Žute zvijezde, Gospa, poklič: U boj, u boj, za narod svoj… sav taj simbolički tandleraj, kao na kakvome političkome buvljaku, dovožen je autobusima i iskrcan u subotu na zagrebačkome Jelačić placu.
Na buvljacima uz najmasovniju sirotinju (u ovome slučaju riječ je o intelektualnoj bijedi), uvijek se nađe i poneki tragač za neprepoznatim i ispod cijene ponuđenim antikvitetom, ali i gomila pripitih kavgadžija, žicaroša i ridikula, koji će za pivicu ili dvije, u čas stvoriti balkansko ozračje, atmosferu u kojoj u pravilu najteže stradaju oni najmanje krivi. Ovaj put novinari.
Egzotike sa žutim hozentregerima koji danas zamjenjuju kape s istaknutim U, ljudi u crnom što ljube zlatovez oko crnih zastava, šahovnica, stranačkih simbola, časne sestre s plakatima Majke Božje, koje se prkosno i javno ograđuju od preporuka pape Franje… Samo u subotu u vašem gradu. Vašar, ne samo taština.
Velim vam, Hrelić u centru metropole. Frustrirani, mrki i gnjevni ljudi. Dozlaboga neinventivni plakati o slobodi i dijeljenju naroda. Transparenti o cijepljenima i crvenim sotonistima, vrijeđanja, mržnja u potocima…
Nedostajalo je samo da se neko od pametnjakovića dosjeti i zaurla umjesto onih neuspješnica o ”boju za narod” (?!) – inače omiljeni buvljak slogan: ”Friška roba iz kamenog doba!”. Trebalo je to učiniti barem u trenutku kad su pozornicu osvojili i zaposjeli marginalni politički manipulatori koji bi na izborima, oduzmemo li im familiju, rodbinu, prijatelje i svojtu dobili ravno nula bodova.
Zato takvi, iako zločinca Slobodana Miloševića mrze iz dna duše i proklinju mu rod do devetog koljena, rado posežu (naravno bez spominjanja autorskih prava), za njegovom efikasnom metodom iz osamdesetih prošloga stoljeća. Sramotnim nakrcavanjem autobusa političkom robom iz provincije i popunjavanjem gradskih trgova njome pod parolom: Nu vid’ grade što nas ima necijepljenih…
Za tjedan ili dva, ti isti ”borci za slobodan izbor”, koji bježe od igala dosljednije od pod likom majke Božje izliječenih heroinskih ovisnika, punit će mjesta na respiratorima obližnjih gradova. Šmrkati kisik po intenzivnim odjelima, jer eto njihova baršunasta, po svemu posebna, sluznica ne podnosi ni testove ni štapiće, a Bože moj, ne znaju ni disati pod kirurškim maskama, guše ih.
Zato su bez potrebne ”brnjice”, kako oni vrlo inventivno nazivaju maske, ali i dozvole policije neophodne za prosvjed, onako krajnje ”spontano” okupirali prostor oko Trga bana Jelačića, na kojemu se nekom Božjom providnošću našla i pozornica, i megafoni, i svi oni političari s tih nekoliko smiješnih postotaka podrške birača koji pokušavaju štogod ušićariti na idejama iz kamenog doba i buntu ”pobornika prava da ne podliježu ama ni jednoj mjeri zaštite od pandemije”.
No najstrašnije je nasilje iskazano prema novinarima. Vrijeđanja, šamaranja, udarci u glavu i rebra spadaju u taj arsenal ”kamenog doba”.
U njega nas nepotrebno vraćaju ti politički bezidejni likovi, zalutali iz povijesnih udžbenika u prostor 21. stoljeća u kojemu im nikako nije komotno. Ne samo zbog sprečavanja širenja zaraznih bolesti cjepivima, već i zbog rodne ravnopravnosti, ženskih prava, prava homoseksualnih osoba na uređen zajednički život, prava manjina na jezik i pismo i zbog tko zna još čega drugoga što ih plaši.
I onda udri (ovaj puta i doslovno), po novinarima, po staroj metodi ”ubijanja glasnika”. Sramotno da sramotnije ne može biti.
Kao uostalom i šutnja političkih aktera koji su se tamo ”slučajno i spontano” našli kao podrška građanima. Izostanak osude rabijatnoga ponašanja prema ljudima koje je redakcija poslala da izvijeste s njihova ”ilegalnoga skupa”!
Ma recite malo, tko bi normalan da posao nije u pitanju, subotnje popodne želio provesti stiješnjen u gomili ljudi bez maski, koja urla i pljuje, usred pandemije. Pandemije koja je samo u ovoj našoj zemljici odnijela života koliko je ukupan broj stanovnika Opatije s okolicom…
Da, preko deset tisuća, a bit će ih nažalost i još – lako moguće i među pripadnicima ove subotnje, autobusne ”antivakser revolucije” miloševićevskoga tipa.
Znam ne vole kada ih se naziva antivakserima. Ni antimaskerima. Ni protivnicima testiranja, jer oni to kažu nisu. Zašto onda, kad ih te etikete smetaju ništa od ponuđenoga ne žele činiti.
Nisu valjda, kako to svojevremeno reče nosilac žutih hozentregera, ”pobornici prava dobivanja virusa?” u subotu pokazavši zavidan borbeni entuzijazam i urlajući na sav glas stvorili ozbiljne pretpostavke da se to kroz koji dan ili tjedan i ostvari…
Pretrpani COVID odjeli vas čekaju, možda kisik i ventiliranje pomognu da da se misli razbistre.
Dotad samo hrabro, u boj, u boj, po virus svoj! Friška politička roba iz kamenog doba.
faktograf
Na buvljacima uz najmasovniju sirotinju (u ovome slučaju riječ je o intelektualnoj bijedi), uvijek se nađe i poneki tragač za neprepoznatim i ispod cijene ponuđenim antikvitetom, ali i gomila pripitih kavgadžija, žicaroša i ridikula, koji će za pivicu ili dvije, u čas stvoriti balkansko ozračje, atmosferu u kojoj u pravilu najteže stradaju oni najmanje krivi. Ovaj put novinari.
Egzotike sa žutim hozentregerima koji danas zamjenjuju kape s istaknutim U, ljudi u crnom što ljube zlatovez oko crnih zastava, šahovnica, stranačkih simbola, časne sestre s plakatima Majke Božje, koje se prkosno i javno ograđuju od preporuka pape Franje… Samo u subotu u vašem gradu. Vašar, ne samo taština.
Velim vam, Hrelić u centru metropole. Frustrirani, mrki i gnjevni ljudi. Dozlaboga neinventivni plakati o slobodi i dijeljenju naroda. Transparenti o cijepljenima i crvenim sotonistima, vrijeđanja, mržnja u potocima…
Zato takvi, iako zločinca Slobodana Miloševića mrze iz dna duše i proklinju mu rod do devetog koljena, rado posežu (naravno bez spominjanja autorskih prava), za njegovom efikasnom metodom iz osamdesetih prošloga stoljeća. Sramotnim nakrcavanjem autobusa političkom robom iz provincije i popunjavanjem gradskih trgova njome, pod parolom: Nu vid’ grade što nas ima necijepljenih
Nedostajalo je samo da se neko od pametnjakovića dosjeti i zaurla umjesto onih neuspješnica o ”boju za narod” (?!) – inače omiljeni buvljak slogan: ”Friška roba iz kamenog doba!”. Trebalo je to učiniti barem u trenutku kad su pozornicu osvojili i zaposjeli marginalni politički manipulatori koji bi na izborima, oduzmemo li im familiju, rodbinu, prijatelje i svojtu dobili ravno nula bodova.
Zato takvi, iako zločinca Slobodana Miloševića mrze iz dna duše i proklinju mu rod do devetog koljena, rado posežu (naravno bez spominjanja autorskih prava), za njegovom efikasnom metodom iz osamdesetih prošloga stoljeća. Sramotnim nakrcavanjem autobusa političkom robom iz provincije i popunjavanjem gradskih trgova njome pod parolom: Nu vid’ grade što nas ima necijepljenih…
Za tjedan ili dva, ti isti ”borci za slobodan izbor”, koji bježe od igala dosljednije od pod likom majke Božje izliječenih heroinskih ovisnika, punit će mjesta na respiratorima obližnjih gradova. Šmrkati kisik po intenzivnim odjelima, jer eto njihova baršunasta, po svemu posebna, sluznica ne podnosi ni testove ni štapiće, a Bože moj, ne znaju ni disati pod kirurškim maskama, guše ih.
Zato su bez potrebne ”brnjice”, kako oni vrlo inventivno nazivaju maske, ali i dozvole policije neophodne za prosvjed, onako krajnje ”spontano” okupirali prostor oko Trga bana Jelačića, na kojemu se nekom Božjom providnošću našla i pozornica, i megafoni, i svi oni političari s tih nekoliko smiješnih postotaka podrške birača koji pokušavaju štogod ušićariti na idejama iz kamenog doba i buntu ”pobornika prava da ne podliježu ama ni jednoj mjeri zaštite od pandemije”.
No najstrašnije je nasilje iskazano prema novinarima. Vrijeđanja, šamaranja, udarci u glavu i rebra spadaju u taj arsenal ”kamenog doba”.
U njega nas nepotrebno vraćaju ti politički bezidejni likovi, zalutali iz povijesnih udžbenika u prostor 21. stoljeća u kojemu im nikako nije komotno. Ne samo zbog sprečavanja širenja zaraznih bolesti cjepivima, već i zbog rodne ravnopravnosti, ženskih prava, prava homoseksualnih osoba na uređen zajednički život, prava manjina na jezik i pismo i zbog tko zna još čega drugoga što ih plaši.
Nisu valjda, kako to svojevremeno reče nosilac žutih hozentregera, ”pobornici prava dobivanja virusa?” u subotu pokazavši zavidan borbeni entuzijazam i urlajući na sav glas stvorili ozbiljne pretpostavke da se to kroz koji dan ili tjedan i ostvari… Pretrpani COVID odjeli vas čekaju, možda kisik i ventiliranje pomognu da se misli razbistre. Dotad samo hrabro, u boj, u boj, po virus svoj! Friška politička roba iz kamenog doba
I onda udri (ovaj puta i doslovno), po novinarima, po staroj metodi ”ubijanja glasnika”. Sramotno da sramotnije ne može biti.
Kao uostalom i šutnja političkih aktera koji su se tamo ”slučajno i spontano” našli kao podrška građanima. Izostanak osude rabijatnoga ponašanja prema ljudima koje je redakcija poslala da izvijeste s njihova ”ilegalnoga skupa”!
Ma recite malo, tko bi normalan da posao nije u pitanju, subotnje popodne želio provesti stiješnjen u gomili ljudi bez maski, koja urla i pljuje, usred pandemije. Pandemije koja je samo u ovoj našoj zemljici odnijela života koliko je ukupan broj stanovnika Opatije s okolicom…
Da, preko deset tisuća, a bit će ih nažalost i još – lako moguće i među pripadnicima ove subotnje, autobusne ”antivakser revolucije” miloševićevskoga tipa.
Znam ne vole kada ih se naziva antivakserima. Ni antimaskerima. Ni protivnicima testiranja, jer oni to kažu nisu. Zašto onda, kad ih te etikete smetaju ništa od ponuđenoga ne žele činiti.
Nisu valjda, kako to svojevremeno reče nosilac žutih hozentregera, ”pobornici prava dobivanja virusa?” u subotu pokazavši zavidan borbeni entuzijazam i urlajući na sav glas stvorili ozbiljne pretpostavke da se to kroz koji dan ili tjedan i ostvari…
Pretrpani COVID odjeli vas čekaju, možda kisik i ventiliranje pomognu da da se misli razbistre.
Dotad samo hrabro, u boj, u boj, po virus svoj! Friška politička roba iz kamenog doba.
faktograf
