Vladimiru je Ciganka odavno, prije trideset i više godina, prorekla, iz graha, da će ljubav svoga života naći na mjestu gdje će se okupljati mnoštvo. On mislio, sve godine poslije, do lanjske, da ga sreća čeka na nekom vašaru. Uvijek je dobro otvarao oči i zagledao u curetke.

– Samo treba znati gledati – uvjeravao je sam sebe.

Nije shvaćao da je proročica vidjela dalje i bolje i već tada bila u tajnoj vezi s onima što su smišljali Internet. I Facebook.

Sonja je, iako za to nije imala ni jedan razuman razlog, uvijek vjerovala i govorila da će doći njenih pet minuta. Pogotovo nakon što je sahranila muža.

– Kakvih pet minuta, jesi li ti normalna! Zar ne vidiš što se oko tebe događa, ljudi gube i one minute i sekunde što su ih računali kao sto posto životno sigurne – podučavala sam prijateljicu.

Ona je upravo odletjela za London. Vladimir joj poslao avionsku kartu. Povratnu, istinabog, ali neću sad opet cjepidlačiti.

A ja grah samo kuham i jedem, na sve moguće načine. Još nisam shvatila njegovo pravo značenje.