Predstavljanje dviju knjiga Stribora Uzelca Schwendemanna Židovski Brod i Leksikon smrti, održano je 25. travnja u Gradskoj knjižnici. Slavonskobrodska promocija (nekoliko tjedana ranije knjige su promovirane u Zagrebu) bit će upamćena kao prvorazredni kulturni događaj koji je na reprezantativan način uputio na knjige koje razaraju mehanizme potisnutog sjećanja na vlastitu prošlost zapravo, razotkrivaju duhovni provincijalizam i palanačku uskogrudnu misao.
Izdavači ovih vrijednih izdanja su Posavska Hrvatska i Muzej Brodskog Posavlja.
O knjigama su govorili: autor knjiga i Željka Čorak, povjesničarka umjetnosti i književnica.
Po metodološkoj razrađenosti dovedenoj do uzornosti, po spisateljskom umijeću i angažmanu, po visokoj povijesnoj svijesti u koordinatama suvremenosti, po erudiciji, po feljtonističkom diskursu – knjige predstavljaju dragocijeni glas protiv amnestije zaborava, protiv gotovo kolektivne amnezije o velikoj ulozi Židova u svim oblicima društvenog, političkog, kulturnog, gospodarskog i sportskog života u Slavonskom Brodu. Također, knjige su svojevrsna sabirnica feljtonističke građe o njihovom stradanju i istrebljenju za vrijeme tzv. Nezavisne države Hrvatske. Knjige su nastale u dokumentarističkoj radionici Stribora Uzelca Shwendemanna, neiscrpnoj arhivskoj riznici koja se punila desetljećima. U svakom smislu knjige su i nesumnjivi doprinos hrvatskoj historiografiji. Sugeriram da se opširnije o autoru i njegovoj knjizi Židovski Brod pročita na ovom portalu.
O tome kako su knjige nastajale prisutne je upoznao sam autor. Istaknuo je da su rijetke sredine koje imaju knjige o Židovima što nije slučajno, jer se uz genocid dogodio i memoricid. Izvori, literatura, arhivski podaci, historiografija iz komunističkog perioda koja se Židovima bavila marginalno i svjedoci koji su nestali razlog su da je bavljenje Židovima zapostavljena disciplina. Naglasio je da je knjige u stvarao dvadest godina, jer toliko je zapravo trajalo mukotrpno skupljanje činjenica, dokumenata, fotografija i podataka iz gruntovnice, Arhiva i bibliteka. O kolikom se trudu i naporu radi govori podatak da se u knjizi spominje preko 1 640 imena. Knjige o Židovima su dio ukupnog projekta o povijesti Slavonskog Broda, nastao iz obilja materijala, a čiji je cilj bio rehabilitacija brodskog građanskog svijeta, čija su „sol“ bili Židovi. Spomenuo je da je metodološki poticaj da se knjiga realizira bila knjiga Židovski Zagreb.
Željka Čorak je istaknula da je Stribor skromno prešutio da se predstavlja njegova devetnaesta i dvadesta knjiga. Veliki dio Striborovog opusa posvećen je prostoru, gradu Brodu, gradu u „zoni sjećanja“. Knjige su, konstatirala je, nastale iz traženja i nalaženja podataka u arhivima. Raditi u arhivima je naporno, ali i zavodljivo. Nedostatak podataka koji se traže u arhivima podudario se s tendecijom suvremenog svijeta koji nema vremena za priču, pa mu natuknica postaje najvažnija. Ljudi se prikazuju kao natuknice, a riječ je o ljudskim sudbinama. Striborove knjige o Židovima sastoje se od samih natuknica i realiziraju u punoj mjeri onu krasnu izreku iza koje stoji dvadeseto stoljeće manje je više. U knjizi nema komentara, nema pridjeva, jednostavna je, bazirana na činjenicama, godinama rođenja, broju djece, poslu kojim se bavilo, opisu građevina... Na kraju je nadahnuto rekla da se Stribor nakon bogate karijere vratio u svoj zavičaj, u svoj izgubljeni zavičaj da bi ga jednim dijelom u svojim knjigama „izmislio“, u zonu sjećanja koja je tako blizu zoni zaborava., između mašte i mišljenja. To Stribor radi, zaključila je, da bi se zavičaj sjećao sebe.
Izdavači ovih vrijednih izdanja su Posavska Hrvatska i Muzej Brodskog Posavlja.
O knjigama su govorili: autor knjiga i Željka Čorak, povjesničarka umjetnosti i književnica.
Po metodološkoj razrađenosti dovedenoj do uzornosti, po spisateljskom umijeću i angažmanu, po visokoj povijesnoj svijesti u koordinatama suvremenosti, po erudiciji, po feljtonističkom diskursu – knjige predstavljaju dragocijeni glas protiv amnestije zaborava, protiv gotovo kolektivne amnezije o velikoj ulozi Židova u svim oblicima društvenog, političkog, kulturnog, gospodarskog i sportskog života u Slavonskom Brodu. Također, knjige su svojevrsna sabirnica feljtonističke građe o njihovom stradanju i istrebljenju za vrijeme tzv. Nezavisne države Hrvatske. Knjige su nastale u dokumentarističkoj radionici Stribora Uzelca Shwendemanna, neiscrpnoj arhivskoj riznici koja se punila desetljećima. U svakom smislu knjige su i nesumnjivi doprinos hrvatskoj historiografiji. Sugeriram da se opširnije o autoru i njegovoj knjizi Židovski Brod pročita na ovom portalu.
O tome kako su knjige nastajale prisutne je upoznao sam autor. Istaknuo je da su rijetke sredine koje imaju knjige o Židovima što nije slučajno, jer se uz genocid dogodio i memoricid. Izvori, literatura, arhivski podaci, historiografija iz komunističkog perioda koja se Židovima bavila marginalno i svjedoci koji su nestali razlog su da je bavljenje Židovima zapostavljena disciplina. Naglasio je da je knjige u stvarao dvadest godina, jer toliko je zapravo trajalo mukotrpno skupljanje činjenica, dokumenata, fotografija i podataka iz gruntovnice, Arhiva i bibliteka. O kolikom se trudu i naporu radi govori podatak da se u knjizi spominje preko 1 640 imena. Knjige o Židovima su dio ukupnog projekta o povijesti Slavonskog Broda, nastao iz obilja materijala, a čiji je cilj bio rehabilitacija brodskog građanskog svijeta, čija su „sol“ bili Židovi. Spomenuo je da je metodološki poticaj da se knjiga realizira bila knjiga Židovski Zagreb.
Željka Čorak je istaknula da je Stribor skromno prešutio da se predstavlja njegova devetnaesta i dvadesta knjiga. Veliki dio Striborovog opusa posvećen je prostoru, gradu Brodu, gradu u „zoni sjećanja“. Knjige su, konstatirala je, nastale iz traženja i nalaženja podataka u arhivima. Raditi u arhivima je naporno, ali i zavodljivo. Nedostatak podataka koji se traže u arhivima podudario se s tendecijom suvremenog svijeta koji nema vremena za priču, pa mu natuknica postaje najvažnija. Ljudi se prikazuju kao natuknice, a riječ je o ljudskim sudbinama. Striborove knjige o Židovima sastoje se od samih natuknica i realiziraju u punoj mjeri onu krasnu izreku iza koje stoji dvadeseto stoljeće manje je više. U knjizi nema komentara, nema pridjeva, jednostavna je, bazirana na činjenicama, godinama rođenja, broju djece, poslu kojim se bavilo, opisu građevina... Na kraju je nadahnuto rekla da se Stribor nakon bogate karijere vratio u svoj zavičaj, u svoj izgubljeni zavičaj da bi ga jednim dijelom u svojim knjigama „izmislio“, u zonu sjećanja koja je tako blizu zoni zaborava., između mašte i mišljenja. To Stribor radi, zaključila je, da bi se zavičaj sjećao sebe.
