Đurđa Vukelić Rožić - Žice (fotorizam)

Emil Strniša - Špijun u Srbiji

Enes Čelosmanović E-Che - Donacije (fotokolaž)

Marijan Pavečić Mac - Vjerska tolerancija

________

Gorkić Taradi - Konobar za gradonačelnika

U našem malom primorskom gradiću, gdje je najvažnija vijest hoće li sutra biti friške ribe na pjaci, dogodila se prava politička senzacija.

Sve je počelo jednog sparnog popodneva u konobi "Kod Mare", gdje se tradicionalno raspravljalo o svemu – od vremenske prognoze do svjetske ekonomije, naravno uz gemišt ili bevandu. Glavna tema, kao i uvijek pred izbore, bila je: "Koji će nas ovaj put zajahati?"

— Ma svi su oni isti! – odmahuje rukom barba Jure.

— Ni jedan ne zna kako je narodu! – nadovezuje se strikan Pero.

A onda se, između dvije ture kava i jedne porcije pršuta, javio Mate, konobar s najdužim stažem u gradu:

— A da se ja kandidiram?

U konobi je zavladala tišina. Pogledi su se sreli, gemišti zastali na pola puta do usana. A onda – smijeh.

— Ti, Mate, za gradonačelnika?! – smijao se barba Jure toliko da mu je skoro iscurilo vino iz čaše. – Pa ti ni račune ne znaš podijelit bez kalkulatora!

— A što fali? – uvrijedio se Mate. – Ako mogu vodit konobu, mogu i grad!

— A kako misliš vodit grad? – upita ga strikan Pero, još uvijek se držeći za trbuh od smijeha.

— Lipo! Pogledajte samo moje reference! – Mate se nasloni na šank i krene nabrajati:

— Prvo, znam saslušati ljude. Što god naruče, zapamtim, nikog ne zaboravim! Ako može konobar, može i gradonačelnik!

— Dobro, to stoji – prizna netko iz kuta.

— Drugo, znam pregovarat! Ako mogu turistu uvalit litru domaćeg vina po cijeni buteljiranog, mogu i ja dogovorit bolje ceste s općinom!

— E, to ti je već ozbiljna politika – klimne glavom barba Jure.

— Treće – nastavlja Mate, sada već ponosan – znam riješit sukobe! Kad se gosti posvađaju je li bolje Karlovačko ili Ožujsko, uvijek nađem način da ih pomirim – donesem im rakiju!

— Diplomatski – šapne netko sa strane.

— I četvrto, najvažnije – nikad, ali NIKAD, ne ostavljam goste da čekaju satima!

U konobi nastane muk. Ljudi se pogledaju. Netko ozbiljno klimne glavom.

— U pravu je...

— A di ćemo boljeg?

— Bar ćemo znati da će gradska uprava radit brzo!

I tako je Mate, čovjek koji je desetljećima donosio kave i znao tko pije, a tko plaća, postao najozbiljniji kandidat za gradonačelnika. Kampanja mu je bila jednostavna – svi koji su podržali njegovu kandidaturu dobili su besplatnu rundu.

Na kraju, nije pobijedio. Ali nitko nije bio razočaran.

— Nema veze, Mate! – tješili su ga gosti. – Barem smo se dobro najeli i napili u kampanji!

A Mate se samo nasmijao i rekao:

— Nema veze, ekipa, opet ću se kandidirat za četiri godine. Do tad – konoba radi normalno!

_______________________________________

Nađan Dumanić - MAŽORETKINJE (humoreskica) 

Javilo se nekoliko ZG baka u ranim 70-ima da bi upisale tečaj mažoretkinja. Njima fali mažnje i pažnje, pipkanja i štipkanja, odabranih riječi i jedan autoritet onako malo veći. Veteranska ekipa, krug odabran, malen a šef nek` im bude Alen. Kao stručnjak za zrakoplovstvo isti je potvrdio onu izreku da tko visoko leti, nisko pada. Čudan je ovaj svijet jer i pad je let.

________________________

NALIČJE TJEDNA  Dražena Jergovića

zaGORča ti DAN ismiJAN DROnjKOVIĆ

Tonka Lovrić – AFORIZMI

Majmun ostaje majmun bez obzira jede li bananu ili pije frape.

Kada ljubav osvoji srce poželi i tijelo.

Više ne pijem kavu. Ide mi na živce.

Mi smo bajkovita zemlja na brdovitom Balkanu.

Bog nikada ne šalje pisma s povratnicom.

Jedino mesari znaju cijenu mozga.

Uzgojiše i ružu bez trnja.

Zrno znanja se ne kljuca.

Ćelavi imaju brigu manje.

Nije svaki klip kukuruz.

I mali čovjek ima veliku sjenu.

Svatko nosi svoj križ, samo je nekima od zlata.