Juro Martinović ne da se s vlasti. Na pitanje novinara o SDP-ovom zahtjevu za opozivom šefa HDZ-a rekao je da je Hrvatska vidjela i većih afera. Bivši časnik iz JNA spašava Karamarka – to je dirljiv primjer kako vlast razvija ono najbolje, najplemenitije u čovjeku
HDZ i Most tjerali su zeca, a istjerali – King Konga! I s osam banki Stjepan Mesić je najveći kozer hrvatske političke scene. Svjež, preplanuo, živa reklama za energy rejuvenation, čini se poput Mikea Tysona, spreman da se vrati u ring i odgrize nekom uho. Doživotni bivši u intervjuu tjedna egzaktno je objasnio Inine potencijale u Siriji koji bi u perspektivi, zahvaljujući sposobnim lobistima MOL-a, mogli pripasti Mađarima. ’To je’, rekao je Mesić, ‘12 polja koja, kad se plate svi troškovi – koncesije, radnici, porezi itd. – mjesečno donose dobit od 50 milijuna dolara!’ Mesić je kod Asada lobirao za povratak tih polja Ini, ali domoljubi su ga upravo ražalovali i poslali u ropotarnicu povijesti.
- O. K., ali zašto ne delegirate taj posao nekome u Saboru i Vladi? - postavlja Jasmina Popović logično pitanje.
- Delegirao sam Tepešu i Boži Petrovu - odgovara Mesić. - To su dva svjetska autoriteta.
- Budite ozbiljni - kaže prijekorno voditeljica.
- Ozbiljan sam, jedan je potpredsjednik Vlade, a drugi potpredsjednik Sabora - uzvraća Mesić.
To je, žalibože, istina. Ta dva lakrdijaša doista vode ovu zemlju. Šteta je, kako bi rekao Pantelija Topalović, što su to naša, a ne djeca naših neprijatelja, ali što je tu je. Imao je Mesić još zanimljivih konsideracija. Na pitanje čime se zamjerio Tomislavu Karamarku prepričao je jednu novelu Ive Andrića, a onda dodao: ‘Tomislavu Karamarku nisam uradio ništa dobro osim jedne stvari – izmislio sam ga!’ Priznanje jednog od najvećih zlodjela u dugoj karijeri – naše Rosemaryne bebe – smatramo vrhuncem ove, inače izvrsne emisije; nedostajala je samo crta pokajanja, suza u oku i to.
U podne, 22. svibnja HTV nas vodi u Gračane, na obilježavanje neokrugle brojke gračanskih žrtava. To je udarna vijest Dnevnika. ’U Hrvatskoj više brinu o mrtvima nego o živima’, piše New Statesman. Organizatoru komemoracije Hrvoje Zovko odmah na početku postavlja briljantno, pronicljivo, demaskirajuće pitanje: Kako je moguće da ni danas, 25 godina nakon osamostaljenja, nemamo popis žrtava poraća? Poput popisa koji je izrađen za Jasenovac? No čovjeka to ne zanima, on odmah okreće priču u drugom smjeru: na popisu jasenovačkih žrtava našli su, kaže, jednog čovjeka koji je umro u Zagrebu. On ne razumije da upravo u tome leži vrijednost te ‘baze podataka’ – sve je izloženo oku javnosti, otvoreno kritici, korekciji. Jasenovački popis ima demitologizirajuću narav, a zastrašujući učinak. No nacionalistima ne treba istina nego mit, oni žele dati hranu svojoj mržnji, a ne odati pijetet žrtvi. Valja inače spomenuti da je prvi čovjek koji se suprotstavio mitovima, u prvom redu priči o 700.000 mrtvih u Jasenovcu, bio dr. Franjo Tuđman, koji je oko toga već šezdesetih ušao u rat s (veliko)srpskim povjesničarima. U njegovim ‘Bespućima’ (objavljenima krajem 1990-ih) nalazi se i poglavlje o mitologizacijama i preuveličavanjima Jasenovca i Bleiburga. ‘Moje dosadanje spoznaje’, kaže Tuđman govoreći o Bleiburgu (str. 103), ‘upućuju na 35 do 40 tisuća.’ Zašto ni on nije pokrenuo stvaranje baze podataka? Ukratko, prvi zadatak domoljubne desnice, što god to bilo, trebao bi biti izrada registra žrtava poraća. Skandal je da to nisu napravili, a imali su cijelih četvrt stoljeća za taj posao.
‘Zoran Milanović obećao vam je da ćete imati pakao i dobili ste ga. Jeste očekivali da će biti baš ovako?’ pita Mirjana Hrga Tomislava Karamarka. Kakve veze Milanović ima s ovim? Njega je pakao u koji je upao Karamarko iznenadio jednako kao i samog Karamarka. Milanović se posljednjih mjeseci bavio strankom, uklanjanjem frakcija, provjetravanjem, a na nacionalnoj je sceni bio jednako živ kao i svizac Phil iz Punxsutawneyja. S bujanjem afere malo se probudio, mahnuo repom i bacio dugu sjenu – to je znak da će zima još potrajati…
Karamarko dosad u životu nije dao niti jedan jedini intervju izvan kontroliranih uvjeta, strogo odabranim novinarima. On je državu osvojio iz busije, kao nitko u povijesti: nitko ga nije mogao pitati ni gdje je dosad bio ni što je radio. Sad ga je na het-trik – tri intervjua nacionalnim televizijama – natjerala panika, i moglo ga se pitati sve. Na primjer kako to da u kampanji nikad nije govorio o arbitraži s MOL-om (govorio je o smanjenju plaća političarima, tisuću eura po bebi, lustraciji, dekomunizaciji, Šušku i Tuđmanu – čini se da je to bilo svjesno i plansko zaglupljivanje nacije kako bi se u tišini odradio posao s MOL-om), a od dolaska u Vladu govori samo o prekidu arbitraže. Moglo ga se pitati kako to da je Jozo Petrović, odranije poznat policiji, kupovao dokumente o tajnim istragama i zašto se uopće družio s takvim čovjekom, potom što se to s Mađarima tajno dogovaralo posljednjih godina, kako to da su mu baš Orban i Vučić jedini čestitali, kako će eliminirati svoj utjecaj iz stranke i Vlade prilikom odlučivanja o Ini i MOL-u… Ali avaj, voditeljicu je zanimalo jedino tko stoji iza oporbene spačke. U tom je kontekstu postavila dva savršeno irelevantna pitanja: Imate li podatke odakle cure te informacije? Sumnjate li na nekoga? I još jedno, jednako besmisleno: Možete li potvrditi ili demantirati informacije da ti dokumenti dolaze iz Porezne uprave, i to iz krugova bliskih bivšoj vlasti? Što nas se tiče odakle dolaze dokumenti koji pokazuju da se sprema predaja najvrijednije nacionalne tvrtke Mađarima, i to za šaku Judinih škuda! Tko god ih je pustio u optjecaj, učinio je hvalevrijedno djelo, za državno odličje. Koga briga je li izvor Porezna uprava! Santo subito, Karamarko.
Relevantna je pitanja zato postavila Tatjana Krajač. Nju uopće nije zanimalo odakle cure dokumenti. Zašto? Zašto što je to bitno samo Tomi i Ani. ‘Neupitno je da je vaša obitelj zarađivala, kroz suradnju s Jozom Petrovićem, radeći za MOL. Je li onda moralno da vi sudjelujete u bilo kakvom odlučivanju po pitanju Ina – MOL, odnosno odnosima Hrvatska – Mađarska?’ pitala je Krajač, pa nastavila: ‘Dok je ugovor trajao, bili ste šef najveće oporbene stranke. Mislite da je dovoljno da se izuzmete iz odlučivanja?’ Postavila je i ključno pitanje: ‘Predsjednik ste stranke koja u ovom trenutku određuje nacionalnu politiku. Kako ćete se tehnički moći izuzeti iz svega ovoga? Dok izražavate svoje mišljenje o odnosima Ine i MOL-a te arbitraži, vi i dalje na neki način utječete na cijeli proces…’ Upitala je Karamarka i za čudne poslove u Finskoj, koji vuku prema Rusima. Tako treba. Tako se to radi.
Željku Markić treba davati u što većim količinama. Ova dopadljiva, simpatična žena idealno reprezentira svu raskoš svjetonazora koji zastupa, proizvodeći kod publike nježne, sentimentalne osjećaje. U razgovoru s Anom Brdarić silovito je napala RTL, u bujici riječi, kao televiziju koja naginje ‘onoj drugoj strani’. Savjet: overdozirati naciju Željkom!
Juro Martinović ne da se s vlasti. Na pitanje novinara o SDP-ovom zahtjevu za opozivom šefa HDZ-a rekao je da je Hrvatska vidjela i većih afera. Ukoliko je mislio na to da se Sanadera tereti za deset milijuna eura, a ovdje je riječ o sići, u pravu je. Karamarko je Sanader za siromašne. ‘Žele proizvesti nešto što njima odgovara, bilo nove izbore ili preslagivanje većine u Saboru. To nama u Mostu ne odgovara, dio smo vladajuće parlamentarne većine i nećemo učiniti ništa da to narušimo’, rekao je Martinović. Bivši časnik iz JNA spašava Karamarka – to je dirljiv primjer kako vlast razvija ono najbolje, najplemenitije u čovjeku. Vlast posve zakriljuje pogled na ideološke, klasne, vjerske ili statusne razlike – u vlasti, svi su jedno. Ona djeluje poput religije, humanizira i širi poglede, omogućava bolje uočavanje bližnjega. ‘Most je dobra politička priča i naši partneri, dok smo mi s njima, neće ništa raditi na štetu nacionalnih interesa’, rekao je Martinović. Sad odmah kod javnog bilježnika, ovjeriti izjavu i nastaviti dalje.
portalnovosti
Intervju tjedna, HRT 4
HDZ i Most tjerali su zeca, a istjerali – King Konga! I s osam banki Stjepan Mesić je najveći kozer hrvatske političke scene. Svjež, preplanuo, živa reklama za energy rejuvenation, čini se poput Mikea Tysona, spreman da se vrati u ring i odgrize nekom uho. Doživotni bivši u intervjuu tjedna egzaktno je objasnio Inine potencijale u Siriji koji bi u perspektivi, zahvaljujući sposobnim lobistima MOL-a, mogli pripasti Mađarima. ’To je’, rekao je Mesić, ‘12 polja koja, kad se plate svi troškovi – koncesije, radnici, porezi itd. – mjesečno donose dobit od 50 milijuna dolara!’ Mesić je kod Asada lobirao za povratak tih polja Ini, ali domoljubi su ga upravo ražalovali i poslali u ropotarnicu povijesti.
- O. K., ali zašto ne delegirate taj posao nekome u Saboru i Vladi? - postavlja Jasmina Popović logično pitanje.
- Delegirao sam Tepešu i Boži Petrovu - odgovara Mesić. - To su dva svjetska autoriteta.
- Budite ozbiljni - kaže prijekorno voditeljica.
- Ozbiljan sam, jedan je potpredsjednik Vlade, a drugi potpredsjednik Sabora - uzvraća Mesić.
To je, žalibože, istina. Ta dva lakrdijaša doista vode ovu zemlju. Šteta je, kako bi rekao Pantelija Topalović, što su to naša, a ne djeca naših neprijatelja, ali što je tu je. Imao je Mesić još zanimljivih konsideracija. Na pitanje čime se zamjerio Tomislavu Karamarku prepričao je jednu novelu Ive Andrića, a onda dodao: ‘Tomislavu Karamarku nisam uradio ništa dobro osim jedne stvari – izmislio sam ga!’ Priznanje jednog od najvećih zlodjela u dugoj karijeri – naše Rosemaryne bebe – smatramo vrhuncem ove, inače izvrsne emisije; nedostajala je samo crta pokajanja, suza u oku i to.
Podnevni dnevnik, HTV
U podne, 22. svibnja HTV nas vodi u Gračane, na obilježavanje neokrugle brojke gračanskih žrtava. To je udarna vijest Dnevnika. ’U Hrvatskoj više brinu o mrtvima nego o živima’, piše New Statesman. Organizatoru komemoracije Hrvoje Zovko odmah na početku postavlja briljantno, pronicljivo, demaskirajuće pitanje: Kako je moguće da ni danas, 25 godina nakon osamostaljenja, nemamo popis žrtava poraća? Poput popisa koji je izrađen za Jasenovac? No čovjeka to ne zanima, on odmah okreće priču u drugom smjeru: na popisu jasenovačkih žrtava našli su, kaže, jednog čovjeka koji je umro u Zagrebu. On ne razumije da upravo u tome leži vrijednost te ‘baze podataka’ – sve je izloženo oku javnosti, otvoreno kritici, korekciji. Jasenovački popis ima demitologizirajuću narav, a zastrašujući učinak. No nacionalistima ne treba istina nego mit, oni žele dati hranu svojoj mržnji, a ne odati pijetet žrtvi. Valja inače spomenuti da je prvi čovjek koji se suprotstavio mitovima, u prvom redu priči o 700.000 mrtvih u Jasenovcu, bio dr. Franjo Tuđman, koji je oko toga već šezdesetih ušao u rat s (veliko)srpskim povjesničarima. U njegovim ‘Bespućima’ (objavljenima krajem 1990-ih) nalazi se i poglavlje o mitologizacijama i preuveličavanjima Jasenovca i Bleiburga. ‘Moje dosadanje spoznaje’, kaže Tuđman govoreći o Bleiburgu (str. 103), ‘upućuju na 35 do 40 tisuća.’ Zašto ni on nije pokrenuo stvaranje baze podataka? Ukratko, prvi zadatak domoljubne desnice, što god to bilo, trebao bi biti izrada registra žrtava poraća. Skandal je da to nisu napravili, a imali su cijelih četvrt stoljeća za taj posao.
Intervju s Karamarkom, RTL Danas
‘Zoran Milanović obećao vam je da ćete imati pakao i dobili ste ga. Jeste očekivali da će biti baš ovako?’ pita Mirjana Hrga Tomislava Karamarka. Kakve veze Milanović ima s ovim? Njega je pakao u koji je upao Karamarko iznenadio jednako kao i samog Karamarka. Milanović se posljednjih mjeseci bavio strankom, uklanjanjem frakcija, provjetravanjem, a na nacionalnoj je sceni bio jednako živ kao i svizac Phil iz Punxsutawneyja. S bujanjem afere malo se probudio, mahnuo repom i bacio dugu sjenu – to je znak da će zima još potrajati…
Karamarko dosad u životu nije dao niti jedan jedini intervju izvan kontroliranih uvjeta, strogo odabranim novinarima. On je državu osvojio iz busije, kao nitko u povijesti: nitko ga nije mogao pitati ni gdje je dosad bio ni što je radio. Sad ga je na het-trik – tri intervjua nacionalnim televizijama – natjerala panika, i moglo ga se pitati sve. Na primjer kako to da u kampanji nikad nije govorio o arbitraži s MOL-om (govorio je o smanjenju plaća političarima, tisuću eura po bebi, lustraciji, dekomunizaciji, Šušku i Tuđmanu – čini se da je to bilo svjesno i plansko zaglupljivanje nacije kako bi se u tišini odradio posao s MOL-om), a od dolaska u Vladu govori samo o prekidu arbitraže. Moglo ga se pitati kako to da je Jozo Petrović, odranije poznat policiji, kupovao dokumente o tajnim istragama i zašto se uopće družio s takvim čovjekom, potom što se to s Mađarima tajno dogovaralo posljednjih godina, kako to da su mu baš Orban i Vučić jedini čestitali, kako će eliminirati svoj utjecaj iz stranke i Vlade prilikom odlučivanja o Ini i MOL-u… Ali avaj, voditeljicu je zanimalo jedino tko stoji iza oporbene spačke. U tom je kontekstu postavila dva savršeno irelevantna pitanja: Imate li podatke odakle cure te informacije? Sumnjate li na nekoga? I još jedno, jednako besmisleno: Možete li potvrditi ili demantirati informacije da ti dokumenti dolaze iz Porezne uprave, i to iz krugova bliskih bivšoj vlasti? Što nas se tiče odakle dolaze dokumenti koji pokazuju da se sprema predaja najvrijednije nacionalne tvrtke Mađarima, i to za šaku Judinih škuda! Tko god ih je pustio u optjecaj, učinio je hvalevrijedno djelo, za državno odličje. Koga briga je li izvor Porezna uprava! Santo subito, Karamarko.
Dnevnik, Nova TV
Relevantna je pitanja zato postavila Tatjana Krajač. Nju uopće nije zanimalo odakle cure dokumenti. Zašto? Zašto što je to bitno samo Tomi i Ani. ‘Neupitno je da je vaša obitelj zarađivala, kroz suradnju s Jozom Petrovićem, radeći za MOL. Je li onda moralno da vi sudjelujete u bilo kakvom odlučivanju po pitanju Ina – MOL, odnosno odnosima Hrvatska – Mađarska?’ pitala je Krajač, pa nastavila: ‘Dok je ugovor trajao, bili ste šef najveće oporbene stranke. Mislite da je dovoljno da se izuzmete iz odlučivanja?’ Postavila je i ključno pitanje: ‘Predsjednik ste stranke koja u ovom trenutku određuje nacionalnu politiku. Kako ćete se tehnički moći izuzeti iz svega ovoga? Dok izražavate svoje mišljenje o odnosima Ine i MOL-a te arbitraži, vi i dalje na neki način utječete na cijeli proces…’ Upitala je Karamarka i za čudne poslove u Finskoj, koji vuku prema Rusima. Tako treba. Tako se to radi.
RTL Danas
Željku Markić treba davati u što većim količinama. Ova dopadljiva, simpatična žena idealno reprezentira svu raskoš svjetonazora koji zastupa, proizvodeći kod publike nježne, sentimentalne osjećaje. U razgovoru s Anom Brdarić silovito je napala RTL, u bujici riječi, kao televiziju koja naginje ‘onoj drugoj strani’. Savjet: overdozirati naciju Željkom!
Vijesti, N1
Juro Martinović ne da se s vlasti. Na pitanje novinara o SDP-ovom zahtjevu za opozivom šefa HDZ-a rekao je da je Hrvatska vidjela i većih afera. Ukoliko je mislio na to da se Sanadera tereti za deset milijuna eura, a ovdje je riječ o sići, u pravu je. Karamarko je Sanader za siromašne. ‘Žele proizvesti nešto što njima odgovara, bilo nove izbore ili preslagivanje većine u Saboru. To nama u Mostu ne odgovara, dio smo vladajuće parlamentarne većine i nećemo učiniti ništa da to narušimo’, rekao je Martinović. Bivši časnik iz JNA spašava Karamarka – to je dirljiv primjer kako vlast razvija ono najbolje, najplemenitije u čovjeku. Vlast posve zakriljuje pogled na ideološke, klasne, vjerske ili statusne razlike – u vlasti, svi su jedno. Ona djeluje poput religije, humanizira i širi poglede, omogućava bolje uočavanje bližnjega. ‘Most je dobra politička priča i naši partneri, dok smo mi s njima, neće ništa raditi na štetu nacionalnih interesa’, rekao je Martinović. Sad odmah kod javnog bilježnika, ovjeriti izjavu i nastaviti dalje.
portalnovosti
