U globaliziranom se svijetu rang-lista na Doing Business ljestvici Svjetske banke doživljava kao glavni putokaz s kime poslovati, a koju državu zaobilaziti u velikom luku
Radnika se danas može prijaviti na socijalno osiguranje za nekoliko sekundi, doći do lijeka koliko traje uspostava telefonskog poziva s ambulantom i odlazak do ljekarne, otvoriti tvrtku za 24 sata, ali, bez obzira na te, sve donedavno kod nas nezamislive pomake, Hrvatska i danas slovi kao jedna od najbirokratiziranijih europskih država.
U globaliziranom se svijetu rang-lista na Doing Business ljestvici Svjetske banke doživljava kao glavni putokaz s kime poslovati, a koju državu zaobilaziti u velikom luku. Među državama srednje i jugoistočne Europe od Hrvatske su na toj listi lošije samo Srbija, Bosna i Hercegovina te neznatno Albanija. Premda uočavaju da je došlo “do poboljšanja”, Svjetska banka, primjerice, ističe da postoji samo jedanaest zemalja u svijetu u kojima je teže doći do građevinske dozvole nego u Hrvatskoj.
Dobri za lovce u mutnom
Izračunali su da je za gradnju skladišta u Zagrebu lani trebalo obići 21 adresu te se dozvola ne može dobiti za manje od 188 dana. Cijena dozvole je deset posto vrijednosti investicije. Za takvo skladište u Njemačkoj investitor treba proći osam koraka koje može svladati za 96 dana, a cijena dozvole dostiže jedan posto vrijednosti građevine! Pod takvim uvjetima ovdje mogu doći samo lovci u mutnom. I tih 188 dana je veliki napredak jer je godinu prije procedura ishođenja dokumentacije trajala čak 379 dana, objasnila je ministrica graditeljstva Anka Mrak-Taritaš koja se u javnosti percipira kao reformatorica dijelom i stoga što je ubrzala izdavanje dozvola i pritisnula službe da što prije obrade zahtjeve za legalizaciju. Hrvatska posljednjih godina stagnira na Doing Business rang-listi oko 60 i nekog mjesta, i to po principu “korak naprijed, dva koraka natrag” jer se i drugi iz petnih žila trude da budu bolji, brži, prihvatljiviji kako bi uhvatili priključak za razvijenima.
U odnosu na 2005. godinu, Hrvatska je posljednjih deset godina za 80 posto skratila vrijeme za pokretanje poslova, i to sa 49 na 10 dana ili za 92 posto srezala vrijeme za uknjižbu vlasništva sa 956 dana na 72 dana. No, još uvijek je to presporo i nedovoljno pa se zemlja, primjerice, nalazi u društvu Moldavije, Cipra, Omana i Albanije. Čak se i u Albaniji u odnosu na Hrvatsku investitori tretiraju kao bogovi, a klanjaju im se i u svim okolnim zemljama, ne računajući Bosnu i Hercegovinu, pa i ne čudi što naši “kapitalci” poput Todorića, Tedeschija ili Roglića često govore da im je lakše poslovati vani nego kod kuće.
Najbolje fiskalne veze
Unatoč revoluciji koju je donio internet, njegove se prednosti i dalje sporo koriste u radu javne i državne uprave, a Vladino povjerenstvo koje je češljalo troškove otkrilo je da je niz agencija i javnih službi kupilo informatičku opremu kojom se nikad nisu koristili. S jedne strane imamo ekipu informatičara koja je osmislila najbolje fiskalne veze u svijetu, koje omogućuju poreznicima da u svakom trenutku vide koliki je izdani računa na bilo kojem prodajnom mjestu, a na drugoj pak službe kojima trebaju tri godine da – primjerice, Gradskoj upravi Zagreb – izdaju suglasnost na geodetski elaborat ili Poreznoj da bi odgovorile na neku žalbu.
Općinski su sudovi postali nešto brži nakon što je zadnjom promjenom Zakona o parničnom postupku iz 2013. godine ugrađena obveza stranaka da na pripremnom ročištu predoče sve isprave koje služe kao dokaz u sporu. Jednostavniji i prosječno komplicirani sporovi završavaju se tako na općinskim sudovima unutar 6 do 12 mjeseci, no viši su sudovi ostali usko grlo jer se na drugostupanjsku presudu županijskih ili Visokog trgovačkog suda čeka oko tri godine.
vecernji
Radnika se danas može prijaviti na socijalno osiguranje za nekoliko sekundi, doći do lijeka koliko traje uspostava telefonskog poziva s ambulantom i odlazak do ljekarne, otvoriti tvrtku za 24 sata, ali, bez obzira na te, sve donedavno kod nas nezamislive pomake, Hrvatska i danas slovi kao jedna od najbirokratiziranijih europskih država.
U globaliziranom se svijetu rang-lista na Doing Business ljestvici Svjetske banke doživljava kao glavni putokaz s kime poslovati, a koju državu zaobilaziti u velikom luku. Među državama srednje i jugoistočne Europe od Hrvatske su na toj listi lošije samo Srbija, Bosna i Hercegovina te neznatno Albanija. Premda uočavaju da je došlo “do poboljšanja”, Svjetska banka, primjerice, ističe da postoji samo jedanaest zemalja u svijetu u kojima je teže doći do građevinske dozvole nego u Hrvatskoj.
Dobri za lovce u mutnom
Izračunali su da je za gradnju skladišta u Zagrebu lani trebalo obići 21 adresu te se dozvola ne može dobiti za manje od 188 dana. Cijena dozvole je deset posto vrijednosti investicije. Za takvo skladište u Njemačkoj investitor treba proći osam koraka koje može svladati za 96 dana, a cijena dozvole dostiže jedan posto vrijednosti građevine! Pod takvim uvjetima ovdje mogu doći samo lovci u mutnom. I tih 188 dana je veliki napredak jer je godinu prije procedura ishođenja dokumentacije trajala čak 379 dana, objasnila je ministrica graditeljstva Anka Mrak-Taritaš koja se u javnosti percipira kao reformatorica dijelom i stoga što je ubrzala izdavanje dozvola i pritisnula službe da što prije obrade zahtjeve za legalizaciju. Hrvatska posljednjih godina stagnira na Doing Business rang-listi oko 60 i nekog mjesta, i to po principu “korak naprijed, dva koraka natrag” jer se i drugi iz petnih žila trude da budu bolji, brži, prihvatljiviji kako bi uhvatili priključak za razvijenima.
U odnosu na 2005. godinu, Hrvatska je posljednjih deset godina za 80 posto skratila vrijeme za pokretanje poslova, i to sa 49 na 10 dana ili za 92 posto srezala vrijeme za uknjižbu vlasništva sa 956 dana na 72 dana. No, još uvijek je to presporo i nedovoljno pa se zemlja, primjerice, nalazi u društvu Moldavije, Cipra, Omana i Albanije. Čak se i u Albaniji u odnosu na Hrvatsku investitori tretiraju kao bogovi, a klanjaju im se i u svim okolnim zemljama, ne računajući Bosnu i Hercegovinu, pa i ne čudi što naši “kapitalci” poput Todorića, Tedeschija ili Roglića često govore da im je lakše poslovati vani nego kod kuće.
Najbolje fiskalne veze
Unatoč revoluciji koju je donio internet, njegove se prednosti i dalje sporo koriste u radu javne i državne uprave, a Vladino povjerenstvo koje je češljalo troškove otkrilo je da je niz agencija i javnih službi kupilo informatičku opremu kojom se nikad nisu koristili. S jedne strane imamo ekipu informatičara koja je osmislila najbolje fiskalne veze u svijetu, koje omogućuju poreznicima da u svakom trenutku vide koliki je izdani računa na bilo kojem prodajnom mjestu, a na drugoj pak službe kojima trebaju tri godine da – primjerice, Gradskoj upravi Zagreb – izdaju suglasnost na geodetski elaborat ili Poreznoj da bi odgovorile na neku žalbu.
Općinski su sudovi postali nešto brži nakon što je zadnjom promjenom Zakona o parničnom postupku iz 2013. godine ugrađena obveza stranaka da na pripremnom ročištu predoče sve isprave koje služe kao dokaz u sporu. Jednostavniji i prosječno komplicirani sporovi završavaju se tako na općinskim sudovima unutar 6 do 12 mjeseci, no viši su sudovi ostali usko grlo jer se na drugostupanjsku presudu županijskih ili Visokog trgovačkog suda čeka oko tri godine.
vecernji
