dva veterana, Aleksandar Berček u sjajnoj ulozi Čiče Miljkovića i Marko Nikolić – obojica sjajno nose godine i sijede vlasi.
Sudac Mislav Kolakušić lagano se promeće u zvijezdu unutarnje kritike hrvatskog pravosuđa. Riječi koje je izrekao u ‘Otvorenom’ melem su na ranu naciji koja s užasom gleda kako njezine takozvane elitne ustanove postaju utočište probisvijeta s političkim pokrićem. Kolakušić smatra da je hrvatsko pravosuđe duboko klasno i da radi u prilog samo bogatima i moćnima. Po njemu, u ovoj se zemlji najbolje živi od nedostatka dokaza. ’U našem društvu postoje iznimno bogati ljudi kojima odgovara ovakav pravni kaos’, rekao je Kolakušić i dodao da su kazneni postupci postali dobro sredstvo za pranje novca. ‘Vi otuđite ili steknete neku državnu imovinu vrijednu deset milijuna eura, osude vas na godinu dana uvjetno, a nitko od vas ne uzme imovinsku korist. Pa gdje ćete bolje pranje novca?’Komentirajući Trgovački sud s Markova trga – kojemu je netko krivo prilijepio naziv Ustavni sud – sudac Kolakušić je rekao da se ponaša kao najviše tijelo sudske vlasti, iako to prema Ustavu nije. ‘Umjesto da bude korektiv donositelja zakona, on je postao tumač materijalnog prava, što je nedopustivo’, smatra Kolakušić. ‘Za mjesto ustavnog suca nije potreban ni položeni pravosudni ispit ni ijedan riješeni konkretni sudski predmet te se može dogoditi da postanete ustavni sudac i prvi put vidite sudski predmet’, objasnio je Kolakušić. A to je moguće samo u našoj zemlji…
portalnovosti
Sučeljavanje kandidata, HTV
Nakon niza peripetija Hrvatska televizija otkazala je veliko predizborno sučeljavanje. Došlo je, naime, do pobune zakinutih političara, jer su urednici nastojali pripustiti u studio kandidate prema kriterijima koje nitko živ ne može rastumačiti. To je najdublji pad u odnosu na prvo višestranačko sučeljavanje kandidata 1990. godine, koje je prema profesionalnosti, demokratičnosti i ferpleju do dana današnjeg ostalo nedosegnuto. Sastavni dio tog kolektivnog posrnuća su i Tomislav Karamarko, kojega hrvatska javnost nikada nije vidjela ni u jednom sučeljavanju i Zoran Milanović, koji je zazivao frontalni sudar s liderom HDZ-a, ali je sve druge izbjegao, pa je i on ostao nepropitan. Doći do vlasti u državi bez pitanja, potpitanja i propitivanja, to je očito hrvatski demokratski novum.Kampanja je bila bezidejna, kandidati slabokrvni, lišeni vizije, pa u pitanjima sadržaja nismo ostali bitno prikraćeni, ali smo u formalnom pogledu bitno pali. Za ovu havariju nitko nije snosio odgovornost, a šteta, trebao je. Zamislimo da su autori te svinjarije Hloverka Novak Srzić, Dijana Čuljak ili Obrad Kosovac. Kako bismo tada reagirali?
Vijesti, HTV
U kratkom izvještaju saznajemo da su se uz neke prometnice pojavili bilbordi koji ‘na neprimjeren način’ napadaju ministra financija Borisa Lalovca. Nepoznat netko Lalovca prokazuje kao ‘Jugoslovena’. S plakata nam se cere i druge polimorfne perverzije. Velikim slovima ističe se da mu se otac zove Obrad. To očito nije postavljeno kao fakat, nego kao inkriminacija, koja stoji u izazovnoj suprotnosti spram elementarne istine. HDZ je, naime, iz prnjavorskog programa navrat-nanos prepisao stvaranje hrvatske srednje klase, premda bi bilo poštenije da su potpisali priznanje za njezinu likvidaciju, dok će Boris Lalovac ozakonjenjem konverzije kredita u švicarskim francima – uspije li taj proces – iznova roditi srednju klasu, koju su prvorazredni domoljubi izručili u ralje stranih banaka. Nije važno što je Lalovac po nacionalnosti, ali je jasno što nije – on nije Jugoslaven. Pođe li mu pothvat za rukom, u povijesti Hrvata ostat će upamćen kao Abraham Lincoln koji je dokinuo ropstvo ili ban Mažuranić koji je ukinuo kmetstvo, a kako će ostati upamćeni Šuker, Sanader i ostatak škvadre nije teško zamisliti. Ma kako im se zvao otac.
Objava rezultata, Nova TV
Prva izlazna anketa hladan je tuš za HDZ, čiji je lider očekivao 73 mandata bez dijaspore. Ta je smiješna zamisao počivala na uvjerenju da nakon zime dolazi proljeće, nakon ljeta jesen, a nakon vlade SDP-a vlada HDZ-a. Pa bio to i najgori i najbezidejniji HDZ svih vremena. Tomislav Karamarko očito nije obratio pažnju na činjenicu da ni zima više ne dolazi u studenome kao nekoć, nego u prosincu ili siječnju… U odnosu na broj mandata, broj glasova iznenađuje. SDP je u Hrvatskoj osvojio ukupno 788.000 glasova, dok je HDZ dobio 746.000 plus 24.000 glasova iz dijaspore. No HDZ ima tri mandata više. IDS sa 40-ak tisuća glasova ima tri mandata, dok Živi zid za 90.000 ima jedan.Jasno je kao dan da izborni sustav, strukturalno remek-zlodjelo Vlade Šeksa, i danas porađa strašne posljedice, samo tko je za to kriv? Krive su očite prve žrtve zakona, koje su ga mogle i morale izmijeniti. Indolencija Arsena Bauka i Zorana Milanovića naspram resetiranja ovog modela (analitičari govore o šekimanderingu – hrvatskoj varijanti gerrymanderinga, kroja izbornih jedinca koji uvijek forsira jednog favorita) proizvela je pogubne učinke po vjerodostojnost reprezentiranja izborne volje naroda, ali je dramatično oštetila i sam SDP. Budu li dobili drugu priliku da to mijenjaju, treba li se čuditi ako je – prokockaju?
Čizmaši, RTS 1
Za razliku od Hrvatske koja je prilično indolentna prema svom književnom naslijeđu tako da klasici relativno rijetko dospijevaju na ekrane, u Srbiji se navika ekranizacije dobrih pisaca još zadržala. RTS upravo emitira seriju ‘Čizmaši’, nastalu prema istoimenom romanu Dragoslava Mihailovića (‘Petrijin venac’, ‘Kad su cvetale tikve’, ‘Goli otok’), čiji je glavni lik nesretni Živojin Stanimirović, zvani Žika Kurjak, dijete rudarskog kraja koje odlazi na vojnu akademiju u potrazi za boljom budućnošću. Historija se, međutim, svom silinom obruši na Žikina nejaka pleća, a njegov će udes poslužiti kao metafora kolektivne sudbine Srba u Jugoslaviji. Kako historija pleše po Žikinim plećima? Kostimirano, uglancano, sentimentalno. Čudno je, ali u odnosu na neke serije snimane u doba siromaštva i mraka (‘Grlom u jagode’, ‘Divlje svinje’, ‘Gruntovčani’, ‘Više od igre’, ‘Prosjaci i sinovi’) moderne serije izgledaju puno siromašnije, lošije i bezdušnije, iako su snimane kamerama visoke rezolucije. Ili možda baš zato. Nema patine, nema puknute vrpce, nema mirisa. Nema ni refleksije. ‘Čizmaši’ su još jedan eskapistički pokušaj povratka Srbije u izmaštano zlatno doba djetinjstva, kada predjugoslavensku srpsku idilu krvari zloduh jugoslavenstva. Važno je da izgleda lijepo, a ne da propituje duboko. U pristojnoj seriji briljiraju dva veterana, Aleksandar Berček u sjajnoj ulozi Čiče Miljkovića i Marko Nikolić – obojica sjajno nose godine i sijede vlasi.
Otvoreno
Sudac Mislav Kolakušić lagano se promeće u zvijezdu unutarnje kritike hrvatskog pravosuđa. Riječi koje je izrekao u ‘Otvorenom’ melem su na ranu naciji koja s užasom gleda kako njezine takozvane elitne ustanove postaju utočište probisvijeta s političkim pokrićem. Kolakušić smatra da je hrvatsko pravosuđe duboko klasno i da radi u prilog samo bogatima i moćnima. Po njemu, u ovoj se zemlji najbolje živi od nedostatka dokaza. ’U našem društvu postoje iznimno bogati ljudi kojima odgovara ovakav pravni kaos’, rekao je Kolakušić i dodao da su kazneni postupci postali dobro sredstvo za pranje novca. ‘Vi otuđite ili steknete neku državnu imovinu vrijednu deset milijuna eura, osude vas na godinu dana uvjetno, a nitko od vas ne uzme imovinsku korist. Pa gdje ćete bolje pranje novca?’Komentirajući Trgovački sud s Markova trga – kojemu je netko krivo prilijepio naziv Ustavni sud – sudac Kolakušić je rekao da se ponaša kao najviše tijelo sudske vlasti, iako to prema Ustavu nije. ‘Umjesto da bude korektiv donositelja zakona, on je postao tumač materijalnog prava, što je nedopustivo’, smatra Kolakušić. ‘Za mjesto ustavnog suca nije potreban ni položeni pravosudni ispit ni ijedan riješeni konkretni sudski predmet te se može dogoditi da postanete ustavni sudac i prvi put vidite sudski predmet’, objasnio je Kolakušić. A to je moguće samo u našoj zemlji…
portalnovosti
