Na svjetsko tržište plasiran je parfem ‘Putin’, koji je osmislio jedan Bjelorus. Iako u samoj Rusiji nije izazvao veće oduševljenje, jasno je da su Rusi shvatili ‘soft power’ pristup: pametne zemlje ne šire svoj utjecaj vojnom silom ili prijetnjama, već popularnom kulturom
Ispred USKOK-a Nikola Grmoja otvorio je dušu, kaže reporterka HRT-a u prilogu o optužbama Mosta za prisluškivanje. Tako poetičan pristup obavještajnoj tematici još nismo vidjeli. Šteta što nismo dobili preciznija pojašnjenja. Kakva je u trenutku otvaranja bila duša Nikole Grmoje? Jesu li na njoj bili vidljivi tragovi prijeloma, bola, patnje? Nismo to doznali. Grmoja je izgledao čisto cool. U svakom slučaju, imamo kopernikanski obrat: institucije tipa USKOK-a dosad su tražile da im otvorite dušu unutar njihova četiri zida, sad dušu otvarate kad izađete van. Juan Peron svojedobno je tvrdio da su ljudi po naravi dobri, a da su još bolji ako ih se prisluškuje. Smiljan Reljić, vidjeli smo u ‘Otvorenom’, vjeruje da su ljudi toliko dobri da ih uopće ne treba prisluškivati, oko čega je on osobno jako nastojao. On je jedan dobar, simpatičan čovjek, valja mu vjerovati. Reljić je pak predložio Grmoju za ministra policije, pa se krug zatvara. Grmoja je dosad otvarao dušu, a sad će zatvarati.
Ispred kamera HTV-a Stipe Gabrić Jambo otvorio je dušu. Tu je nešto lakše postaviti dijagnozu. Odmah vidimo da mu duša kipti od gnjeva. Kaže da je osobno zaposlio Grmoju u školi u Metkoviću jer ga je za tu uslugu zamolio Grmojin ujak, a čim je okrenuo leđa, u njih se zabio set noževa iz TV prodaje… Jamba su izbacili iz HSS-a jer je ustanovio da su Grmoja i Božo Petrov dio sekte koju su instalirala dva lokalna župnika. U ‘Večernjem listu’ konstatirao je kako je on ‘plemeniti orao’ nasuprot Grmoje i Petrova, koji su ‘dvi obične tuke’. Predviđa da će Most u prvoj krivini izletjeti iz Vlade. Jambo tvrdi da su mostovci okorjeli foteljaši koji su u Metkoviću pozapošljavali svoje rodijake. Mostovci tvrde da se Jambo boji došašća pravne države i da su samo počeli sanirati njegove nepodopštine. Bilo bi zgodno da je Jambo spomenuo kakvu je, kod zapošljavanja Grmoje, ulogu imao javni natječaj – ako ga je bilo – dok bi od Grmoje bilo lijepo čuti neki demanti; nije zgodno kad mogući ministar policije svom možebitnom klijentu duguje prethodno zaposlenje, što znamo i iz Ostojićeva iskustva.
U Dnevniku 3 doznajemo da je na svjetsko tržište parfema plasiran parfem ‘Putin’. Čudno je to što se u Rusiji lansiranje parfema događa u trećoj ili četvrtoj četvrtini vođina života, dok se to u Srbiji dogodilo – u prvoj. Svi malo stariji čitatelji sjetit će se naime čuvenog slogana reklame za srpski državotvorni parfem – ‘Vožd je stigao’; nitko nije mogao ne primijetiti podudarnost naziva parfema i aktualne društveno-političke situacije. Parfem ‘Putin’ inače košta 600 kuna, smislio ga je neki Bjelorus (‘drugo oko u glavi’), no u Rusiji nije izazvao veće oduševljenje. Jedan prolaznik na ulici kaže da mu je parfem dobar, ali preskup. Drugi prezrivo vrti glavom: ‘Ne bih ga uzeo ni da mi ga darujete.’ Ne voli čovjek ni vožda ni njegov miris, to se odmah vidi. Jedna djevojka okreće gluteuse, ne želi ni ona parfem ‘Putin’.Kako god bilo, Rusi su shvatili soft power pristup. Pametne zemlje ne šire svoj utjecaj vojnom silom ili prijetnjama, već popularnom kulturom. Amerikanci su prije 30 godina od dvojice baletana koji su pobjegli iz Rusije, Rudolfa Nurejeva i Mihaila Barišnjikova, napravili megazvijezde, kako bi Imperiji nanijeli udarac. Rusija je nedavno primila Edwarda Snowdena, a i Gerard Depardieu uzeo je rusko državljanstvo. Putin se u masmedijima i masovnoj kulturi snalazi bolje od pokojnog JFK-a, a parfem je pokazatelj da se snalazi i na drugim područjima. A one što im se parfem ne sviđa nitko nije uhapsio. Još uvijek…
Reporterka Nikolina Zavišić napravila je sjajan izvještaj s božićnog domjenka Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu. Kao što je poznato, to je glavni mondeno-politički događaj na početku kalendarske godine, na kojemu se testira hrvatska znanost kremljologije: to je složena iskustvena nauka određivanja političkih silnica prema komunikacijskim sitnicama, na primjer tko uz koga sjedi, tko se s kim došaptava itd. Nikolina Zavišić pametno je primijetila da je Milorad Pupovac na zadnjem mjestu pozdravio Miru Kovača, HDZ-ova kandidata za ministra vanjskih poslova, dok je prema mandataru Tihomiru Oreškoviću lider SNV-a bio pitijski otvoren: rekao je da Srbi neće podržati one koji smatraju da ćirilici nikad neće biti mjesta u Vukovaru, dok će s onima koji misle da joj zasad nije mjesto razgovarati… Sve je to reporterka prevela na svima razumljiv jezik, suvereno i bez greške, pa zaslužuje ozbiljnu pohvalu koju joj ovom prigodom i izričemo.
Britanski ‘Telegraph’ je objavio, a srpski Dnevnik prenosi kako je pokojni Gadafi upozorio oca kod nas vrlo popularnog trećeg puta, Tonyja Blaira, kako militanti Al-Kaide rade ršum po Libiji i kako stvar neće dobro svršiti. Gadafi je 25. veljače 2011. nazvao britanskog premijera i rekao mu svoje. ‘Ne napadamo mi njih, nego oni nas. Na sjeveru Afrike pojavili su se ogranci Al-Kaide. Ogranci su slični onima koji su bili u Americi uoči 11. rujna’, objasnio je Gadafi Blairu. ‘Molili smo sve svjetske lidere da dođu i vide istinu. To je naoružana banda. S njima nema dogovora’, rekao je Gadafi, dodajući da je cilj terorista kontrola nad Sredozemljem, a potom napad na Europu. Tri tjedna kasnije Britanci su napali Gadafija, koji je ubijen u linču dostojnom Divljeg zapada. Blagoslovljeni Blair. Nekoliko dana kasnije objavljeni su mejlovi Hillary Clinton – popularno zvane Killary – iz kojih se vide razlozi američkog petljanja u Libiju. Ogromne zalihe nafte i zlata koje su tolike da mogu poslužiti kao osnova za stvaranje panafričke valute bile su uzrok akcije, a ne ljudska prava. Pljačka Libije i sprečavanje stvaranja valute koja bi istisnula dolar – eto razloga zbog kojih je Gadafi uništen, a vrata Europe otvorena izbjeglicama koje bježe od Blairovih i Hillarynih mezimaca, umjerenih i demokratskih terorista.
Dnevnik, HTV
Ispred USKOK-a Nikola Grmoja otvorio je dušu, kaže reporterka HRT-a u prilogu o optužbama Mosta za prisluškivanje. Tako poetičan pristup obavještajnoj tematici još nismo vidjeli. Šteta što nismo dobili preciznija pojašnjenja. Kakva je u trenutku otvaranja bila duša Nikole Grmoje? Jesu li na njoj bili vidljivi tragovi prijeloma, bola, patnje? Nismo to doznali. Grmoja je izgledao čisto cool. U svakom slučaju, imamo kopernikanski obrat: institucije tipa USKOK-a dosad su tražile da im otvorite dušu unutar njihova četiri zida, sad dušu otvarate kad izađete van. Juan Peron svojedobno je tvrdio da su ljudi po naravi dobri, a da su još bolji ako ih se prisluškuje. Smiljan Reljić, vidjeli smo u ‘Otvorenom’, vjeruje da su ljudi toliko dobri da ih uopće ne treba prisluškivati, oko čega je on osobno jako nastojao. On je jedan dobar, simpatičan čovjek, valja mu vjerovati. Reljić je pak predložio Grmoju za ministra policije, pa se krug zatvara. Grmoja je dosad otvarao dušu, a sad će zatvarati.
Dnevnik, HTV
Ispred kamera HTV-a Stipe Gabrić Jambo otvorio je dušu. Tu je nešto lakše postaviti dijagnozu. Odmah vidimo da mu duša kipti od gnjeva. Kaže da je osobno zaposlio Grmoju u školi u Metkoviću jer ga je za tu uslugu zamolio Grmojin ujak, a čim je okrenuo leđa, u njih se zabio set noževa iz TV prodaje… Jamba su izbacili iz HSS-a jer je ustanovio da su Grmoja i Božo Petrov dio sekte koju su instalirala dva lokalna župnika. U ‘Večernjem listu’ konstatirao je kako je on ‘plemeniti orao’ nasuprot Grmoje i Petrova, koji su ‘dvi obične tuke’. Predviđa da će Most u prvoj krivini izletjeti iz Vlade. Jambo tvrdi da su mostovci okorjeli foteljaši koji su u Metkoviću pozapošljavali svoje rodijake. Mostovci tvrde da se Jambo boji došašća pravne države i da su samo počeli sanirati njegove nepodopštine. Bilo bi zgodno da je Jambo spomenuo kakvu je, kod zapošljavanja Grmoje, ulogu imao javni natječaj – ako ga je bilo – dok bi od Grmoje bilo lijepo čuti neki demanti; nije zgodno kad mogući ministar policije svom možebitnom klijentu duguje prethodno zaposlenje, što znamo i iz Ostojićeva iskustva.
Dnevnik 3
U Dnevniku 3 doznajemo da je na svjetsko tržište parfema plasiran parfem ‘Putin’. Čudno je to što se u Rusiji lansiranje parfema događa u trećoj ili četvrtoj četvrtini vođina života, dok se to u Srbiji dogodilo – u prvoj. Svi malo stariji čitatelji sjetit će se naime čuvenog slogana reklame za srpski državotvorni parfem – ‘Vožd je stigao’; nitko nije mogao ne primijetiti podudarnost naziva parfema i aktualne društveno-političke situacije. Parfem ‘Putin’ inače košta 600 kuna, smislio ga je neki Bjelorus (‘drugo oko u glavi’), no u Rusiji nije izazvao veće oduševljenje. Jedan prolaznik na ulici kaže da mu je parfem dobar, ali preskup. Drugi prezrivo vrti glavom: ‘Ne bih ga uzeo ni da mi ga darujete.’ Ne voli čovjek ni vožda ni njegov miris, to se odmah vidi. Jedna djevojka okreće gluteuse, ne želi ni ona parfem ‘Putin’.Kako god bilo, Rusi su shvatili soft power pristup. Pametne zemlje ne šire svoj utjecaj vojnom silom ili prijetnjama, već popularnom kulturom. Amerikanci su prije 30 godina od dvojice baletana koji su pobjegli iz Rusije, Rudolfa Nurejeva i Mihaila Barišnjikova, napravili megazvijezde, kako bi Imperiji nanijeli udarac. Rusija je nedavno primila Edwarda Snowdena, a i Gerard Depardieu uzeo je rusko državljanstvo. Putin se u masmedijima i masovnoj kulturi snalazi bolje od pokojnog JFK-a, a parfem je pokazatelj da se snalazi i na drugim područjima. A one što im se parfem ne sviđa nitko nije uhapsio. Još uvijek…
Izvještaj sa SNV-ovog domjenka, N1
Reporterka Nikolina Zavišić napravila je sjajan izvještaj s božićnog domjenka Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu. Kao što je poznato, to je glavni mondeno-politički događaj na početku kalendarske godine, na kojemu se testira hrvatska znanost kremljologije: to je složena iskustvena nauka određivanja političkih silnica prema komunikacijskim sitnicama, na primjer tko uz koga sjedi, tko se s kim došaptava itd. Nikolina Zavišić pametno je primijetila da je Milorad Pupovac na zadnjem mjestu pozdravio Miru Kovača, HDZ-ova kandidata za ministra vanjskih poslova, dok je prema mandataru Tihomiru Oreškoviću lider SNV-a bio pitijski otvoren: rekao je da Srbi neće podržati one koji smatraju da ćirilici nikad neće biti mjesta u Vukovaru, dok će s onima koji misle da joj zasad nije mjesto razgovarati… Sve je to reporterka prevela na svima razumljiv jezik, suvereno i bez greške, pa zaslužuje ozbiljnu pohvalu koju joj ovom prigodom i izričemo.
Dnevnik, RTS
Britanski ‘Telegraph’ je objavio, a srpski Dnevnik prenosi kako je pokojni Gadafi upozorio oca kod nas vrlo popularnog trećeg puta, Tonyja Blaira, kako militanti Al-Kaide rade ršum po Libiji i kako stvar neće dobro svršiti. Gadafi je 25. veljače 2011. nazvao britanskog premijera i rekao mu svoje. ‘Ne napadamo mi njih, nego oni nas. Na sjeveru Afrike pojavili su se ogranci Al-Kaide. Ogranci su slični onima koji su bili u Americi uoči 11. rujna’, objasnio je Gadafi Blairu. ‘Molili smo sve svjetske lidere da dođu i vide istinu. To je naoružana banda. S njima nema dogovora’, rekao je Gadafi, dodajući da je cilj terorista kontrola nad Sredozemljem, a potom napad na Europu. Tri tjedna kasnije Britanci su napali Gadafija, koji je ubijen u linču dostojnom Divljeg zapada. Blagoslovljeni Blair. Nekoliko dana kasnije objavljeni su mejlovi Hillary Clinton – popularno zvane Killary – iz kojih se vide razlozi američkog petljanja u Libiju. Ogromne zalihe nafte i zlata koje su tolike da mogu poslužiti kao osnova za stvaranje panafričke valute bile su uzrok akcije, a ne ljudska prava. Pljačka Libije i sprečavanje stvaranja valute koja bi istisnula dolar – eto razloga zbog kojih je Gadafi uništen, a vrata Europe otvorena izbjeglicama koje bježe od Blairovih i Hillarynih mezimaca, umjerenih i demokratskih terorista.
