Darkwood

Hrvatska je doista slučajna država. Nigdje na svijetu više ne postoji banana republika koja bi ovako nezainteresirano i tupo zijevajući promatrala da joj ispred nosa ruše temelje suverenosti, obeščašćuju nacionalne interese i pljačkaju srce samobitnosti.

Samo se u Hrvatskoj veleizdaja velikodušno tretira kao pogrešno parkiranje o kojem umjesto prijekog suda pravorijek daje Odbor za odlučivanje o sukobu interesa. I to u trenutku kada je i vrapcima na grani jasno da je Hrvatska napadnuta izvana, uz pomoć domaćih izdajnika koji su je prodali za Judine škude. I da taj rat nije započeo jučer, već traje barem 10 do15 godina!

U svakoj minimalno normalnoj državi sve bi raspoložive policijske snage već bile na terenu. Svi postojeći tužitelji, Uskoci i Pnuskoci ostavili bi se redovnog posla i posvetili istražnim radnjama svake činjenice, svakog imena koje se javno spominje. Vlada bi hitno i permanentno zasjedala, naš bi veleposlanik bio povučen na konzultacije, a tajne službe već bi odavno mobilizirale i svoj pričuvni sastav. Diplomacija bi intenzivno komunicirala s dokazanim saveznicima objašnjavajući što se događa, a vojska bila u stanju pripravnosti.

Samo Hrvatska ne vidi da je u ratnom stanju, samo se ovdje s dalekovidnice može nekažnjeno pozivati narod na predaju, odustajanje od bilo kakvog otpora i pregovore s okupatorom! A oni koji to čine uvjeravaju nas kako se ama baš ništa lošeg nije dogodilo, kako je sve u skladu sa zakonom i pozitivnim propisima, te da nema govora ni o kakvom ataku, već je po srijedi uobičajeno i svakodnevno poslovanje dvaju pravnih subjekata. I da tako treba, »Peace Brother«, nastaviti i dalje!

Ne, tako nešto više nije moguće ni u hipi komuni. Da supruga visokopozioniranog člana vlade od njegovog prijatelja mjesecima i godinama na račun svoje tvrtke prima nemali novac. Da taj prijatelj već godinama za još veći novac radi za interese susjednog plemena koje je već uhvaćeno u pokušaju podmićivanja bivšeg poglavice. Da taj prijatelj ima i pravomoćnu optužnicu vezanu za krađu policijskih dokumenata.

Inače, visokopozicionirani član vlade bio je prije toga godinama i saborski zastupnik, ministar unutarnjih poslova, šef tajnih službi, a samo spletom nesretnih okolnosti, iako on ima indicija da se radilo o izbornoj krađi, nije postao glavni poglavica. Njegov prijatelj iz košarkaških dana prijatelj je i s bivšim poglavicom osuđenim za primanje mita koji je, čim je pušten iz Fort Remetinca, pohitao s visokopozicioniranim članom vlade, uz malu pomoć obostranog prijatelja, popušiti lulu mira iako neki imaju indicija da je spomenuta i podjela plijena.

Ne, ni napušena djeca cvijeća ne bi popušila ovakvu priču kao bezazlenu, pa makar pisalo da je njezin autor Karl May. Svaki pošteni i ponosni Indijanac pohitao bi skinuti skalp poglavicama susjednog plemena koji im pokušavaju ukrasti sveti totem. A nakon Zsolta i Zoltana, na muke bi stavili one koji su ih prodali za šaku zlata. Pardon, ni za čim uvjetovani ugovor dvaju pravnih subjekata.

Karamba, rekao bi Čiko. Karambol, ispravio bi ga Zagor.

novilist