U Hrvatskoj su ovih dana velika očekivanja od nove vlade koje bi po svemu sudeći trebao voditi Tihomir Orešković, donedavni financijski direktor izraelske TEVA-e.
Mnogi u njemu vide promjenu jer za razliku od svojih prethodnika nema političkog, već samo iskustva iz svijeta "biznisa" i to krupnog.
Opće je poznato da banke i korporacije raspolažu golemim novcem kojim kontroliraju medije, koji pak "guraju" njima podobne kandidate. Samim time, očito je da stvarnu političku moć u našoj zemlji ima krupni kapital, te da svi političari promovirani od strane medija služe interesima njihovih vlasnika. Logika je jasna, nema tu filozofije. U biznisu se gleda samo interes i vlasnici medija ne odstupaju od te norme.
Kako se društveni odnosi ne bi promijenili, establishment često biračima nudi potpuno nova lica kako bi dao privid da podržavajući nove ljude mogu dobiti novu politiku, prijateljski nastrojenu prema običnim - "malim" ljudima.
Vrhunac tog teatra apsurda bio je izbor Baracka Obame za američkog predsjednika koji je u svojoj izbornoj kampanji obećavao promjene u korist srednjeg sloja i siromašnih građana, pogotovo pripadnika manjina. Međutim, umjesto pravednije raspodjele kapitala, jaz između bogatih i siromašnih dodatno se povećao za vrijeme njegovog mandata. Birači su se poveli jednostavnom logikom, ako nam bijeli predsjednici nisu donijeli promjene, možda će crnac. Umjesto otegotne okolnosti, boja kože tako mu je postala olakotna.
Međutim, ono što birači nisu shvaćali jest da nije bitno koje je netko boje kože, već koje strukture stoje u njegovoj pozadini. Da li se radi o velikim medijima i korporacijama ili siromašnim i obespravljenim crncima iz predgrađa. Onima koji su pratili njegovu prvu kampanju jasno je bilo od prvog dana da iza njega stoji "big business", Wallstreet, a ne Bronx.
Nažalost, njegovi birači to su shvatili tek kada je Ameriku zadesio val deložacija koji je dramatično povećao broj stanovnika u tzv. šatorskim naseljima, kao i val ubojstava pripadnika manjina od strane policije što je rezultiralo brojnim rasnim nemirima i prosvjedima, kakvih nije bilo niti u doba njegovih prethodnika - Billa Clintona i George W. Busha.
Vodeći se istom analogijom, naši birači polaze od pretpostavke da drugo lice nosi drugačiju politiku, nesvjesni toga da su strukture u pozadini Oreškovića iste kao i one u pozadini Milanovića ili Karamarka, sukladno tome, jasno je čije interese zastupa. Npr. nije vjerojatno da će povećati porez po odbitku čime bi se povećao trošak izvlačenja novca iz naše zemlje multinacionalnim korporacijama, ili pak da će kao premijer tražiti da se kazneno goni Tomislav Karamarko zbog svog sudjelovanja u multi-milijunskoj aferi isisavanja državnog novca u aferi Soboli, ili pak Milan Bandić kojem je USKOK nedavno potvrdio optužnicu zbog raznih korupcijskih djela i koji je privremeno izašao na slobodu isključivo zahvaljujući uplati od 15 milijuna kuna koje je za njega uplatio Marijan Hanžeković, odvjetnik koji se obogatio na ovrhama.
Kada vidite iz kojih struktura dolazi i kakve ga političke figure podržavaju, jasno vam je da biste teško mogli naći korumpiranije ljude na našoj političkoj sceni. U tome i leži bit prevare, da je "pošteni" Božo Petrov prije izbora rekao "koalirati ću s Karamarkom i Bandićem", svi bi odmaknuli rukom i rekli da je taj čovjek dio sustava koji osiromašuje i sustavno potkrada naš narod. Međutim, zahvaljujući medijskoj zaštiti i promociji, na njega su ljudi gledali kao sveca koji je došao promijeniti stvari i konačno raskrstiti vezu između politike i kriminala. U tome je svakako pridonio i njegov spin s javno-bilježničkom ovjerom, koji je s razlogom izazvao ogorčenje ljudi koji se sada osjećaju izdanim i prevarenim.
Međutim, vratimo se na Oreškovića i tzv. "vladu stručnjaka", u Europi su već bile dvije takve vlade - u Italiji (Montijeva) i u Grčkoj (Papademosova), obije su bile kratkog vijeka i građanima nisu donijele nikakve promjene, ne zato jer nisu bile stručne, već zato jer su i Monti i Papademos bili predstavnici krupnog kapitala. Samim time, jasno je da srednji sloj, a pogotovo siromašni, nisu profitirali njihovom vladavinom.
Ako ništa drugo, ovi izbori naučiti će birače da ne vjeruju slijepo medijima niti instant političkim opcijama, koje im Aleksandar Stanković servira tjedan dana prije izbora. Kandidati s takvim zaleđem zasigurno nisu nevini i neokaljani, bez obzira što su im mediji prije izbora stavili areolu svetosti na glavu.
Da stvar bude apsurdnija, kao što su Petrova prikazivali kao novo i neiskvareno lice, danas, samo par dana nakon najveće prijevare birača u novijoj povijesti, isti ti mediji serviraju Oreškovića kao tobožnjeg stručnjaka i ekonomskog maga, koji će svojom politikom pomoći srednjem sloju i siromašnima. To je dakako zabluda, kao i tobožnje poštenje Bože Petrova.
U konačnici, jedina razlika između Tihomira Oreškovića i njegovih prethodnika je u tome što on neposredno predstavlja krupni kapital. Da je na taj način i izašao na izbore, skupa s Mudrinićem, Lukovićem, Tedeschijem, Prkom i Todorićem, teško je za povjerovati da bi za svoje "reforme" dobio više od 2% glasova, ovako je dobio vlast bez da je uopće izašao na izbore. To je bila prijevara birača i zapravo neviđen "stunt", isto kao i politički uspon Bože Petrova kojim su predstavnici stranih korporacija i službeno zasjeli na čelo Hrvatske.
globalCir
Mnogi u njemu vide promjenu jer za razliku od svojih prethodnika nema političkog, već samo iskustva iz svijeta "biznisa" i to krupnog.
Opće je poznato da banke i korporacije raspolažu golemim novcem kojim kontroliraju medije, koji pak "guraju" njima podobne kandidate. Samim time, očito je da stvarnu političku moć u našoj zemlji ima krupni kapital, te da svi političari promovirani od strane medija služe interesima njihovih vlasnika. Logika je jasna, nema tu filozofije. U biznisu se gleda samo interes i vlasnici medija ne odstupaju od te norme.
Kako se društveni odnosi ne bi promijenili, establishment često biračima nudi potpuno nova lica kako bi dao privid da podržavajući nove ljude mogu dobiti novu politiku, prijateljski nastrojenu prema običnim - "malim" ljudima.
Vrhunac tog teatra apsurda bio je izbor Baracka Obame za američkog predsjednika koji je u svojoj izbornoj kampanji obećavao promjene u korist srednjeg sloja i siromašnih građana, pogotovo pripadnika manjina. Međutim, umjesto pravednije raspodjele kapitala, jaz između bogatih i siromašnih dodatno se povećao za vrijeme njegovog mandata. Birači su se poveli jednostavnom logikom, ako nam bijeli predsjednici nisu donijeli promjene, možda će crnac. Umjesto otegotne okolnosti, boja kože tako mu je postala olakotna.
Međutim, ono što birači nisu shvaćali jest da nije bitno koje je netko boje kože, već koje strukture stoje u njegovoj pozadini. Da li se radi o velikim medijima i korporacijama ili siromašnim i obespravljenim crncima iz predgrađa. Onima koji su pratili njegovu prvu kampanju jasno je bilo od prvog dana da iza njega stoji "big business", Wallstreet, a ne Bronx.
Nažalost, njegovi birači to su shvatili tek kada je Ameriku zadesio val deložacija koji je dramatično povećao broj stanovnika u tzv. šatorskim naseljima, kao i val ubojstava pripadnika manjina od strane policije što je rezultiralo brojnim rasnim nemirima i prosvjedima, kakvih nije bilo niti u doba njegovih prethodnika - Billa Clintona i George W. Busha.
Vodeći se istom analogijom, naši birači polaze od pretpostavke da drugo lice nosi drugačiju politiku, nesvjesni toga da su strukture u pozadini Oreškovića iste kao i one u pozadini Milanovića ili Karamarka, sukladno tome, jasno je čije interese zastupa. Npr. nije vjerojatno da će povećati porez po odbitku čime bi se povećao trošak izvlačenja novca iz naše zemlje multinacionalnim korporacijama, ili pak da će kao premijer tražiti da se kazneno goni Tomislav Karamarko zbog svog sudjelovanja u multi-milijunskoj aferi isisavanja državnog novca u aferi Soboli, ili pak Milan Bandić kojem je USKOK nedavno potvrdio optužnicu zbog raznih korupcijskih djela i koji je privremeno izašao na slobodu isključivo zahvaljujući uplati od 15 milijuna kuna koje je za njega uplatio Marijan Hanžeković, odvjetnik koji se obogatio na ovrhama.
Kada vidite iz kojih struktura dolazi i kakve ga političke figure podržavaju, jasno vam je da biste teško mogli naći korumpiranije ljude na našoj političkoj sceni. U tome i leži bit prevare, da je "pošteni" Božo Petrov prije izbora rekao "koalirati ću s Karamarkom i Bandićem", svi bi odmaknuli rukom i rekli da je taj čovjek dio sustava koji osiromašuje i sustavno potkrada naš narod. Međutim, zahvaljujući medijskoj zaštiti i promociji, na njega su ljudi gledali kao sveca koji je došao promijeniti stvari i konačno raskrstiti vezu između politike i kriminala. U tome je svakako pridonio i njegov spin s javno-bilježničkom ovjerom, koji je s razlogom izazvao ogorčenje ljudi koji se sada osjećaju izdanim i prevarenim.
Međutim, vratimo se na Oreškovića i tzv. "vladu stručnjaka", u Europi su već bile dvije takve vlade - u Italiji (Montijeva) i u Grčkoj (Papademosova), obije su bile kratkog vijeka i građanima nisu donijele nikakve promjene, ne zato jer nisu bile stručne, već zato jer su i Monti i Papademos bili predstavnici krupnog kapitala. Samim time, jasno je da srednji sloj, a pogotovo siromašni, nisu profitirali njihovom vladavinom.
Ako ništa drugo, ovi izbori naučiti će birače da ne vjeruju slijepo medijima niti instant političkim opcijama, koje im Aleksandar Stanković servira tjedan dana prije izbora. Kandidati s takvim zaleđem zasigurno nisu nevini i neokaljani, bez obzira što su im mediji prije izbora stavili areolu svetosti na glavu.
Da stvar bude apsurdnija, kao što su Petrova prikazivali kao novo i neiskvareno lice, danas, samo par dana nakon najveće prijevare birača u novijoj povijesti, isti ti mediji serviraju Oreškovića kao tobožnjeg stručnjaka i ekonomskog maga, koji će svojom politikom pomoći srednjem sloju i siromašnima. To je dakako zabluda, kao i tobožnje poštenje Bože Petrova.
U konačnici, jedina razlika između Tihomira Oreškovića i njegovih prethodnika je u tome što on neposredno predstavlja krupni kapital. Da je na taj način i izašao na izbore, skupa s Mudrinićem, Lukovićem, Tedeschijem, Prkom i Todorićem, teško je za povjerovati da bi za svoje "reforme" dobio više od 2% glasova, ovako je dobio vlast bez da je uopće izašao na izbore. To je bila prijevara birača i zapravo neviđen "stunt", isto kao i politički uspon Bože Petrova kojim su predstavnici stranih korporacija i službeno zasjeli na čelo Hrvatske.
globalCir
