Podatak da je predsjednica u Brodsko-posavskoj županiji boravila „danas“ ne bi bio problem kada bi post imao identifikacijsku oznaku datuma objave. Ali, nema. Stoga će se posjetitelji koji budu „prelistavali“ službenu internetsku stranicu, na primjer, 2017. godine, naći u čudu, uostalom, kao kad otvore sve ostale postove koji su sišli s naslovnice i pali u kategoriju, jer neće znati kada je do posjeta došlo. Ako već web master nije uredio da se automatski vidi i datum podizanja posta, pisac vijesti trebao je datume, u skladu s pravilima novinarskog zanata, u svaki tekst ugraditi. To mora važiti za ubuduće. S obzirom da je službena stranica inače siromašna sadržajem, neće se biti teško vratiti u objavljene priloge i „udariti žigove" s oznakom vremena objavljivanja. Molimo da se to što prije uradi, posebno zbog fanova našeg dragog zemljaka Maria Mandžukića koji se također danas susreo s vodstvom Brodsko-posavske županije.
Pisac vijesti nije izostavio najcitiraniju izjavu predsjedice o kruhu od hrvatske pšenice. Evo kako ona glasi (preuzeto sa službene stranice BPŽ): U sklopu svog radnog posjeta predsjednica je nazočila i početku žetvnih radova te je tom prigodom izjavila: 'Došla sam podržati selo, ruralni razvoj, jer nam nažalost selo odumire,no i proslaviti početak žetve i razgovarati i informirati se o stočarstvu, mljekarstvu i drugim granama ruralnog razvoja. Čujem da su prinosi, bolji i nadam se da će ova pšenica ostati u RH i da ćemo jesti kruh od hrvatske pšenice'
Ako predsjednica pod hrvatskom pšenicom misli na onu koja je posijana i požnjevena na hrvatskim njivama i poljima, onda ćemo jesti kruh od hrvatske pšenice. Međutim, predsjednica zaboravlja što i čije je sve ugrađeno u pšenicu kako bi ona bila "hrvatska" od koje će se praviti i jesti domaći kruh. Strojevi za obradu zemlje, traktori i strojevi za žetvu, kombajni (predsjednica se provozala u jednom takvom!)- uglavnom nisu hrvatski. Oruđa i alatke, drljača i tanjurače, također. Gorivo, nafta, isto tako. Da ne spominjemo gnojivo, pesticide, herbicide. Odjeća i obuća u kojoj traktoristi i kombajneri rade nije hrvatska. Samo su rad i žuljevi hrvatski. Jedino Amerikanci jedu domaći kruh od američke pšenice, jer u njihovu pšenicu ugrađeno je, sve spomenuto, proizvedeno u SAD. Sve ostale zemlje, neke više, a neke manje, u smislu nacionalnog zanosa na način predsjednice Grabar-Kitarović, nemaju vlastitu pšenicu. Prema tome, govoriti u globaliziranom svijetu u kome je Hrvatska mali, ovisni član, o hrvatskoj pšenici, znači pričati priče za laku noć za male seljake.