Teško mi je u ovom trenutku sjetiti se boljeg filma nastalog u ovom tisućljeću, iako sam svjestan da ovakve procjene bez iznimke svaki put nailaze na osporavanje čitatelja i poznanika, uzdignute obrve i prezirno otpuhivanje. Takve su procjene uvijek subjektivne i ne bježim od toga. Mulholland Drive meni je divan u svojoj tajanstvenosti, u teško shvatljivoj i pratljivoj strukturi, u svom spretnom plesu na rubu sna i jave, u nabijenosti erotikom, jezom i tugom u isto vrijeme. David Lynch 2001. godine stvorio je moderno remek-djelo kojem je podjednako teško odrediti žanr i ponuditi sto posto ispravno objašnjenje koji se klinac događa u filmu. Da bismo se malo prisjetili Lyncheva najuspjelijeg psihološkog vrtuljka, sastavili smo listu stvari koje nekima od vas možda nisu bile poznate u vezi s Mulholland Driveom.
13. Film je ustvari trebao biti ABC-jeva serija
Mulholland Drive ustvari je trebala biti Lyncheva serija za mrežu ABC. Međutim, serija je na kraju odbijena, a jedan od ABC-jevih dužnosnika Lynchu je objasnio da je umalo zaspao dok je pregledavao snimljene materijale. Francuska tvrtka Canal Plus zatim je otkupila pilot, koji je s 50 minuta dodatnih materijala pretvoren u dugometražni film.
12. Mulholland Drive na više je načina povezan sa Sunset Boulevardom
Sunset Boulevard jedan je od najdražih filmova Davida Lyncha, a u Mulholland Driveu postoji nekoliko manjih posveta klasiku Billyja Wildera. Osim table s imenom ulice koja se vidi u jednoj sceni, tu je i sličan prikaz vrata na ulazu u Paramountov studio (s istim automobilom!), a sam je redatelj jednom prilikom usporedio likove Norme Desmond i Betty, za koje je ustvrdio da “obje doživljavaju neke od negativnih strana bavljenja glumom”.
11. Premijera u Cannesu
Film je svoju premijeru doživio na filmskom festivalu u Cannesu. To samo po sebi ne bi bilo nešto posebno zanimljivo da na toj premijeri film po prvi put nisu vidjeli i Lynchevi francuski financijeri iz Canal Plusa.
10. Lynch nije održavao audicije – za odabir glumaca bio mu je dovoljan jedan razgovor s njima
Redatelj nije uopće održavao audicije – glumce za sve važne uloge birao je na temelju osjećaja koje je dobio za vrijeme kratkih razgovora s njima. „Kad sretnete osobu, ne znam točno što se događa. Nikad nikoga ne tjeram da čita scenu jer onda odmah želim započeti vježbati – o kome god da se radilo. Jednostavno dobijem osjećaj na temelju razgovora s tom osobom. Ima nešto u njihovim očima. Postoji nekakav osjećaj u zraku. I ja onda znam da ta osoba može odraditi tu ulogu“, objasnio je Lynch.
9. Mulholland Drive rodio se za vrijeme meditacije
Ideje za film Lynch je dobio dok je prakticirao transcendentalnu meditaciju, svoju omiljenu zanimaciju koju reklamira diljem svijeta, pa čak i u našem Kinu Europa.
8. Lynch živi vrlo blizu stvarnog Mulholland Drivea
Cestu je Lynch nazvao prekrasnom, ali upozorio na njezinu tajanstvenost. “Ima mnogo zavoja. Zbilja je mračna po noći i, za razliku od toliko mnogo drugih dijelova Los Angelesa, ostala je više-manje ista sve ove godine.”
7. Mulholland Drive kao spin-off Twin Peaksa
Osnovnu ideju za priču filma Lynch je napisao u ranim devedesetima, a zamislio ju je kao spin-off Twin Peaksa. Rukavac priče koji prati Betty originalno je napisan za Audrey Horne iz Twin Peaksa, koja je trebala biti središnja figura spin-offa.
6. Kultna scena iz Kluba Silencio u film je dospjela spontano
Dionica filma u kojoj Rebekah Del Rio pjeva ‘Llorando’ (‘Crying’) u klubu Silencio jedan je od nezaboravnih dijelova Mulholland Drivea, ali do cijele njezine uloge u filmu došlo je spontano i gotovo slučajno. „Rebekah je samo željela svratiti na kavu i zapjevati ispred nas. Nije željela ništa snimati, ali četiri minute nakon što je stigla – mislim čak i prije no što je popila svoju kavu – stajala je u kabini i pjevala. I ta jedna jedina verzija njezine pjesme završila je u filmu“, objašnjava Lynch.
5. U filmu možemo vidjeti i legendarnog Lyncheva skladatelja
Angela Badalamentija, skladatelja i vjernog Lyncheva suradnika, možemo vidjeti u cameo ulozi kao dužnosnika producentske kuće koji u početku filma srče espresso.
4. Laura Harring imala prometnu prije početka snimanja
Kad je Laura Harring putovala na audiciju/razgovor s Lynchem oko uloge Camille/Rite, doživjela je manju prometnu nesreću, što je, s obzirom na radnju filma, prilično bizarno. Otprilike kao da se Guy Pearce izgubi na putu prema audiciji za Memento i zaboravi kamo je krenuo.
3. U Parizu postoji pravi klub Silencio
2011. godine u Parizu se otvorio klub Silencio po uzoru na isti klub iz Mulholland Drivea. Interijer kluba dizajnirao je sam Lynch, a u njemu možemo naći malu kinodvoranu s 24 mjesta, plesni podij te knjižnicu posvećenu umjetnosti. Član Silencija možete postati za 840 eura godišnje.
2. Plakanje Naomi Watts tijekom scene masturbiranja nije bilo gluma
“David je želio potpuni očaj i bila sam toliko ponižena snimanjem te scene da sam puno plakala i nisam mogla prestati”, rekla je Naomi Watts za poznatu scenu masturbacije u filmu. “Govorila sam u suzama, Davide, ja ovo ne mogu raditi, ne mogu to raditi. On je ponavljao ‘to je uredu, Naomi, to je uredu’. Očekivala sam da se zadere ‘rez’, ali nije to učinio. Slomila sam se i rekla mu ‘jebi se, Davide, jebi se’”.
1. Lynch smatra da je Mulholland Driveom snimio ljubavnu priču
Lynch je poznat po svojem odbijanju da objašnjava svoje filmove, ali dodatno iznenađuje njegova karakterizacija Mulholland Drivea. Puno se raspravljalo o tome može li se film nazvati hororom, odgovara li mu bolje opis psihološkog trilera, a Lynch ga je jednostavno krstio – ljubavnom pričom.
13. Film je ustvari trebao biti ABC-jeva serija
Mulholland Drive ustvari je trebala biti Lyncheva serija za mrežu ABC. Međutim, serija je na kraju odbijena, a jedan od ABC-jevih dužnosnika Lynchu je objasnio da je umalo zaspao dok je pregledavao snimljene materijale. Francuska tvrtka Canal Plus zatim je otkupila pilot, koji je s 50 minuta dodatnih materijala pretvoren u dugometražni film.
12. Mulholland Drive na više je načina povezan sa Sunset Boulevardom
Sunset Boulevard jedan je od najdražih filmova Davida Lyncha, a u Mulholland Driveu postoji nekoliko manjih posveta klasiku Billyja Wildera. Osim table s imenom ulice koja se vidi u jednoj sceni, tu je i sličan prikaz vrata na ulazu u Paramountov studio (s istim automobilom!), a sam je redatelj jednom prilikom usporedio likove Norme Desmond i Betty, za koje je ustvrdio da “obje doživljavaju neke od negativnih strana bavljenja glumom”.
11. Premijera u Cannesu
Film je svoju premijeru doživio na filmskom festivalu u Cannesu. To samo po sebi ne bi bilo nešto posebno zanimljivo da na toj premijeri film po prvi put nisu vidjeli i Lynchevi francuski financijeri iz Canal Plusa.
10. Lynch nije održavao audicije – za odabir glumaca bio mu je dovoljan jedan razgovor s njima
Redatelj nije uopće održavao audicije – glumce za sve važne uloge birao je na temelju osjećaja koje je dobio za vrijeme kratkih razgovora s njima. „Kad sretnete osobu, ne znam točno što se događa. Nikad nikoga ne tjeram da čita scenu jer onda odmah želim započeti vježbati – o kome god da se radilo. Jednostavno dobijem osjećaj na temelju razgovora s tom osobom. Ima nešto u njihovim očima. Postoji nekakav osjećaj u zraku. I ja onda znam da ta osoba može odraditi tu ulogu“, objasnio je Lynch.
9. Mulholland Drive rodio se za vrijeme meditacije
Ideje za film Lynch je dobio dok je prakticirao transcendentalnu meditaciju, svoju omiljenu zanimaciju koju reklamira diljem svijeta, pa čak i u našem Kinu Europa.
8. Lynch živi vrlo blizu stvarnog Mulholland Drivea
Cestu je Lynch nazvao prekrasnom, ali upozorio na njezinu tajanstvenost. “Ima mnogo zavoja. Zbilja je mračna po noći i, za razliku od toliko mnogo drugih dijelova Los Angelesa, ostala je više-manje ista sve ove godine.”
7. Mulholland Drive kao spin-off Twin Peaksa
Osnovnu ideju za priču filma Lynch je napisao u ranim devedesetima, a zamislio ju je kao spin-off Twin Peaksa. Rukavac priče koji prati Betty originalno je napisan za Audrey Horne iz Twin Peaksa, koja je trebala biti središnja figura spin-offa.
6. Kultna scena iz Kluba Silencio u film je dospjela spontano
Dionica filma u kojoj Rebekah Del Rio pjeva ‘Llorando’ (‘Crying’) u klubu Silencio jedan je od nezaboravnih dijelova Mulholland Drivea, ali do cijele njezine uloge u filmu došlo je spontano i gotovo slučajno. „Rebekah je samo željela svratiti na kavu i zapjevati ispred nas. Nije željela ništa snimati, ali četiri minute nakon što je stigla – mislim čak i prije no što je popila svoju kavu – stajala je u kabini i pjevala. I ta jedna jedina verzija njezine pjesme završila je u filmu“, objašnjava Lynch.
5. U filmu možemo vidjeti i legendarnog Lyncheva skladatelja
Angela Badalamentija, skladatelja i vjernog Lyncheva suradnika, možemo vidjeti u cameo ulozi kao dužnosnika producentske kuće koji u početku filma srče espresso.
4. Laura Harring imala prometnu prije početka snimanja
Kad je Laura Harring putovala na audiciju/razgovor s Lynchem oko uloge Camille/Rite, doživjela je manju prometnu nesreću, što je, s obzirom na radnju filma, prilično bizarno. Otprilike kao da se Guy Pearce izgubi na putu prema audiciji za Memento i zaboravi kamo je krenuo.
3. U Parizu postoji pravi klub Silencio
2011. godine u Parizu se otvorio klub Silencio po uzoru na isti klub iz Mulholland Drivea. Interijer kluba dizajnirao je sam Lynch, a u njemu možemo naći malu kinodvoranu s 24 mjesta, plesni podij te knjižnicu posvećenu umjetnosti. Član Silencija možete postati za 840 eura godišnje.
2. Plakanje Naomi Watts tijekom scene masturbiranja nije bilo gluma
“David je želio potpuni očaj i bila sam toliko ponižena snimanjem te scene da sam puno plakala i nisam mogla prestati”, rekla je Naomi Watts za poznatu scenu masturbacije u filmu. “Govorila sam u suzama, Davide, ja ovo ne mogu raditi, ne mogu to raditi. On je ponavljao ‘to je uredu, Naomi, to je uredu’. Očekivala sam da se zadere ‘rez’, ali nije to učinio. Slomila sam se i rekla mu ‘jebi se, Davide, jebi se’”.
1. Lynch smatra da je Mulholland Driveom snimio ljubavnu priču
Lynch je poznat po svojem odbijanju da objašnjava svoje filmove, ali dodatno iznenađuje njegova karakterizacija Mulholland Drivea. Puno se raspravljalo o tome može li se film nazvati hororom, odgovara li mu bolje opis psihološkog trilera, a Lynch ga je jednostavno krstio – ljubavnom pričom.
