Na priopćenje, koje su prekjučer na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima u ime Europske komisije objavili prvi zamjenik predsjednika Franz Timmermans, povjerenica za ljudska prava Věra Jourová i Tibor Navracsics, povjerenik EU za kulturu, reagirala je službena Moskva.
Naime, troje "uglednih diplomata" su u svom priopćenju jasno izjednačili nacističku Njemačku i Sovjetski Savez.
"Još jednom su pokušali izjednačiti nacističku Njemačku – koja je bila zemlja agresor, sa Sovjetskim Savezom, narodom koji je pobijedio fašizam i zadao udarac ciničnoj ideologiji koja je prijetila samom postojanju naše civilizacije", stoji u komentaru Ministarstva vanjskih poslova Rusije.
Napominje se kako izjava "zaboravlja činjenicu i važnost poraza nacističkog režima i oslobođenja Europe od strane Sovjetskog Saveza, jer su, kako kažu, nakon Drugog svjetskog rata mnogi narodi srednje i istočne Europe i dalje patili od drugih totalitarnih režima. To se potkrjepljuje umjetnim vezivanjem za 23. kolovoz, što je datum zaključenja sovjetsko-njemačkog sporazuma o nenapadanju".
Naime, Parlamentarna skupština Vijeća Europe je 2006. izglasala neobvezujuću rezoluciju o "potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima". Na glasovanju je od ukupno 317 zastupnika sudjelovalo njih 153, od kojih je 99 glasalo za izglasavanje rezolucije, 42 člana je glasovalo je protiv, a 12 članova se suzdržalo od glasovanja. Dakle, niti trećina ukupnih članova nije dala glas za rezoluciju, ali je sustav glasovanja u EU za neobvezujuće rezolucije takav da dopušta usvajanje dokumenata s nužnim kvorumom.
Kasnije je za "Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima" odabran 23. kolovoz, datum zaključenja sovjetsko-njemačkog sporazuma o nenapadanju, što također nije odabrano slučajno.
Prema službenicima iz Bruxellesa, "njegovo potpisivanje je označilo početak jednog od najmračnijih razdoblja moderne povijesti Europe".
U međuvremenu su zapadne zemlje provodile istu politiku popuštanja, koja je kulminirala zloglasnim ugovorom u Münchenu 1938. godine, kojim je dogovoreno komadanje Čehoslovačke.
"Također, želimo vas podsjetiti da su izjavu o nenapadanju, sličnu "Paktu Ribbentrop-Molotov", potpisali i Velika Britanija, Francuska i Njemačka, godinu dana prije Sovjetskog Saveza. No, tih se činjenica u Europskoj uniji ne žele sjećati", naglašava rusko MVP.
Izjava tvrdi i da je "virus nacizma suzbijen Nürnberškim procesom", iako sa u brojnim europskim zemljama danas otvoreno propagiraju nacističke ideje i vrijednosti. Uzmimo samo Ukrajinu, zemlje koja je u ovom trenutku ogledan primjer povijesnog revizionizma i rehabilitacije nacističkih kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata.
"Sve to ne samo da vrijeđa sjećanje na milijune žrtava, nego ugrožava temeljna načela demokracije i ljudskih prava", piše Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije.
"Šokantno je da svjedočimo ciničnom pokušaju falsificiranja povijesti Drugog svjetskog rata, pri čemu se izjednačavaju žrtve i krvnici, podižu se na rang heroja nacisti i njihovi pristaše. Isto tako je očito da je svrha tih beskrupuloznih akcija koristiti povijesne špekulacije u geopolitičkim igrama, izazvati političke fobije i zavaditi čitave zemlje i narode. Čini se da su glavne lekcije Drugog svjetskog rata u Europskoj uniji još nisu do kraja savladali. I, čini se, da to još uvijek i ne žele ", naglašava rusko MVP.
O prirodi poslijeratnih vlada u zemljama istočne Europe i samom Sovjetskom Savezu, teroru i represiji bi se moglo napisati mnoštvo knjiga i znanstvenih radova. To nije sporno i nitko takvo što ne poriče. No, stavljanjem znaka jednakosti između Sovjetskog Saveza i nacističke Njemačke su eurobirokrati poput Věre Jourove, Tibora Navracsicsa i Franza Timmermansa povrijedili sjećanje na 27 000 000 sovjetskih žrtava, od čega 16 000 000 civila i 10 000 000 vojnika, što je po podacima iz 1940. godine bilo 13,7% ukupne populacije Sovjetskog Saveza.
Spomenimo potpisnike ove izjave i doprinos njihovih zemalja u borbi protiv nacifašizma. Vera Jurova je iz Češke, jedine zemlje koja je tek 1944. uspjela okupiti 30 000 Čeha, dok je u kolovozu 1944. u Slovačkom ustanku sudjelovalo oko 50 000 ljudi i 20 000 slovačkih partizana. Tibor Navracsics je iz Mađarske, zemlje koja je bila saveznik nacističke Njemačke i tek je pri kraju došlo do stvaranja malobrojnog pokreta otpora u Mađarskoj, koji je dobio veliki poticaj kada su Rusi počeli vojno pobjeđivati Nijemce na Istočnom frontu. Ovaj pokret je uz podršku premijera Miklosa Kallaya s Velikom Britanijom uspostavio kontakt početkom 1943. Bio je antikomunistički, a u rujnu 1943. je potpisao tajni sporazum kojim izjavljuje da bi se mađarske snage na kraju rata trebale predati saveznicima, a ne Rusima i Crvenoj armiji. Na kraju imamo potpredsjednika Europske komisije, Franza Timmermans iz Nizozemske, zemlje, izuzmemo li rijetke iznimke nizozemskog Pokreta otpora, koja se nije posebno proslavila otporom nacifašizmu. No, kako je povijest znanost koja se stalno revidira u dnevno političke svrhe,...iz Bruxellesa ništa novo.
AMSI
Naime, troje "uglednih diplomata" su u svom priopćenju jasno izjednačili nacističku Njemačku i Sovjetski Savez.
"Još jednom su pokušali izjednačiti nacističku Njemačku – koja je bila zemlja agresor, sa Sovjetskim Savezom, narodom koji je pobijedio fašizam i zadao udarac ciničnoj ideologiji koja je prijetila samom postojanju naše civilizacije", stoji u komentaru Ministarstva vanjskih poslova Rusije.
Napominje se kako izjava "zaboravlja činjenicu i važnost poraza nacističkog režima i oslobođenja Europe od strane Sovjetskog Saveza, jer su, kako kažu, nakon Drugog svjetskog rata mnogi narodi srednje i istočne Europe i dalje patili od drugih totalitarnih režima. To se potkrjepljuje umjetnim vezivanjem za 23. kolovoz, što je datum zaključenja sovjetsko-njemačkog sporazuma o nenapadanju".
Naime, Parlamentarna skupština Vijeća Europe je 2006. izglasala neobvezujuću rezoluciju o "potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima". Na glasovanju je od ukupno 317 zastupnika sudjelovalo njih 153, od kojih je 99 glasalo za izglasavanje rezolucije, 42 člana je glasovalo je protiv, a 12 članova se suzdržalo od glasovanja. Dakle, niti trećina ukupnih članova nije dala glas za rezoluciju, ali je sustav glasovanja u EU za neobvezujuće rezolucije takav da dopušta usvajanje dokumenata s nužnim kvorumom.
Kasnije je za "Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima" odabran 23. kolovoz, datum zaključenja sovjetsko-njemačkog sporazuma o nenapadanju, što također nije odabrano slučajno.
Prema službenicima iz Bruxellesa, "njegovo potpisivanje je označilo početak jednog od najmračnijih razdoblja moderne povijesti Europe".
U međuvremenu su zapadne zemlje provodile istu politiku popuštanja, koja je kulminirala zloglasnim ugovorom u Münchenu 1938. godine, kojim je dogovoreno komadanje Čehoslovačke.
"Također, želimo vas podsjetiti da su izjavu o nenapadanju, sličnu "Paktu Ribbentrop-Molotov", potpisali i Velika Britanija, Francuska i Njemačka, godinu dana prije Sovjetskog Saveza. No, tih se činjenica u Europskoj uniji ne žele sjećati", naglašava rusko MVP.
Izjava tvrdi i da je "virus nacizma suzbijen Nürnberškim procesom", iako sa u brojnim europskim zemljama danas otvoreno propagiraju nacističke ideje i vrijednosti. Uzmimo samo Ukrajinu, zemlje koja je u ovom trenutku ogledan primjer povijesnog revizionizma i rehabilitacije nacističkih kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata.
"Sve to ne samo da vrijeđa sjećanje na milijune žrtava, nego ugrožava temeljna načela demokracije i ljudskih prava", piše Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije.
"Šokantno je da svjedočimo ciničnom pokušaju falsificiranja povijesti Drugog svjetskog rata, pri čemu se izjednačavaju žrtve i krvnici, podižu se na rang heroja nacisti i njihovi pristaše. Isto tako je očito da je svrha tih beskrupuloznih akcija koristiti povijesne špekulacije u geopolitičkim igrama, izazvati političke fobije i zavaditi čitave zemlje i narode. Čini se da su glavne lekcije Drugog svjetskog rata u Europskoj uniji još nisu do kraja savladali. I, čini se, da to još uvijek i ne žele ", naglašava rusko MVP.
O prirodi poslijeratnih vlada u zemljama istočne Europe i samom Sovjetskom Savezu, teroru i represiji bi se moglo napisati mnoštvo knjiga i znanstvenih radova. To nije sporno i nitko takvo što ne poriče. No, stavljanjem znaka jednakosti između Sovjetskog Saveza i nacističke Njemačke su eurobirokrati poput Věre Jourove, Tibora Navracsicsa i Franza Timmermansa povrijedili sjećanje na 27 000 000 sovjetskih žrtava, od čega 16 000 000 civila i 10 000 000 vojnika, što je po podacima iz 1940. godine bilo 13,7% ukupne populacije Sovjetskog Saveza.
Spomenimo potpisnike ove izjave i doprinos njihovih zemalja u borbi protiv nacifašizma. Vera Jurova je iz Češke, jedine zemlje koja je tek 1944. uspjela okupiti 30 000 Čeha, dok je u kolovozu 1944. u Slovačkom ustanku sudjelovalo oko 50 000 ljudi i 20 000 slovačkih partizana. Tibor Navracsics je iz Mađarske, zemlje koja je bila saveznik nacističke Njemačke i tek je pri kraju došlo do stvaranja malobrojnog pokreta otpora u Mađarskoj, koji je dobio veliki poticaj kada su Rusi počeli vojno pobjeđivati Nijemce na Istočnom frontu. Ovaj pokret je uz podršku premijera Miklosa Kallaya s Velikom Britanijom uspostavio kontakt početkom 1943. Bio je antikomunistički, a u rujnu 1943. je potpisao tajni sporazum kojim izjavljuje da bi se mađarske snage na kraju rata trebale predati saveznicima, a ne Rusima i Crvenoj armiji. Na kraju imamo potpredsjednika Europske komisije, Franza Timmermans iz Nizozemske, zemlje, izuzmemo li rijetke iznimke nizozemskog Pokreta otpora, koja se nije posebno proslavila otporom nacifašizmu. No, kako je povijest znanost koja se stalno revidira u dnevno političke svrhe,...iz Bruxellesa ništa novo.
AMSI
