Napomena: ovaj tekst ima elemente polemičkog laid-backa; kao lijena, opuštena svirka u jazzu, na primjer, suprotnost grčevitom fušarenju.
Većina medija u Slavonskom Brodu i Brodsko-posavskoj županiji ima mentalitet umorne sluškinje organiziranoj lokalnoj vlasti. Oni se čak ponose svojim neznanjem, pokornošću, marnim i besmislenim donošenjem hrpetina informativnog pijeska na pješćane obale dnevne politike koju nasipavaju nositelji izvršne vlasti, i grotesknim njihanjem u omčama vjernosti u koje su im vratove stavili poslovni i politički nalogodavci. Ruku na srce, drugih i drukčijih politika osim dnevnih, a u smislu isticanja i provođenja strategija razvoja Broda i Brodsko-posavske županije, niti nema. Ali, to što čelnici izvršne vlasti nisu postavili i ne postavljaju važne, dugoročne ciljeve lokalne zajednice, pred javnošću ne opravadava medije i novinare što o tome ne govore i ne pišu. Ove serijske neznalice rijetko i sa strahom odlučuju se ostaviti svoje jasne tragove na brijegu društva koje je pokrio snijeg prepun crnih čestica političke samovolje i manipulacija.
Međutim, što oni manje govore/pišu o suštini interesa i odnosa koji u sebi kriju koruptivne radnje i zanemarivanje alternativa, to su poželjniji partneri vlasti. Šutnja, pasivnost, skretanje pogleda u stranu, površnost u pristupu, stalna oseka istraživačke radoznalosti, umrtvljenost novinarskog nagona za osporavanjem laži i gluposti koje serviraju gradska i županijska vlast, nepostojanje vlastitih priča koje razgolićuju postojeće stanje, beskrajne repeticije inicijalnih, suhoparnih, nedostatnih, birokratskih obavijesti, zaziranje (ne talasaj!) od uloge tribine slobode, sterilizacija spisateljskog erosa… glavne su karakteristike impotentnog lokalnog žurnalizma.
Brodska medijska boranija (moje poštovanje iznimkama!) u dosluhu je s čelnikom gradske lokalne samouprave, čelnikom izvršne vlasti u županiji i njihovim pomoćnicima, koji ih isključivo vide kao poslušne transmisije njihovih odnosa s javnošću. Tamo neki portali, radio postaje, televizija i tamo neki skupljači informacija, za njih imaju smisao tek ako su puki oblici plaćen(ičk)og piarovskog prenošenja informacija i gola propaganda. Svaki, pa i najmanji pokušaj da novinari ispričaju svoju priču tj. priču iz nasuprotnog ugla, doživljava se kao neposluh, i ne nagrađuje se. Nisu lokalnim medijima na prvom mjestu uravnoteženost i potraga za istinom, nego donacije i novčana pomoć koji oni vraćaju apologetskom odanošću i zataškavanjem.
Lokalni novinari postrojeni su u lelujavoj koloni, u rasponu od doslovnih potrčkala i držača kruške ispod njuše, preko skipera malih portala i prijetećih suklata do razmjerno pouzdanih vjestonosaca i suptilnijih imitatora nacionalnih standarda izvještavanja. Većina je manje ili više blizu financijskim vimenima koja pune građani, a novčano mlijeko, voluntaristički, prema vlastitim interesnim procjenama, istiskuju gazde s legitimitetom izabranih na izborima. U svakom smislu, većina brodskog novinarskog polusvijeta, pripada medijima koji dobivaju novac zapravo za ništa, jer ništa (nepravdano, glupavo hvaljenje i dramatičan izostanak kritike vlasti) ne škodi pozicijama rečenih izvršno-političkih mangi ugnježdenih u nedodirljivim stratosferama sustava. Strašno je to škodljivo za grad i županiju.
Svako toliko interes za ukupnost značaja i značenja upravo ovakvih lokalnih medija bude tema na Gradskom vijeću Slavonskog Broda i skupštini Brodsko-posavske županije, ali ne kao pripremljena točka dnevnog reda, već maltene kao subverzivni akt nezavisnih vijećnika, ili oporbeni začin ljubopitljivih skupštinara na tzv aktualnom satu. Naime, vijećnici postavljaju logično pitanje- kako funkcionira financijska transfuzija kojom se na životu održavaju slabašni i potkupljivi mediji, tko ju odobrava, s koliko spsonosno-razvojnog novca, po kojim kriterijima, prema kojim zakonskim aktima itd.
Tako je na devetoj sjednici GV-a Slavonskog Broda nazavisna vijećnica Karmen Dizdar Grgurević gradonačelniku dr. Mirku Duspari postavila sljedeće antidot pitanje u vezi desetljetnog trovanja: Gradonačelniče navedite nam imena medija koji su tijekom 2017. i 2018. godine primali novac iz gradskog proračuna Grada Slavonskog Broda putem ugovora, narudžbenica i donacija. S obzirom da vijećnica usmeni odgovor nije dobila, očekuje se da ga gradonačelnik u pisanom obliku prezentira vijeću na idućoj sjednici. Ne treba posebno isticati da ukupna javnost s velikim nestrpljenjem i naivnom radoznalošću očekuje njegovo očitovanje. Zato, bez trikova, molim!
Nekoliko dana kasnije, na 10. sjednici Županijske skupštine, njezin član Željko Norac (HDZ), postavio je pitanje: Na koji način Županija financira medije? Odmah mu je odgovorila Anica Vukašinović, pročelnica UO za obrazovanje: Raspodjela financijskih sredstava za medije ide isključivo prema javnom pozivu. Događanja i aktivnosti koje su od posebnog interesa za Brodsko posavsku županiju, podržavamo isključivo na ovaj način.
Riječ je ipak o suštinskoj razlici u pristupima davanju novca poreznih obveznika za medije. Županija upućuje Javni poziv za dodjelu potpora male vrijednosti medijima na području Brodsko-posavske županije u 2018. godini (Vidi i Javni poziv za 2016, primjerice) Relativno transparentan način pomoći medijima i medijskim kućama, iako u praksi postoje stotine načina da se javni poziv zaobiđe, isprivatizira, zloporabi itd. Grad Slavonski Brod po tom načelu ne funkcionira. Novac se poput anaboličkih steroida daje odobranima, liblinzima, izvođačima radova za medijske potrebe gradske uprave. Županija pomaže na temelju izdanih dnevnih zapovijedi o konkretnim općedruštvenim zadaćama medijskih postrojbi, a grad Brod prema uzusima merkatilnog iskorištavanja zajedničkih sredstva u poluprivatne svrhe. Županija se, u krajnjem, ponaša odgovornije, transparentnije, pouzdanije. Mediji ispunjavaju obrazac, pljunu i zapjevaju - moja Županijo (što je katkada isto kao i - moj župane), a kod grada Broda obrasca/tisknice nema, a pjesma najčešće glasi - moj grad(o)načelniče!
U sadržajnom smislu, bez obzira na "puteve novca" tog medijskog miljeka za neishranjene, oba nalogodavca od svojih medijskih i novinarskih služinčadi stimuliraju uniformnost, jedan smjer, a obeshrabruju različitost vizija, jer ona destruira sheme vladanja i ishođenja novih mandata u zajednicama koje za njih funkcioniraju kao švedski stol. A čitatelji su već umorni od propagande i parodije novinarstva. Isto tako, siti su malih zala u politici i politike u malim zlim lokalnim igrama nemoći.
