Knjaz nam je prikazao ‘najpoznatije selo u Hrvatskoj’ i pritom postavio sasvim logično pitanje, otkuda naziv Čavoglave… Vrhunac emisije bio je kad smo na seoskoj klupi vidjeli trojicu Čavoglavaca koji su se pohvalili da su osobno, njih trojica, pod zaštitom UNESCO-a kao ‘primjer nematerijalne kulturne baštine’
Kad ja čujem onaj orkestar žaba, njiovo kreketanje, meni srce reste, i nema šanse da meni neko dođe ulovit žabu, to mi je ka da mi je uzeja kravu – kaže Čavoglavac iz Knjazove emisije koja je, kao i većina Knjazovih emisija, dokazala da nije važno što nego kako. A na pitanje kako odgovor (i) u ovom slučaju glasi – sjajno. Robert Knjaz prikazao nam je ‘najpoznatije selo u Hrvatskoj’ i u tom prikazu postavio sasvim logično pitanje, otkuda naziv Čavoglave, znači li to da netko ima čavle u glavi. Upućeni mještani su mu rekli da jedna od teorija o nastanku imena sela govori baš to, da su naime Turci, za svog vakta, nekim ljudima zabijali čavle u glavu, a postoji i druga teorija koju smo momentalno zaboravili jer je manje atraktivna. Vrhunac emisije bio je kad smo na seoskoj klupi vidjeli trojicu Čavoglavaca koji su se pohvalili da su osobno, njih trojica, pod zaštitom UNESCO-a kao ‘primjer nematerijalne kulturne baštine’. Oni se naime bave ojkanjem, koje je UNESCO zaštitio, no ta zaštita seže samo do Gline, što ćeš, takva su vremena došla. Knjaz, da parafraziramo jednu doskočicu, možda nije najveći hrvatski novinar, ali je najmanje veleučilište televizijskog novinarstva – od njega mlađi novinari trebaju učiti, učiti i samo učiti.
Nakon ojkanja čujemo, u zoru, na sabajle, unjkanje, a sadržaj tog unjkanja probudio bi i mrtve. Slavko Linić, hrvatski terminator, socijaldemokrat koji je obožavao bogate a gazio siromašne, zalaže se da se Uljanik spasi novcem mirovinskih fondova! Sjajna zamisao, hau jes nou. Treba taj padajući fond još devastirati e da bi direktori brodogradilišta mogli razvijati turističku djelatnost i brodarske tvrtke, pa socijalizirati gubitke a privatizirati profite. Tihomir Ladišić prepričava i vijest da je Zlatko Komadina osnovao stožer za obranu 3. maja. Još jedan subverzivni esdepeovski anakronizam. ‘Stožer’? Stožer je riječ iz vojnog rječnika, militaristički termin kakve na širokoj fronti hrvatskog Kulturkampfa gura neformalno, ali sveprisutno Vijeće čuvara revolucije; upotreba i forsiranje te riječi i terminologije održava logiku izvanrednog stanja, rata, nacionalne ugroze, a o tome ovdje nema ni govora. Na politički štetnu upotrebu riječi ‘stožer’ upozorila je na vrijeme dr. Mirjana Kasapović, ali avaj, nikakve koristi od toga. Štoviše, ‘stožer’ se obnovio u glavama onih koji bi stožere trebali preseliti u povijest. U našoj ekonomiji trebalo bi onda razviti i pojmove ‘bitka’, ‘krvoproliće’, ‘manevar’, a neće ostati nepotrošena ni riječ ‘kapitulacija’. Na krivu upotrebu pojma ‘branitelji’ upozorio je pak dr. Žarko Puhovski, koji je logično primijetio da je riječ o veteranima, bivšim borcima, bivšim braniteljima, a ne aktivnim sudionicima aktualnog sukoba. No oni situaciju očito doživljavaju heraklitski, kao trajni rat, u kojemu oni stoje, kao arbitri, na polju društvenih vrijednosti, a kao korisnici, na polju društvenih bogatstava – i u tom ratu kane izdržati do kraja. Zasad pobjeđuju, a SDP im, kako vidimo, u tome obilato pomaže.
Samoubilački džihad takozvanih socijaldemokrata se nastavlja. Vječni sjaj nepobjedivog uma, Davor Bernardić, otkriva kako se pojedinci iz SDP-a, na kapaljku, odlijevaju iz njegove stranke u trenucima velikih društvenih kriza, e da bi se monstruoznost istih nekako zamaskirala. On je žrtva zavjere. ’Ono što je jasno i to više nije slučajno, kad god se dogodi problem u vladajućoj koaliciji, kao najnovija afera u Agrokoru, događa se odlazak iz SDP-a. Kad je bio na dnevnom redu opoziv ministra Marića, otišao je Tomislav Saucha, kad je bila ministrica Dalić, otišao je Zdravko Ronko, sada Bojan Glavašević’, rekao je Bernardić i dodao da SDP ‘kao ozbiljna i jaka stranka ostaje vjeran socijaldemokratskim principima’. Socijaldemokratski principi, što je to? Hrvatski konzervativizam, što je to? Domoljublje? Preuzimanje odgovornosti? Naplativa doskočica čija konjunktura ne prolazi? Čim kod političara primijetimo sklonost šupljim riječima, velikim frazama, možemo ih otpisati. Tko god spomene neku od tih riječi bezveznjak je, klonite ga se, ne polažite nikakve nade u nj.
Dnevnik Nove TV bio je pun kao šipak i trajao je skoro do pola devet zbog epskog intervjua Ivice Todorića, no zvijezda emisije bila je Ivana Pezo Moskaljov koja se opet fajtala s Bandićem oko njegove zadnje izjave da bi bio idealna žena jer svima daje. Novinarka je inzistirala na pitanju hoće li se Bandić zbog toga ispričati ženama, no Miki je cendrao, muljao, petljao, vikao, urlao, izmotavao se tako da bi to odvratilo i najjači napad, ali Pezo Moskaljov nije posustajala – dobila je odgovor i od Bandićeve pročelnice, i od udruga za zaštitu ženskih ljudskih prava, i od samoga Bandića. Upornost, udružena s pameću i hrabrošću, čuda radi! Inače, Bandić je u formulaciji ‘dajem svima’ dao potpun opis svoje politike posljednjih 18 godina. Imao je na raspolaganju od sedam-osam do 14 milijardi kuna godišnje, i svima je davao, skoro bez iznimke. Time je stvorio golemu bazu klijenata koja ga ne izdaje jer bi time izdali i sebe. Njemu bi, a ne Titu, trebalo dati epitaf ‘Ti si krao, ali si i nama dao, ovi kradu, ali nam ne dadu’.
Mislav Bago nije pak oborio publiku s nogu izvedbom intervjua s nemuštim Todorićem. Svako četvrto pitanje bilo je rezultat dubljeg proučavanja materijala, a po tri ostala svodila su se na pučke dojmove o Gazdi – bogat, pokvaren i to. OK, samo treba to dokazati. Eks Gazda je rekao da u Agrokoru nije imao ništa, prava prosjačka opera, samo četvrtinu kuće, u London je došao s par centi u džepu, izgledao je kao neki ocvali Oliver Twist ili neko slično oklevetano siroče iz Charlesa Dickensa, pisca tugaljivih priča sa sretnim krajem, kakav i ovdje očekujemo. Zna se.
portalnovosti
I to je Hrvatska: Čavoglave, HRT, 29. kolovoza, 13:38
Kad ja čujem onaj orkestar žaba, njiovo kreketanje, meni srce reste, i nema šanse da meni neko dođe ulovit žabu, to mi je ka da mi je uzeja kravu – kaže Čavoglavac iz Knjazove emisije koja je, kao i većina Knjazovih emisija, dokazala da nije važno što nego kako. A na pitanje kako odgovor (i) u ovom slučaju glasi – sjajno. Robert Knjaz prikazao nam je ‘najpoznatije selo u Hrvatskoj’ i u tom prikazu postavio sasvim logično pitanje, otkuda naziv Čavoglave, znači li to da netko ima čavle u glavi. Upućeni mještani su mu rekli da jedna od teorija o nastanku imena sela govori baš to, da su naime Turci, za svog vakta, nekim ljudima zabijali čavle u glavu, a postoji i druga teorija koju smo momentalno zaboravili jer je manje atraktivna. Vrhunac emisije bio je kad smo na seoskoj klupi vidjeli trojicu Čavoglavaca koji su se pohvalili da su osobno, njih trojica, pod zaštitom UNESCO-a kao ‘primjer nematerijalne kulturne baštine’. Oni se naime bave ojkanjem, koje je UNESCO zaštitio, no ta zaštita seže samo do Gline, što ćeš, takva su vremena došla. Knjaz, da parafraziramo jednu doskočicu, možda nije najveći hrvatski novinar, ali je najmanje veleučilište televizijskog novinarstva – od njega mlađi novinari trebaju učiti, učiti i samo učiti.
Novi dan, N1, 30. kolovoza, 08:30
Nakon ojkanja čujemo, u zoru, na sabajle, unjkanje, a sadržaj tog unjkanja probudio bi i mrtve. Slavko Linić, hrvatski terminator, socijaldemokrat koji je obožavao bogate a gazio siromašne, zalaže se da se Uljanik spasi novcem mirovinskih fondova! Sjajna zamisao, hau jes nou. Treba taj padajući fond još devastirati e da bi direktori brodogradilišta mogli razvijati turističku djelatnost i brodarske tvrtke, pa socijalizirati gubitke a privatizirati profite. Tihomir Ladišić prepričava i vijest da je Zlatko Komadina osnovao stožer za obranu 3. maja. Još jedan subverzivni esdepeovski anakronizam. ‘Stožer’? Stožer je riječ iz vojnog rječnika, militaristički termin kakve na širokoj fronti hrvatskog Kulturkampfa gura neformalno, ali sveprisutno Vijeće čuvara revolucije; upotreba i forsiranje te riječi i terminologije održava logiku izvanrednog stanja, rata, nacionalne ugroze, a o tome ovdje nema ni govora. Na politički štetnu upotrebu riječi ‘stožer’ upozorila je na vrijeme dr. Mirjana Kasapović, ali avaj, nikakve koristi od toga. Štoviše, ‘stožer’ se obnovio u glavama onih koji bi stožere trebali preseliti u povijest. U našoj ekonomiji trebalo bi onda razviti i pojmove ‘bitka’, ‘krvoproliće’, ‘manevar’, a neće ostati nepotrošena ni riječ ‘kapitulacija’. Na krivu upotrebu pojma ‘branitelji’ upozorio je pak dr. Žarko Puhovski, koji je logično primijetio da je riječ o veteranima, bivšim borcima, bivšim braniteljima, a ne aktivnim sudionicima aktualnog sukoba. No oni situaciju očito doživljavaju heraklitski, kao trajni rat, u kojemu oni stoje, kao arbitri, na polju društvenih vrijednosti, a kao korisnici, na polju društvenih bogatstava – i u tom ratu kane izdržati do kraja. Zasad pobjeđuju, a SDP im, kako vidimo, u tome obilato pomaže.
N1 uživo, 30. kolovoza, 13:00
Samoubilački džihad takozvanih socijaldemokrata se nastavlja. Vječni sjaj nepobjedivog uma, Davor Bernardić, otkriva kako se pojedinci iz SDP-a, na kapaljku, odlijevaju iz njegove stranke u trenucima velikih društvenih kriza, e da bi se monstruoznost istih nekako zamaskirala. On je žrtva zavjere. ’Ono što je jasno i to više nije slučajno, kad god se dogodi problem u vladajućoj koaliciji, kao najnovija afera u Agrokoru, događa se odlazak iz SDP-a. Kad je bio na dnevnom redu opoziv ministra Marića, otišao je Tomislav Saucha, kad je bila ministrica Dalić, otišao je Zdravko Ronko, sada Bojan Glavašević’, rekao je Bernardić i dodao da SDP ‘kao ozbiljna i jaka stranka ostaje vjeran socijaldemokratskim principima’. Socijaldemokratski principi, što je to? Hrvatski konzervativizam, što je to? Domoljublje? Preuzimanje odgovornosti? Naplativa doskočica čija konjunktura ne prolazi? Čim kod političara primijetimo sklonost šupljim riječima, velikim frazama, možemo ih otpisati. Tko god spomene neku od tih riječi bezveznjak je, klonite ga se, ne polažite nikakve nade u nj.
Dnevnik Nove TV, 30. kolovoza, 19:15
Dnevnik Nove TV bio je pun kao šipak i trajao je skoro do pola devet zbog epskog intervjua Ivice Todorića, no zvijezda emisije bila je Ivana Pezo Moskaljov koja se opet fajtala s Bandićem oko njegove zadnje izjave da bi bio idealna žena jer svima daje. Novinarka je inzistirala na pitanju hoće li se Bandić zbog toga ispričati ženama, no Miki je cendrao, muljao, petljao, vikao, urlao, izmotavao se tako da bi to odvratilo i najjači napad, ali Pezo Moskaljov nije posustajala – dobila je odgovor i od Bandićeve pročelnice, i od udruga za zaštitu ženskih ljudskih prava, i od samoga Bandića. Upornost, udružena s pameću i hrabrošću, čuda radi! Inače, Bandić je u formulaciji ‘dajem svima’ dao potpun opis svoje politike posljednjih 18 godina. Imao je na raspolaganju od sedam-osam do 14 milijardi kuna godišnje, i svima je davao, skoro bez iznimke. Time je stvorio golemu bazu klijenata koja ga ne izdaje jer bi time izdali i sebe. Njemu bi, a ne Titu, trebalo dati epitaf ‘Ti si krao, ali si i nama dao, ovi kradu, ali nam ne dadu’.
Mislav Bago nije pak oborio publiku s nogu izvedbom intervjua s nemuštim Todorićem. Svako četvrto pitanje bilo je rezultat dubljeg proučavanja materijala, a po tri ostala svodila su se na pučke dojmove o Gazdi – bogat, pokvaren i to. OK, samo treba to dokazati. Eks Gazda je rekao da u Agrokoru nije imao ništa, prava prosjačka opera, samo četvrtinu kuće, u London je došao s par centi u džepu, izgledao je kao neki ocvali Oliver Twist ili neko slično oklevetano siroče iz Charlesa Dickensa, pisca tugaljivih priča sa sretnim krajem, kakav i ovdje očekujemo. Zna se.
portalnovosti
