[caption id="attachment_90945" align="aligncenter" width="460"] Ni Hamletovo Bit, ili ne bit – to je pitanje- po 21 (!!!) puta na polici knjižnice, nije moglo protiv softvera "nema obnove članarine , nema knjiga"[/caption]

U Gradskoj knjižnici Slavonskog Broda više ne možete posuditi nove knjige, ako niste obnovili godišnju članarinu. Knjižničarima za pultom to ne dopuštaju, ne šefovi, nego softverski alati kojima se služe prilikom evidencije zaduživanja i razduživanja knjiga.

U to sam se jučer i sam uvjerio. Skandalozna programska opcija onemogućila mi je snabdijevanje redovnom papicom za čitanje, prvi put od 1960-e godine, kada sam kao klinac "upisao" u knjižnicu. U tom smislu, ostadoh gladan, jer pravilo, ugrađeno u program, koje  važi za sve glasi: uplati novac koji si dužan po korisničkoj obvezi ili nema robe! ODMAH! Prethodno sam bio na tržnici i ljekarni tako da u novčaniku nisam imao potrebnih 80 kuna koliko iznosi članarina. Događalo se to i ranije nekoliko puta (pa tko to pomno prati istek roka?), ali tada su se još uvijek, uz ljudski dogovor, mogle podići knjige. Uplatiš kunu po knjizi, a članarinu ćeš sljedeći put. I stvar šljaka. Nije (bila) stvar u novcu i roku, koliko u odnosu u kojem se međusobno vjeruje.

Ne znam kome je bilo neugodnije, knjižničarki koja je morala obrazlagati ovu stupidnu, bezobraznu odluku menadžmenta ustanove kojoj volimo tepati da je hram knjige, ili meni koji sam ostao na suhom, bez već izabranih naslova. Umalo sam zacmizdrio i pokušao stručnoj suradnici za knjige lijepo reći: "drugarice, pa gdje vam je povjerenje, kako možete biti takvi prema svom starom, odanom korisniku", ali sam odustao i samo rekao – uhvatili ste me, svaka čast! Da znate, baš sam mislio kidnuti s knjigama preko granice, ne platiti vam deset eura... I pozdravite mi ravnatelja.

Ali, pravila, pravila, kako pjeva Riblja čorba čiji je frontmen Bora Đorđević, veliki pjesnik i rocker, što mu ovdje ništa ne važi, jer je stigmatiziran kao četnik.

Pravila, pravila, da bi me udavila

ili kičmu savila i skroz ošašavila

neka glupa pravila u crno me zavila

++++

čast, čast svakome

čast, čast svakome

čast, čast svakome, veresija nikome

Birokratsko kruto pravilo o članarini, ugrađeno u softver slavonskobrodskog hrama knjige, zapravo je kulturna sramota i hladan način poslovanja, koji pod nazivnikom čistih računa, zapravo odbija od korištenja ukoričenog blaga stare kuke od posuđivača knjiga, ali i potencijalne korisnike koji knjige sve više gledaju kao relikt prošlosti i koji su okrenuti readerima i tabletima. Hoću, reći, nepoznat netko, iz rezervoara serijskih jebača užitka drugih, dao je zeleno svjetlo da se programom na pultu uvede reda, da se obuzdaju sumanuti kradljivci članarina, tamo neki zaboravni i nesavjesni članovi društva koji, molim vas lijepo, čitaju knjige kao što sam radim. Interesantno je da program nije zapriječio da platim zakasninu od nekoliko kuna.

Birokrati naši domaći, uzgojeni u bespućima knjižnice, onemogućili su mi da kući ponesem i već odabranu  knjigu Užici prokletih Charlesa Bukowskog. Zato za njih prenosim jednu njegovu odgovarajuću pjesmu.

preobrazba

djevojka je došla

i namjestila mi postelju

oribala i ulaštila kuhinjski pod

oprala zidove

usisala podove

očistila školjku

i kadu

izribala pločice u kupaonici

podrezala mi nokte

i podšišala kosu.

 

da bi zatim istog dana

došao vodoinstalater

popravio slavinu u kuhinji i odčepio zahod

čovjek iz plinare sredio je grijanje

i telefonist telefon.

sad sjedim tu usred sveg tog savršenstva.

u tišini-

nakon što sam prekinuo sa sve 3 svoje cure.

 

Osjećao sam se nekako bolje

dok je još sve bilo u neredu.

trebat će mi mjeseci da stvari vratim

u normalu:

nema više ni žohara s kojim bih popričao.

 

izgubio sam ritam.

ne mogu spavati.

ne mogu jesti.

 

ovako lišen

svoje nečisti.