Napomena: Davor C. je Zagrepčanin s vezama u Brodu. Naš je novi suradnik. A surađivat će u SBPeriskopu kao i svi ostali - koliko i kad bude htio.
Imam neizlječiv problem. Kamo se god okrenem, neki se vrag u meni uskoprca i ja glasno viknem – car je gol!
Kad već neće nitko drugi.
Gledam na telki, organizirali Mostovci javni menage-a-trois, ne bi li dokazali da… hm. Ček malo. Da bi dokazali – što?
Ma otkud su samo iščupali ingeniozni biser o dogovoru SDP-a i HDZ-a? Koliko moraš bit’ blesav da ti ne sine da, kad bi se oni htjeli o ičemu dogovoriti, Mosta ne bi bilo na televiziji ni u reklami za samorazgrađujući wc papir? Drugim riječima, svo to njihovo prtljanje čisti je reda-radi cirkus za javnost, tek da se iskoristi glasačka naivnost koja im je donijela pregršt saborskih stolica (navodno mekih, ne znam jel’ zbog tapecirunga ili saborskog restorana). Ne’š ti velikog uspjeha, pa čak se i ulični hipici uspiju dočepati Sabora. Za naciju koja si u parlament dogura berekine poput Keruma, čuditi može samo što si na vlast još nisu doveli i koju čimpanzu. Njih bi ionako bilo lakše naučiti mehanizmu glasanja u sabornici, nego neke zastupnike. Uvažene, jel’te.
Car je gol! A Most je parlamentu realno potreban otprilike ko trn guzici. Kad gnjavi, daš mu malo pažnje, izvadiš ga i baciš.
Pa mirno dalje, jednako kao i dosad… no, činiš što guzice već čine, jel’.
Šetam jučer uz Zrinjevac, zgražam se nad ponovljenim katastrofalno lošim klizalištem postavljenim na ponos i diku. Čiju? Pa građana koji – ne kližu. Jer oni koji kližu, znaju još od prošle sezone da nakon nekoliko sati (doslovno!) stajanja u naguravajućem čoporu (jer reda – nema) najprije za kupnju karte, potom i za ulaz na led, jedino što na tom ledu mogu, jest stajati uz ogradu. Naime, led je toliko loš, a staze toliko neravne da bi svaka iole razumna inspekcija pod hitno trebala na sve to staviti lokot, jer rizik da se pošteno ogulite, a možda štogod i slomite, u razini je rizika hodanja gologuz Harlemom sa velikim natpisom na dupetu nigga, kiss me.
Čudnom zaboravnošću inače vrlo radoznalih medija, Bandića se zaboravilo pitati koliko inače takvi projekti stoje u drugim gradovima, a koliko je ovu sramotu platio on (ne iz svog džepa, naravno).
Car je gol.
A Zagreb je tiho, po šaptom jedva priznatoj informaciji carskog nam samoproglašenog vladara, utonuo u novih parsto milijuna kredita koje će, kad jednog dana konačno netko i kaj-Milana spremi u Remetinec pod teškom optužbom da je uzeo mito od 20 kuna pri kupovini novih čarapa, krenuti u stoljetno otplaćivanje svih vila i stanova u kojima se udobno već lješkari carska familija i rodbina.
I tako redom.
Živimo u zemlji golih careva i nacije koja neće dozrijeti da to veli naglas još barem par stoljeća. Ako i tada. Nije da smo po tome različiti od drugih. Narod je po svojoj definiciji – glup. Stoga, zgražati se što se uvijek nađe neki gnjavež koji si je umislio igrati ulogu kolektivnog mozga istom tom narodu, uzaludno je. Ali!
Ali, zemlje u kojima goli carevi ipak budu katkad javno prozivani i razotkriveni, nekog su vraga od sebe i uspjele napraviti. A uspjele su jer su u mentalnu razinu svoje nacije ugradile i minimum kriterija po kojima se nekome daje povjerenje i glas da krad… pardon, vodi državu u ime većine. A što je ugrađeno u našoj mentalnoj razini? Loše pivo, još lošiji nogomet i samoupravno-socijalistička simpatija prema svakome tko mazne štogod od države, ne shvaćajući da je to krađa od nas samih.
I onda se zgražamo što nam državu, gradove, institucije i klubove vode ništarije koje Remetinec, nažalost prerijetko, mogu komotno pisati pod povremeno boravište.
Lijepa naša Republika Carogolija.
Imam neizlječiv problem. Kamo se god okrenem, neki se vrag u meni uskoprca i ja glasno viknem – car je gol!
Kad već neće nitko drugi.
Gledam na telki, organizirali Mostovci javni menage-a-trois, ne bi li dokazali da… hm. Ček malo. Da bi dokazali – što?
Ma otkud su samo iščupali ingeniozni biser o dogovoru SDP-a i HDZ-a? Koliko moraš bit’ blesav da ti ne sine da, kad bi se oni htjeli o ičemu dogovoriti, Mosta ne bi bilo na televiziji ni u reklami za samorazgrađujući wc papir? Drugim riječima, svo to njihovo prtljanje čisti je reda-radi cirkus za javnost, tek da se iskoristi glasačka naivnost koja im je donijela pregršt saborskih stolica (navodno mekih, ne znam jel’ zbog tapecirunga ili saborskog restorana). Ne’š ti velikog uspjeha, pa čak se i ulični hipici uspiju dočepati Sabora. Za naciju koja si u parlament dogura berekine poput Keruma, čuditi može samo što si na vlast još nisu doveli i koju čimpanzu. Njih bi ionako bilo lakše naučiti mehanizmu glasanja u sabornici, nego neke zastupnike. Uvažene, jel’te.
Car je gol! A Most je parlamentu realno potreban otprilike ko trn guzici. Kad gnjavi, daš mu malo pažnje, izvadiš ga i baciš.
Pa mirno dalje, jednako kao i dosad… no, činiš što guzice već čine, jel’.
Šetam jučer uz Zrinjevac, zgražam se nad ponovljenim katastrofalno lošim klizalištem postavljenim na ponos i diku. Čiju? Pa građana koji – ne kližu. Jer oni koji kližu, znaju još od prošle sezone da nakon nekoliko sati (doslovno!) stajanja u naguravajućem čoporu (jer reda – nema) najprije za kupnju karte, potom i za ulaz na led, jedino što na tom ledu mogu, jest stajati uz ogradu. Naime, led je toliko loš, a staze toliko neravne da bi svaka iole razumna inspekcija pod hitno trebala na sve to staviti lokot, jer rizik da se pošteno ogulite, a možda štogod i slomite, u razini je rizika hodanja gologuz Harlemom sa velikim natpisom na dupetu nigga, kiss me.
Čudnom zaboravnošću inače vrlo radoznalih medija, Bandića se zaboravilo pitati koliko inače takvi projekti stoje u drugim gradovima, a koliko je ovu sramotu platio on (ne iz svog džepa, naravno).
Car je gol.
A Zagreb je tiho, po šaptom jedva priznatoj informaciji carskog nam samoproglašenog vladara, utonuo u novih parsto milijuna kredita koje će, kad jednog dana konačno netko i kaj-Milana spremi u Remetinec pod teškom optužbom da je uzeo mito od 20 kuna pri kupovini novih čarapa, krenuti u stoljetno otplaćivanje svih vila i stanova u kojima se udobno već lješkari carska familija i rodbina.
I tako redom.
Živimo u zemlji golih careva i nacije koja neće dozrijeti da to veli naglas još barem par stoljeća. Ako i tada. Nije da smo po tome različiti od drugih. Narod je po svojoj definiciji – glup. Stoga, zgražati se što se uvijek nađe neki gnjavež koji si je umislio igrati ulogu kolektivnog mozga istom tom narodu, uzaludno je. Ali!
Ali, zemlje u kojima goli carevi ipak budu katkad javno prozivani i razotkriveni, nekog su vraga od sebe i uspjele napraviti. A uspjele su jer su u mentalnu razinu svoje nacije ugradile i minimum kriterija po kojima se nekome daje povjerenje i glas da krad… pardon, vodi državu u ime većine. A što je ugrađeno u našoj mentalnoj razini? Loše pivo, još lošiji nogomet i samoupravno-socijalistička simpatija prema svakome tko mazne štogod od države, ne shvaćajući da je to krađa od nas samih.
I onda se zgražamo što nam državu, gradove, institucije i klubove vode ništarije koje Remetinec, nažalost prerijetko, mogu komotno pisati pod povremeno boravište.
Lijepa naša Republika Carogolija.
