Ne valja SDP ne valja HDZ a kakav je tek MOST? Niti oni valjaju niti ne valjaju. Oni su ono što im je omogućeno da budu, sa svim svojim intelektualnim i stručnim sposobnostima. Uz postojeće osobne mogućnosti dio njih se može razvijati, ali na našu žalost, za veći dio njih osobni razvoj nikada nije ni bio opcija. Ipak su tu. Kreiraju nam život. Predlažu i donose odluke. I brane ih, čak i kada se obraniti ne mogu.
Dugogodišnja zakonski opravdana pljačka, uz dodatne pojedinačne vrlo spretne poteze, ne može ni davati bolje rezultate. Što je pravda spora a dostižna, ne donosi mir niti u jedan građanski dom. Milijuni i milijarde suma novca spominju se kao da su krumpiri. Zato je danas Sanadaru guljenje krumpira povlastica, koju su po izrečenoj kazni, odgulili neki od njegovih poslovnih suradnika.
Međutim, nikakva to nije utjeha za građanske mase, jer novi zakoni i dalje stižu sa govornice vlasti. Mora se ozakoniti sve što je učinjeno, što ni u jednom dosadašnjem zakonu ne piše da je dopušteno činiti.
Ipak, narod to mirno gleda i sluša bez javnih reakcija. Zna da je zbog vlastita dobra bolje gledati svoja posla. Treba nahraniti obitelj, omogućiti školovanje djeci, pronaći im kakav takav posao. Živjeti u miru i ne zamjerati se.
Slične reakcije su i na slučaj Agrokor. Osim sporadičnog gunđanja, nema drugih inicijativa. Dovoljno je što zaposleni u spornim firmama strahuju za svoj status, što dobavljači strahuju za naplatu potraživanja dok banke pripremaju teren za buduću zaradu, a vlast osvaja poene i dojam kod svojih glasača.
Zbog svega toga premijer može biti drzak, ministar financija može se izuzeti a potpredsjednica Vlade može se zadovoljno smješkati. Što se njoj i njima može dogoditi? Premijer može ne biti premijer, ministar financija može pronaći novi posao a potpredsjednica Vlade može samo napredovati u karijeri, jer njen idejni projekt postao je zakon u Republici Hrvatskoj.
Zato je guljenje krumpira povlastica. Vratiti novce je problem. Novac je potrošen na luksuzni život, na nekretnine i pokretnine. Za odmaranje na jahtama u domaćim vodama, vožnju moćnim automobilskim jurilicama po domaćim cestama, letove po slobodnom nebu za privatne letjelice, školovanje djece na prestižnim školama u zemljama razvijenih ekonomija i svašta nešto drugo, vrijedno.
Da se radujemo što svemu dođe kraj? Rado bismo, ali s čime? Novca nema.
Dugogodišnja zakonski opravdana pljačka, uz dodatne pojedinačne vrlo spretne poteze, ne može ni davati bolje rezultate. Što je pravda spora a dostižna, ne donosi mir niti u jedan građanski dom. Milijuni i milijarde suma novca spominju se kao da su krumpiri. Zato je danas Sanadaru guljenje krumpira povlastica, koju su po izrečenoj kazni, odgulili neki od njegovih poslovnih suradnika.
Međutim, nikakva to nije utjeha za građanske mase, jer novi zakoni i dalje stižu sa govornice vlasti. Mora se ozakoniti sve što je učinjeno, što ni u jednom dosadašnjem zakonu ne piše da je dopušteno činiti.
Ipak, narod to mirno gleda i sluša bez javnih reakcija. Zna da je zbog vlastita dobra bolje gledati svoja posla. Treba nahraniti obitelj, omogućiti školovanje djeci, pronaći im kakav takav posao. Živjeti u miru i ne zamjerati se.
Slične reakcije su i na slučaj Agrokor. Osim sporadičnog gunđanja, nema drugih inicijativa. Dovoljno je što zaposleni u spornim firmama strahuju za svoj status, što dobavljači strahuju za naplatu potraživanja dok banke pripremaju teren za buduću zaradu, a vlast osvaja poene i dojam kod svojih glasača.
Zbog svega toga premijer može biti drzak, ministar financija može se izuzeti a potpredsjednica Vlade može se zadovoljno smješkati. Što se njoj i njima može dogoditi? Premijer može ne biti premijer, ministar financija može pronaći novi posao a potpredsjednica Vlade može samo napredovati u karijeri, jer njen idejni projekt postao je zakon u Republici Hrvatskoj.
Zato je guljenje krumpira povlastica. Vratiti novce je problem. Novac je potrošen na luksuzni život, na nekretnine i pokretnine. Za odmaranje na jahtama u domaćim vodama, vožnju moćnim automobilskim jurilicama po domaćim cestama, letove po slobodnom nebu za privatne letjelice, školovanje djece na prestižnim školama u zemljama razvijenih ekonomija i svašta nešto drugo, vrijedno.
Da se radujemo što svemu dođe kraj? Rado bismo, ali s čime? Novca nema.
