Jedna od dosadnih stvari koju ne mogu izbjeći, čekanje je na semaforu. Pogotovo kad netko u vozilu ispred, razgovara putem mobitela te ga boja na semaforu uopće ne zanima, obradujem se kada stignem do kružnog toka. Tu se krećem po izboru, a mogu i u krug.
Tako mi, od prilike, izgleda i domaća politička scena. Više od pola Vlade hoće nazad, mali dio naprijed a ostatak još tapka u krug. Prvo da pokupe povlastice pa će onda vidjeti što će i kako dalje.
Zato valjda, prvi potpredsjednik Vlade na radoznala pitanja novinara o nemogućnosti dogovora oko bilo koje političke situacije, odgovara: „siguran sam da postoji način“, postaje sve sigurnije da načina, nema. Pogotovo što taj potpredsjednik ima pet ljudi u savjetničkom timu, tri savjetnika koje plaća 8.000,00 kuna (neto, valjda?) plus dva volontera.
Koliko dugo je njegov tim smišljao tu izjavu, nije poznato, ali nakon takve izjave uopće nije sigurno da „postoji način“.
Sila, ucjene, svađe te nadmudrivanja unutar vladajuće koalicije i partnera postaje tragikomičan status quo, pojam koji je i predsjednik Vlade u jednom obraćanju spomenuo. Međutim, on je time mislio da krećemo u promjene. Još uči hrvatski jezik.
Zato koalicijski partner, Darinko Kosor, točno zna što treba reći. Stručnim informatičkim rječnikom kaže „ili će se sve resetirati ili idemo na nove izbore“.
Znači, nije status quo, nego treba sve zaboraviti i krenuti iz početka.
Da sve bezbolnije prihvatimo, te se pripremimo na ostalo što će još stići, rješenje su proizvodi farmaceutske industrije. Obzirom na dostupnost, recepte, hitne i manje hitne slučajeve, gužve u ordinacijama opće prakse, možda bi bolje bilo da posegnemo za domaćim proizvodom kojeg možemo naći u prirodi. Buniku.
