Više puta nagrađivan roman Frederika Pohla Kapija (Gateway), prvi dio Sage o Heecheejima, objavljen je davne 1977. godine i od tada je doživio nekoliko ponovljenih izdanja. Svojim podžanrovskim određenjem Kapija je klasično djelo znanstvene fantastike koje propituje budućnost čovječanstva. Taj motiv se često pojavljuje u djelima SF-a u različitim obradama poput utopijske, distopijske ili njihove kombinacije, a ovo djelo je gotovo u potpunosti distopijsko. Distopiju kao ideju društva o pretpostavljenoj budućnosti koju karakteriziraju negativni, antiutopijski elementi, Frederik Pohl je doveo do savršenstva aktualizirajući pitanja koja se tiču društva, politike, religije, sociologije, duhovnosti ili tehnologije koja se može pojaviti u budućnosti. Pretpostavke distopije su onečišćenje, siromaštvo, politička represija, totalitarizam te naposljetku kolaps društva kao naša moguća horror stvarnost. Kapija je društvena kritika, ekološka i studija karaktera i vrlo, vrlo nam je bliska upravo zbog slojevitosti izričaja o skoroj budućnosti koja nam se u galopu približava.
Memoarski pisana, to je osobna ispovijest antijunaka Robinetta Broadheada, lika apsurda ženskog imena, kojemu se osmjehnula sreća. Početak romana Frederik Pohl je smjestio na Zemlju koja je gotovo uništena ljudskim aktivnostima, ekološki onečišćena, a siromašno stanovništo preživljava u radnim kolonijama, u rudnicima, u kojima se proizvodi hrana ekstarkcijom ulja iz morskih školjaka, ugljena, nafte i drugih minerala. U takvim uvjetima živi se kratko. Siromašno stanovništvo umire od različitih infekcija i ozljeda zadobijenih tijekom sposobnog radnog vijeka. Nasuprot njima malobrojni bogati sloj živi zaštićen pod kupolama, hrani se u restoranima i konzumira zdravu hranu. Ta fina distinkcija bogatih i siromašnih provlači se kroz cijeli roman. S obzirom na stanje koje vlada na Zemlji i uvjeta rada u rudnicima cilj je obogatiti se i priskrbiti si medicinski komplet koji omogućuje medicinsku skrb, zamjenu dotrajalih organa i kozmetiku organizma, a time i produljenje životnog vijeka. Rad na Zemlji ne generira dovoljno sredstava za osiguravanje medicinskog kompleta, pa su otvorene dvije mogućnosti ili umrijeti ili dobiti na lutriji i promijeniti život.
Rob ili Bob ili Robinette (ime ima varijacije tijekom psihoterapije) kao mladić doživljava osobnu katastrofu kada ostaje bez roditelja, napose majke koja ga je nastojala sačuvati svjesno se žrtvujući ali je on ujedno i sretnik koji dobija na lutriji i odluči promijeniti svoj život. Cilj mu je postati svemirski istraživač, a doseg je Kapija koja to omogućuje. Kapija je svemirska stanica u tunelima asteroida koju je izgradila iščezla izvanzemaljska rasa Heechee. Služila im je kao postaja za intergalaktičke brodove kojih je otkriveno više od tisuću. Brodovi imaju posebnost, ciljna putanja im je nepoznata, programirani su tako da se vraćaju na mjesto odakle su poletjeli, rukovanje brodovima je djelomično poznato. Posade se na Kapiju vrate bogate, bez ičega ili se uopće ne vrate.
Bob kupuje kartu za Kapiju koja treba razriješiti njegovu budućnost. Kapijom vlada Korporacija koja sve kontrolira i na Kapiji se sve plaća; životni prostor, hrana, zabava, obuka i let u svemir. Korporacija na Kapiji profilno se ne razlikuje od korporacije na Zemlji, jedna eksploatira svemirske istraživače, a druga izrabljuje u rudnicima hrane. Ukoliko nisi sposoban platiti boravak, možeš se prvim brodom vratiti na Zemlju, otići na svemirsko putovanje i eventualno se obogatiti ili jednostavno biti izbačen u svemir bez zaštitnog odijela. Milosti nema. Kapija je mogući izlazak iz siromaštva, nešto poput Zlatne groznice koja je zahvatila Ameriku početkom 19. stoljeća. Intergalaktički let omogućen je letjelicama Heecheeja, a cilj je pronaći dovoljno artefakata nestale civilizacije koji bi mogli biti upotrijebljeni za poboljšanje ljudskog života ili otkriti nešto novo na području astronomije, kakvu novu galaksiju, sunca, život. Ljudska civilizacija je ovisna o artefaktima jer oni predstavljaju nadu i jedinu moguću alternativu. Pronađeni artefakti imaju različite cijene ovisno o vrsti i količini koja je do tada pronađena. Korporacija plaća artefakte i pravo korištenja na njih. Međutim, artefakti ničemu ne služe osim kao eksponati muzeja Heecheeja.
Dva su paralelna toka radnje u romanu i vremenski su različita. Prvi je psihoterapija na Zemlji koju nad glavnim junakom provodi jedan program umjetne inteligencije, u sklopu je medicinskog kompleta, a drugi je prisjećanje na boravak na svemirskoj postaji. Robinette, krajnje neprivlačan lik romana, nepouzdanog je karaktera, letargičan i asocijativan u smislu stvaranja čvrstih veza s drugima. Ustrajnom psihoanalizom pomoću asocijativnih slika psihoterapeut, kojeg su također konstruirali Heecheeji, super inteligentno računalo, nastoji mu pomoći utvrđujući što je dovelo do osjećaja krivnje potičući ga različitim metodama pristupa kako bi mu otklonilo osjećaj krivnje koji je uzrokovao Edipov kompleks i sve što je kod njega uzrokovalo koliziju osjećaja. Robinette je u stalnom sukobu sa svojim jastvom, sa htijenjima u rješavanju ekonomskog statusa koji je postignut uspješnim putovanjem u svemir, osjećaja krivnje zbog smrti majke, te pogibije žene koju je volio. Njegov materijalni uspjeh čini i osobni neuspjeh jer se ne može suočiti s posljedicama svojih odluka. Prezasićenost osjećajima ljubavi prema majci uzrokovao je manjak osjećaja prema drugima, kada je zanemario prijatelja, žrtvovao posadu i ženu koju je volio ostavljajući ih u vremenskoj petlji, otkrivši super-novu, ubivši ih u prostoru i vremenu, a kako bi spasio svoj vlasiti život. Ubojstvo bez ubojstva. Taj nedostatak empatije, letargija, nepouzdanost postupaka, sebičnost i prepuštanje neiskorištenom vremenu potisnuti su u dublje slojeve njegove svijesti i okidač u obliku poruke na papiru, za vrijeme posljednje seanse, koji razriješava njegovo potisnuto jastvo, pa na kraju romana bogati Robinette obilato koristi usluge iz medicinskog kompleta u koji je bila uračunata psihoterapija i u potpunosti se oslobađa potisnute krivnje nastavljajući životnim stilom bogatih Zemljana.
Autor se na početku romana pobrinuo da sadržajno pretpostavimo kako će roman završiti. Rješavajući zagonetku Heecheeja i Kapije kojom nas drži u napetosti do kraja romana, složenim pripovijedanjem otkrivamo i razumijevamo od čega se Robinette skrivao i što se zapravo dogodilo na intergalaktičkom putovanju.
kritika
