U trenutku kad su ugrožene temeljne vrijednosti na kojima je počiva svjetski poredak, uključujući načela Povelje EU o temeljim pravima, među kojima je ključno pravo na slobodu, iz tiska uskoro izlazi fascinantna knjiga koja je podsjetnik na veličanstvenu borbu za slobodu te poziv na virtualni, ali i stvarni put od 3000 kilometara najteže partizanske bitke Drugog svjetskog rata.
Rušilačka silina kojom je Donald Trump započeo svoj drugi mandat u Bijeloj kući već u prvih mjesec dana ugrozila je temeljne vrijednosti na kojima počiva svjetski poredak (koliko god on nesavršen bio). Birokratizirano vodstvo Europske unije pokazuje da nije u stanju (a pitanje je koliko uopće ima i želju) biti politička brana katastrofi koja se, voljom „svemogućeg“ predsjednika SAD-a, svom snagom strovalila (i) na EU.
Podilaženjem „najcrnjim“ ekstremno desničarskim pokretima i protucivilizacijskim idejama, u rekordnom roku dramatično su ugrožena načela na kojima počiva Povelja Europske unije o temeljnim pravima u svim njenim poglavljima – dostojanstvo, sloboda, jednakost, solidarnost, prava građana i pravda. U prethodnih devedeset godina stvarnost nikada nije bila bliža tridesetim godinama prošlog stoljeća – vremenu razbuktavanja fašizma.
Pripremajući se za ovu knjigu, Cimerman je prošao duž svih 3000 kilometara kojima su se kretali sudionici bitke na Sutjesci, uključujući i gotovo neprohodne putove i zaboravljene staze
Stjecajem okolnosti, baš je sada u tisku knjiga Bitka na Sutjesci – pakao u raju autora Šimuna Cimermana koju priprema zagrebačka izdavačka kuća “Jesenski i Turk”. Iako je rad na knjizi trajao nekoliko godina i knjiga bavi se temom iz sada već relativno daleke prošlosti, Drugog svjetskog rata, zbog svega navedenoga u uvodu njeno objavljivanje bit će nesumnjivo značajan podsjetnik na ljudske vrijednosti koje su u Hrvatskoj, kao i u ostalim državama nastalima na području bivše Jugoslavije, bagatelizirane, a nerijetko i prezrene.
Bit će to i prilika najmlađim generacijama da nauče ponešto o stvarnoj prirodi pokreta za oslobođenje od fašizma koji je omogućio uspostavu Jugoslavije, a u njenim okvirima Hrvatske kao federalne jedinice koja je, u tada uspostavljenim granicama, danas država. Doista neovisna, za razliku od Nezavisne Države Hrvatske (NDH), kvislinške tvorevine s rasnim zakonima i veleizdajničkom vlašću na čelu s poglavnikom Antom Pavelićem.
Zbog epskih razmjera, Bitka na Sutjesci nakon Drugog svjetskog rata dobila je gotovo mitološku dimenziju. Nakon što se Jugoslavija raspala, u novostvorenim državama nije se desilo samo da je taj mit umro, nego je u javnom prostoru potpuno rastočena i stvarna važnost te bitke i nadljudski dosezi u užasnim uvjetima mnogostruko malobrojnijih i slabije opremljenih partizanskih boraca. Samo u Hrvatskoj, od osamostaljenja teško je oštećeno ili srušeno najmanje 3000 spomenika iz NOB-a, a i neki vrlo mladi ljudi (rođeni poslije proglašenja Republike Hrvatske državom) ponosno ističu obilježja veleizdajničkog režima NDH-a.
Knjiga govori o tome kako je jednoj marginalnoj skupini pojedinaca pošlo za rukom organizirati gerilski ustanak, pridobiti velike mase ljudi različitih nacionalnih, vjerskih i političkih opredjeljenja i potpuni vojni poraz u bitki na Sutjesci pretvoriti u stratešku pobjedu
Nemali broj je onih koji nisu u stanju razlučiti ljubav za svoje od mrzilačkog šovinizma koji rezultira zločinima nad drugima, pa naprimjer udivljeno podržavaju nastupe filoustaše Marka Perkovića Thompsona proglašavajući ga – domoljubom. “Endehazijski” simboli i povici pojavljuju se i na tribinama nogometnih stadiona.
Istovremeno u Srbiji, u bizarnoj travestiji, takozvani navijači najpopularnijih sportskih klubova, Partizana i Crvene zvezde, natječu se u četništvu. U BiH, na području Republike Srpske, Memorijalni kompleks Tjentište/Dolina heroja, podignut u znak sjećanja na žrtvu partizanskih jedinica u bitci na Sutjesci, najvećoj koju su u Drugom svjetskom ratu vođene pod zapovjedništvom Josipa Broza Tita – zarastao je u korov.
Knjiga Bitka na Sutjesci – pakao u raju nije samo još jedno podsjećanje na bitku koja je trajala je od 15. svibnja do 16. lipnja 1943. godine, a u kojoj je 127 tisuća vojnika Osovine pokušalo uništiti u obruč uhvaćenih 16 tisuća partizanskih boraca, s kojima se nalazilo i 3 500 ranjenika. Bitku u kojoj je poginulo je 7 543 partizana i partizanki, ali Titove jedinice ipak su se uspjele probiti iz obruča i nastaviti borbu, do konačne pobjede.
Na više od 400 stranica ove knjige nalazi se pregled povijesnih događaja u Drugom svjetskom ratu, predstavljenih u poglavljima poput uvoda u povijest partizana, kratkog pregleda i povijesti ustanka na području nekadašnje Kraljevine Jugoslavije, Bitke na Neretvi i Bitke na Sutjesci, koja se na nju praktički nastavlja (Operacija Weiss i Operacija Schwartz). Napisana je čitko i razumljivo svakome, čak i najmlađim generacijama koje o Drugom svjetskom ratu nisu puno učile u školskim klupama. Starijim generacijama knjiga pak baca novo svjetlo na poznate događaje i pokazuje drugu stranu priče koja se nije podučavala.
Prepričavajući povijesne događaje bez pristranosti, bez političkih konotacija i interpretacija, držeći se čistih činjenica, i koristeći citate iz svjedočanstava sudionika, iz depeša i vojnih zapovijedi, autor je uspio u nevjerojatnom pothvatu – prenijeti i informaciju i atmosferu i izvanredno realni uvid u ono što se zaista odvijalo u nekoliko mjeseci te ključne 1943. godine.
Knjiga govori o tome kako je jednoj marginalnoj skupini pojedinaca pošlo za rukom organizirati gerilski ustanak, pridobiti velike mase ljudi različitih nacionalnih, vjerskih i političkih opredjeljenja i potpuni vojni poraz u bitki na Sutjesci pretvoriti u stratešku pobjedu, što je u konačnici rezultiralo pobjedom nad Osovinskim silama i preuzimanjem vlasti u poslijeratnoj Jugoslaviji. Time su jugoslavenski partizani stekli status najučinkovitijeg gerilskog pokreta u povijesti.
Nakon što Njemačka od Saveznika podnosi poraze u sjevernoj Africi i počinje s povlačenjem, otvara se mogućnost savezničkog iskrcavanja i na jadranskoj obali. Nijemci i Talijani prisiljeni su ukloniti partizansku opasnost u zaleđu jadranske obale i početkom 1943. pokreću operaciju ogromnih razmjera poznatu pod imenom Operacija Weiss ili Bitka na Neretvi s ciljem uništenja partizana. No, ta operacija nije bila dostatna. Već tijekom svibnja 1943. Nijemci pokreću novu, još veću operaciju pod nazivom Operacija Schwarz – Bitku na Sutjesci, s ciljem da dokrajče već iscrpljene partizanske snage na čelu s Titom.
Jugoslavenski partizani stekli status najučinkovitijeg gerilskog pokreta u povijesti
Bitka na Sutjesci bila je epskih razmjera, a odvijala se punih mjesec dana na golemom prostoru jednog od najljepših i najdivljijih područja europskog kontinenta na kojemu se danas nalazi nekoliko nacionalnih parkova, i provela je partizansku grupaciju u predvorje pakla, a njezin ishod odredio je smjer povijesti ovih prostora, a i šire.
Pripremajući i pišući ovu knjigu, autor se oslonio na povijesne činjenice iz više od šezdeset knjiga na tu temu, uključujući autentične dokumente i svjedočanstva sudionika. Još nešto čini ovu knjigu posebnom. Šimun Cimerman nije povjesničar i ovo mu je prva knjiga. Diplomirao je Političke znanosti na Sveučilištu Južne Kalifornije. Bivši je vaterpolist. Bavio se ekstremnim sportovima i utemeljitelj je pustolovnih utrka u Hrvatskoj. Pripremajući (se za) ovu knjigu, Cimerman je prošao duž svih 3000 kilometara kojima su se kretali sudionici bitke na Sutjesci, uključujući i gotovo neprohodne putove i zaboravljene staze. Sve je to detaljno opisao, a čitajući knjigu i koristeći ilustrativni materijal, kao i prateću kartu, te dodatne alate (GPS) svatko može krenuti virtualnim, ali i stvarnim putem najteže partizanske bitke Drugog svjetskog rata – terenskim vozilom, biciklom ili pješice.
Povodom skorog izdavanja knjige Bitka na Sutjesci – pakao u raju razgovarali smo s njenim autorom, te s urednicom knjige Simonom Goldstein.
Šimun Cimerman: Sutjeska me emotivno iscrpila
S obzirom na to da vam je ovo prva knjiga, ali obimna, temeljena na opsežnoj pripremi i neočekivane tematike za autora koji nije povjesničar i rodio se trideset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata – što vas je ponukalo da se prihvatite tog posla i koji vam je bio cilj?
To se desilo spontano, u ljeto 2022., kada sam došao na područje Sutjeske i Durmitora, a gdje sam zadnjih desetak godina provodio ljeta. Poznavao sam to golemo područje, veličine 100 x 100 kilometara bolje nego rodni Zagreb i u jednom mi je trenutku palo na pamet da napravim “planinarski vodič bitke na Sutjesci”. Naime, osim što sam pasionirani planinar, zanima me i povijest, “službeno” sam po struci politolog i ova tema mi je uvijek bila privlačna. Prvobitna ideja bila mi je da uz planinarski vodič napišem i “nešto malo o bitki na Sutjesci”, što je trebao biti kratki pregled što se tu dešavalo 1943. Počeo sam prvotno skupljati literaturu, pa zatim i pisati bilješke. No, otvarala su se mnoga pitanja, primjerice, kako su se uopće ti ljudi našli u ovoj besputnoj nedođiji. Odgovor je bio: tu su se našli nakon bitke na Neretvi, to je bio jedini put kojim su mogli krenuti.
No, onda sam trebao obraditi i Neretvu, te je bilo pitanje kao je uopće došlo i do te operacije. Jedno je slijedilo drugo, pa sam odlučio napisati stvari “od početka”, odnosno, kako je uopće nastao partizanski pokret. Nadalje, susretao sam se i s mnogim pisanim svjedočanstvima, i sve više i više koristio izvorna svjedočanstva preživjelih, što me je posebno impresioniralo.
Mislite li da ste ostvarili cilj?
Materijal je bivao sve veći i veći, a onda je dobio i formu. “Planinarski vodič”, na kraju – postao je prilog knjizi. Ono što sam zapravo želio jest da vojne analize, politički kontekst i svjedočanstva ljudi stopim u jednu priču koja može biti razumljiva i zanimljiva i čitateljima koji se nikada nisu susreli s ovom temom. A po mojem mišljenju, ovo je najzanimljivija priča “naših prostora”, prostora Balkana – u čitavoj povijesti. Nadam se da sam u tome uspio, no, sud će dati čitatelji.
Koliko je trajao i kako je izgledao proces rada na knjizi, s obzirom na sve specifičnosti ideje i njene realizacije?
Ovo je najzanimljivija priča “naših prostora”, prostora Balkana, u čitavoj povijesti
Knjigu sam pisao godinu dana. Nakon dva mjeseca, dobio sam formu što zapravo želim. Prvih dva mjeseca to su bile bilješke, nisam imao potpunu sliku, dalju od “planinarskog vodiča”. No, ubrzo sam poslagao kockice i dobio jasnu viziju. Neke su se stvari otvarale same od sebe. Primjerice, slučajnost da sam naišao na Vjeru Andrijić, posljednju živuću heroinu sa Sutjeske. Slučajnost se poklopila da je moj vaterpolo kolega, Nikša Jaić, s kojim sam igrao – njezin unuk. Zatim, došao sam do hrpe ostalih materijala, primjerice izvornih fotografija – koje smo za knjigu kolorizirali jer boje donose sasvim drugu dimenziju emocija. Knjiga obiluje izvornim fotografijama ondašnjice, ali i današnjice, sukladno i podnaslovu knjige “pakao u raju”.
Simona Goldstein: Počast žrtvama i poštovanje prema povijesti
Otkud potiče vaše zanimanje za knjigu ovakve tematike i što vas je ponukalo da je odlučite urediti?
Postoji nekoliko razloga zbog kojih me ova knjiga odmah privukla. Sama tema, ali i autorov pristup obradi. Unatoč tome što nije imao prethodnog iskustva u publicističkom ili istraživačkom radu, uspio je temeljito obraditi složenu temu i pritom obaviti impozantan istraživački posao.
Drugi važan razlog jest uvjerenje da je nužno prenijeti događaje iz Drugog svjetskog rata široj publici kako ih knjiga predstavlja. Ti su događaji bili ključni ne samo za daljnji tijek rata nego i za sudbinu regije, s posebnim naglaskom na tisuće Hrvata, osobito Dalmatinaca, koji su dali tada svoje živote u borbi protiv fašizma. Ta povijest ostaje važna kako za one koji su živjeli u doba socijalizma, tako i za mlade generacije rođene nakon raspada SFRJ i osamostaljenja Hrvatske.
Treće, smatram da je važno obnoviti zanimanje za regiju u geografskom i društvenom smislu. Ta područja tijekom bitaka na Neretvi i Sutjesci pretvorila su se u mjesto velikih žrtava. Urednički rad na ovoj knjizi također vidim kao priliku za odavanje počasti tim žrtvama i poticanje revitalizacije regije s poštovanjem prema njezinoj povijesti.
Zadnje, ono što mislim da svakako treba napomenuti, fasciniralo me što se autor lakoćom i neopterećenošću odvojio u pisanju od ideologizacije. U pisanju se nije služio niti instrumentalizacijom, selektivnom percepcijom, polarizacijom ni indoktrinacijom, što je u današnje vrijeme kod ovakvih tema i izdanja rijetkost.
Koji vam je dio uredničkog posla bio najizazovniji i zbog čega?
Smatram da je važno obnoviti zanimanje za regiju u geografskom i društvenom smislu
Najizazovniji dio posla je bio probiti se kroz opise dionica bitaka, mentalno smjestiti gdje je koja divizija, jedinica, brigada u nekom trenu bila, i zatim pratiti razvoj događaja. Naime, onome tko ne poznaje dobro geografsko područje može se činiti isprva vrlo složeno na koji način i kuda su se kretali kako partizani, tako i četnici, Talijani i Nijemci. Stoga su karte izuzetno važan dio knjige, ali i popisi jedinica, odreda, brigada i divizija, u kojima se jasno vidi omjer snaga i nadljudski napor kojim su naši ljudi prošli tim krajevima, u nemogućim vremenskim i svim drugim uvjetima, loše ili nikako opremljeni, s malo ili ništa hrane i vode, s ranjenicima i Centralnom bolnicom, a višestruko nadjačani od neprijatelja.
Popratni aparat – izvanredna karta s upisanim kotama, niz grafičkih priloga pomno odabranih, popisi, kratice, literatura, izuzetno su korisni čitateljima koji imaju znanje o događajima tada, ali ih smatram ključnim za čitatelje koji se prvi put susreću s detaljnim opisima Operacije Weiss – Bitke na Neretvi i Operacija Schwarz – Bitke na Sutjesci. Držim da je vizualni doživljaj fotografija, ilustracija, murala i ostalih priloga važan za stvarno razumijevanje tog povijesnog razdoblja danas, i drago mi je što su u knjizi uspješno objedinjeni i tekst i brojke i slikovni prilozi.
