U sat vremena razgovora Igor Mandić demolirao je sve mitove suvremene Hrvatske. Opleo je po hrvatskom fašizmu, konstatirao kako će kršćanstvo samo sebe pojesti, a pred kraj razgovora učinio nešto što nije nitko još od vremena TV Zagreb – zapalio cigaru, kao Tito s Nixonom, i dimio pred očima voditeljice sve do kraja
Trebalo je biti Hrvoje Požar da bi se razumjelo argumente i kontraargumente koje su Ivan Vrdoljak i Radimir Čačić, uz neprimjetno statiranje voditeljice i drugih gostiju u studiju, ispaljivali tokom cijele emisije. Uvrede & difamacije bile su jedini materijal ‘Otvorenog’ kognitivno pristupačan tzv. širokoj publici, u koju spada i autor ove kritike. Je li Vrdoljak uštedio Hrvatskoj sedam milijardi ili joj je nabio milijardu kuna nepotrebnog troška, iz rasprave nije bilo moguće ustanoviti. Vrdoljak je tvrdio ovo prvo, a Čačić ovo drugo; što je najbolje, kad se nisu cipelarili, međusobno su potvrđivali te teze! ‘Ja sam smanjio troškove struje iz vjetra za sedam milijardi’, govorio je Vrdoljak, s melankoličnim licem Rade Šerbedžije iz intelektualno-alkoholnih uloga. ‘Potpisao si ugovor koji je građane opteretio s milijardom’, replicirao je Čačić… Tko je u pravu? U odgovoru na to pitanje trebala nam je moderiranjem pomoći voditeljica emisije, ali i njoj je, čini se, materija bila preteška pa se nije previše miješala u raspravu, iz koje izdvajamo najrazumljivije dijelove. Vrdoljak je izjavio kako očekuje da se Čačić svaki čas počne beljiti, kreveljiti i pisati nešto po ruci (aluzija na nedavni performans iza leđa Blaženke Divjak), dok je Čačić optuživao Vrdoljaka da protiv njega postoje svjedočenja na Uskoku (aluzija na sudbinu Josipe Rimac). A što je meritum priče, koji smo otkrili nakon emisije, proučavajući materiju? Pa ovo: za Čačićeva mandata isplanirana je ogromna količina struje iz vjetra po visokim cijenama (to je tih sedam milijardi o kojima govori Vrdoljak), no HNS-ovac je tu količinu kao ministar dramatično smanjio. Dan prije stupanja na snagu zakona o jeftinijoj struji iz manjeg broja vjetroelektrana potpisao je, međutim, ugovor za skuplju struju, po tarifi koja je važila još samo toga dana (što će nas koštati milijardu kuna više). Tako su obojica bila u pravu, a ti papiri iz Uskoka o kojima govori Čačić možda uskoro i ugledaju svjetlo dana, pa ćemo znati više. A voditeljici preporuka: novinar je u značajnoj mjeri i prevoditelj, dragi gledatelji ništa ne znaju i treba im sve objasniti, rastumačiti, prevesti. Ali da bi se prevodilo, prije toga materiju treba poznavati.
Politika je zadnje utočište hulja! A hrvatski političari pažnju šire javnosti danas privlače ili hapšenjima ili klaunskim nastupima. Odjeven u najcrveniju jaknu koju je Hrvatska televizija ikada vidjela, univerzalno neobrazovani bagerist Željko Kerum pojeo je za doručak cijelo ‘Otvoreno’ s tri doktora znanosti (Selak, Holy, Peternel) i Marijanom Petir pride. Prostodušni milijunaš dominirao je uglavnom seljačkim doskočicama i prostotama, premda njegov nastup nije bio lišen stanovite lucidnosti. Kerum, kojega je HDZ ubacio u utrku kao joker ‘zovi’ kako bi ukrao dio glasova Škori, rekao je kako će, bude li u poziciji, od iduće vlade tražiti prebacivanje ministarstva turizma u Split (suvislo); Selak je rekao da se ‘ne bi imala di popišati’ da on nije radio na plaži Bene, Igora Peternela je pitao iz koje je on stranke (zna li to i sam Peternel?), a vrhunac blefa bilo je pitanje upućeno Mariji Selak: ‘Ko će vama dicu čuvati ako i vi i muž uđete u Sabor?’ Na izborima 2015. Kerum je na listi svoje stranke kandidirao svoju suprugu Fani, nositeljica te liste bila je njegova sestra Nevenka Bečić, drugu listu predvodio je on osobno, a iza seke i brace smjestilo se još devetero bližih i daljih rođaka koje sad nema smisla nabrajati. Ko je njima čuvao dicu? Split je pretvorio u obdanište za mlađahnu rodbinu i tazbinu, što ‘politička kapitalka’ pojma imala nije pa joj je Kerum dobro rekao – ‘došla si u emisiju nepripremljena’. U ‘Otvorenom’ je pričao kao navijen, dok u Saboru, za prošlog mandata, nije izgovorio niti jednu jedinu riječ. U starom sustavu takve su likove zvali ‘ćutolozi’ – ustrajna šutnja bila je idealan štos za dokazivanje pameti; ako dugo šutiš, svi misle da si mudar, da nešto znaš o njima, da si faca. Za pokoljenja koja dolaze, na papiru valja sačuvati pitanja koja je Kerum uputio Mireli Holy: ‘Može li se, Mirela, riba loviti onlajn, mogu li se uzgajati pome, kukumari, paradajz?’ Mirela nije znala reći: može, Kerume, može. Na online mreže Billa Gatesa, Stevea Jobsa i Zuckerberga upecao se cijeli svijet s najkrupnijim ribama, ali daleko je ta spoznaja od ogorskog Hiltona, daleko.
U studiju ‘Otvorenog’ na temu rasnih nemira u Americi voditelj ugošćuje bivšu pripadnicu američkog krila Luburićeva pokreta, novopečenu HDZ-ovu zvijezdu Zdravku Bušić (Plenković je, vele, ljevičar) i dr. Slavena Leticu, stručnjaka za nacionalizam, rasizam i druge izme (antologijski uradak: ‘Vještice iz Rija’). Gledati i slušati što će ti subjekti reći o rasnoj toleranciji i demokraciji u Americi čisti je gubitak vremena, pa se dohvaćamo daljinskog, najkorisnije sprave kad je riječ o Informativnom programu Hrvatske televizije, uz žaljenje što o sukobima u Americi, jednoj od najgorih vijesti desetljeća, nismo mogli poslušati i ponešto pametno. Ovako laički zaključujemo da su prosvjedi koji se danima valjaju tom zemljom ipak dokaz postojanja američkog duha koji viđamo u filmovima – da, Amerika nije iskorijenila rasizam, ali se polovica Amerike bori protiv njega i u toj je borbi, kako kaže naša stara formula, u stanju položiti svoj život. Ovakve slike građanskog otpora nejednakosti na Balkanu nisu zamislive. Ipak, valja imati na umu da je Donald Trump prvi američki predsjednik nakon dugo desetljeća koji nije započeo nijedan vanjski rat, nije izveo nijednu veliku intervenciju (osim likvidacije generala Sulejmanija u Iranu). Možda vojno-industrijski kompleks danas potiče nerede kako bi Washington preuzeo jastreb koji će rat voditi izvan Amerike, a ne u njoj?
Branka Slavica ukazala se na američkim ulicama – ovoga puta nije ona došla na događaj nego je događaj došao k njoj, u Washington, pa ga je teško mogla izbjeći. Pohvaljujemo pojavljivanje interesa za vlastiti posao čak i onda kad je motiv samo to da ga se ne može izbjeći, a HRT bi dobro učinio kad bi javnosti podastro račun za višedesetljetno držanje dopisnice u Americi, koja malokad dopisuje, a puno češće prepisuje (od dopisivanja se kruha ne bi najela).
Treći program HRT-a jedan je od tri ključna razloga zašto još gledamo TV, ostala dva ne znamo. A na Trojci se – gdje bi drugo? – u nedjelju navečer ukazao Igor Mandić, u snježnobijeloj košulji, mršav, karizmatičan, televizičan kao nitko naš (opovrgavajući staro pravilo prema kojemu su televizični samo mladi) i uz obaveznu casual masku protiv Covida-19. Mandić nas je spriječio da iskoristimo daljinski koji je već bio u ruci kako bismo iz videoteke Max TV-a uzeli novog Almodovara i – nismo se pokajali. U sat vremena razgovora (vodila Morana Kasapović), Šibenčanin sa zagrebačkom adresom demolirao je sve mitove suvremene Hrvatske (ako riječ ‘suvremeno’ kod nas ima ikakvog smisla osim banalno kronološkog). Polazeći od Sloterdijkova otkrića kako je prva riječ Europe bila srdžba (‘Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina, pogubnu, koja zada Ahejcima bezbrojne jade’, citiramo Homera prema sjećanju), Mandić je došao do Penave, cilj čije srdžbe naspram ćiriličnih natpisa na pločama nije bilo protjerivanje pisma, kako je rekao, nego protjerivanje ostatka ostataka Srba. Naveo je sjajnu misao nekog pisca, koji je zaključio da su vrijedne rečenice jedino one koje se plaši objaviti. Potom je opleo po hrvatskom fašizmu (to je, rekao je, već ušlo u mainstream kritiku, sad je postalo otrcano), da bi konstatirao kako će kršćanstvo samo sebe pojesti (to, doduše, slušamo od Saint-Justa do danas, ali nikako ne ide), a pred kraj razgovora učinio nešto što na našoj televiziji nitko nije učinio od vremena TV Zagreb – zapalio je čovjek cigaru, debelu kubanku, kao Tito s Nixonom, i dimio pred očima voditeljice sve do kraja. Ideje o pronalasku lijeka ili cjepiva za Covid-19 nazvao je ‘kenjažom’, njezinu ocjenu kako su poštovali fizičku distancu prokomentirao je riječju ‘šteta’, a ostatak emisije krcate nekonvencionalnim sadržajem ne možemo prepričavati, pogledajte, ako imate on demand sadržaje.
portalnovosti
Otvoreno, HRT, 2. lipnja, 22:00
Trebalo je biti Hrvoje Požar da bi se razumjelo argumente i kontraargumente koje su Ivan Vrdoljak i Radimir Čačić, uz neprimjetno statiranje voditeljice i drugih gostiju u studiju, ispaljivali tokom cijele emisije. Uvrede & difamacije bile su jedini materijal ‘Otvorenog’ kognitivno pristupačan tzv. širokoj publici, u koju spada i autor ove kritike. Je li Vrdoljak uštedio Hrvatskoj sedam milijardi ili joj je nabio milijardu kuna nepotrebnog troška, iz rasprave nije bilo moguće ustanoviti. Vrdoljak je tvrdio ovo prvo, a Čačić ovo drugo; što je najbolje, kad se nisu cipelarili, međusobno su potvrđivali te teze! ‘Ja sam smanjio troškove struje iz vjetra za sedam milijardi’, govorio je Vrdoljak, s melankoličnim licem Rade Šerbedžije iz intelektualno-alkoholnih uloga. ‘Potpisao si ugovor koji je građane opteretio s milijardom’, replicirao je Čačić… Tko je u pravu? U odgovoru na to pitanje trebala nam je moderiranjem pomoći voditeljica emisije, ali i njoj je, čini se, materija bila preteška pa se nije previše miješala u raspravu, iz koje izdvajamo najrazumljivije dijelove. Vrdoljak je izjavio kako očekuje da se Čačić svaki čas počne beljiti, kreveljiti i pisati nešto po ruci (aluzija na nedavni performans iza leđa Blaženke Divjak), dok je Čačić optuživao Vrdoljaka da protiv njega postoje svjedočenja na Uskoku (aluzija na sudbinu Josipe Rimac). A što je meritum priče, koji smo otkrili nakon emisije, proučavajući materiju? Pa ovo: za Čačićeva mandata isplanirana je ogromna količina struje iz vjetra po visokim cijenama (to je tih sedam milijardi o kojima govori Vrdoljak), no HNS-ovac je tu količinu kao ministar dramatično smanjio. Dan prije stupanja na snagu zakona o jeftinijoj struji iz manjeg broja vjetroelektrana potpisao je, međutim, ugovor za skuplju struju, po tarifi koja je važila još samo toga dana (što će nas koštati milijardu kuna više). Tako su obojica bila u pravu, a ti papiri iz Uskoka o kojima govori Čačić možda uskoro i ugledaju svjetlo dana, pa ćemo znati više. A voditeljici preporuka: novinar je u značajnoj mjeri i prevoditelj, dragi gledatelji ništa ne znaju i treba im sve objasniti, rastumačiti, prevesti. Ali da bi se prevodilo, prije toga materiju treba poznavati.
Otvoreno, HRT, 3. lipnja, 22:00
Politika je zadnje utočište hulja! A hrvatski političari pažnju šire javnosti danas privlače ili hapšenjima ili klaunskim nastupima. Odjeven u najcrveniju jaknu koju je Hrvatska televizija ikada vidjela, univerzalno neobrazovani bagerist Željko Kerum pojeo je za doručak cijelo ‘Otvoreno’ s tri doktora znanosti (Selak, Holy, Peternel) i Marijanom Petir pride. Prostodušni milijunaš dominirao je uglavnom seljačkim doskočicama i prostotama, premda njegov nastup nije bio lišen stanovite lucidnosti. Kerum, kojega je HDZ ubacio u utrku kao joker ‘zovi’ kako bi ukrao dio glasova Škori, rekao je kako će, bude li u poziciji, od iduće vlade tražiti prebacivanje ministarstva turizma u Split (suvislo); Selak je rekao da se ‘ne bi imala di popišati’ da on nije radio na plaži Bene, Igora Peternela je pitao iz koje je on stranke (zna li to i sam Peternel?), a vrhunac blefa bilo je pitanje upućeno Mariji Selak: ‘Ko će vama dicu čuvati ako i vi i muž uđete u Sabor?’ Na izborima 2015. Kerum je na listi svoje stranke kandidirao svoju suprugu Fani, nositeljica te liste bila je njegova sestra Nevenka Bečić, drugu listu predvodio je on osobno, a iza seke i brace smjestilo se još devetero bližih i daljih rođaka koje sad nema smisla nabrajati. Ko je njima čuvao dicu? Split je pretvorio u obdanište za mlađahnu rodbinu i tazbinu, što ‘politička kapitalka’ pojma imala nije pa joj je Kerum dobro rekao – ‘došla si u emisiju nepripremljena’. U ‘Otvorenom’ je pričao kao navijen, dok u Saboru, za prošlog mandata, nije izgovorio niti jednu jedinu riječ. U starom sustavu takve su likove zvali ‘ćutolozi’ – ustrajna šutnja bila je idealan štos za dokazivanje pameti; ako dugo šutiš, svi misle da si mudar, da nešto znaš o njima, da si faca. Za pokoljenja koja dolaze, na papiru valja sačuvati pitanja koja je Kerum uputio Mireli Holy: ‘Može li se, Mirela, riba loviti onlajn, mogu li se uzgajati pome, kukumari, paradajz?’ Mirela nije znala reći: može, Kerume, može. Na online mreže Billa Gatesa, Stevea Jobsa i Zuckerberga upecao se cijeli svijet s najkrupnijim ribama, ali daleko je ta spoznaja od ogorskog Hiltona, daleko.
Otvoreno, HRT, 4. lipnja, 22:00
U studiju ‘Otvorenog’ na temu rasnih nemira u Americi voditelj ugošćuje bivšu pripadnicu američkog krila Luburićeva pokreta, novopečenu HDZ-ovu zvijezdu Zdravku Bušić (Plenković je, vele, ljevičar) i dr. Slavena Leticu, stručnjaka za nacionalizam, rasizam i druge izme (antologijski uradak: ‘Vještice iz Rija’). Gledati i slušati što će ti subjekti reći o rasnoj toleranciji i demokraciji u Americi čisti je gubitak vremena, pa se dohvaćamo daljinskog, najkorisnije sprave kad je riječ o Informativnom programu Hrvatske televizije, uz žaljenje što o sukobima u Americi, jednoj od najgorih vijesti desetljeća, nismo mogli poslušati i ponešto pametno. Ovako laički zaključujemo da su prosvjedi koji se danima valjaju tom zemljom ipak dokaz postojanja američkog duha koji viđamo u filmovima – da, Amerika nije iskorijenila rasizam, ali se polovica Amerike bori protiv njega i u toj je borbi, kako kaže naša stara formula, u stanju položiti svoj život. Ovakve slike građanskog otpora nejednakosti na Balkanu nisu zamislive. Ipak, valja imati na umu da je Donald Trump prvi američki predsjednik nakon dugo desetljeća koji nije započeo nijedan vanjski rat, nije izveo nijednu veliku intervenciju (osim likvidacije generala Sulejmanija u Iranu). Možda vojno-industrijski kompleks danas potiče nerede kako bi Washington preuzeo jastreb koji će rat voditi izvan Amerike, a ne u njoj?
Dnevnik, HRT, 5. lipnja, 19:00
Branka Slavica ukazala se na američkim ulicama – ovoga puta nije ona došla na događaj nego je događaj došao k njoj, u Washington, pa ga je teško mogla izbjeći. Pohvaljujemo pojavljivanje interesa za vlastiti posao čak i onda kad je motiv samo to da ga se ne može izbjeći, a HRT bi dobro učinio kad bi javnosti podastro račun za višedesetljetno držanje dopisnice u Americi, koja malokad dopisuje, a puno češće prepisuje (od dopisivanja se kruha ne bi najela).
Zagreb Book Festival, HRT 3, 7. lipnja, 22:00
Treći program HRT-a jedan je od tri ključna razloga zašto još gledamo TV, ostala dva ne znamo. A na Trojci se – gdje bi drugo? – u nedjelju navečer ukazao Igor Mandić, u snježnobijeloj košulji, mršav, karizmatičan, televizičan kao nitko naš (opovrgavajući staro pravilo prema kojemu su televizični samo mladi) i uz obaveznu casual masku protiv Covida-19. Mandić nas je spriječio da iskoristimo daljinski koji je već bio u ruci kako bismo iz videoteke Max TV-a uzeli novog Almodovara i – nismo se pokajali. U sat vremena razgovora (vodila Morana Kasapović), Šibenčanin sa zagrebačkom adresom demolirao je sve mitove suvremene Hrvatske (ako riječ ‘suvremeno’ kod nas ima ikakvog smisla osim banalno kronološkog). Polazeći od Sloterdijkova otkrića kako je prva riječ Europe bila srdžba (‘Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina, pogubnu, koja zada Ahejcima bezbrojne jade’, citiramo Homera prema sjećanju), Mandić je došao do Penave, cilj čije srdžbe naspram ćiriličnih natpisa na pločama nije bilo protjerivanje pisma, kako je rekao, nego protjerivanje ostatka ostataka Srba. Naveo je sjajnu misao nekog pisca, koji je zaključio da su vrijedne rečenice jedino one koje se plaši objaviti. Potom je opleo po hrvatskom fašizmu (to je, rekao je, već ušlo u mainstream kritiku, sad je postalo otrcano), da bi konstatirao kako će kršćanstvo samo sebe pojesti (to, doduše, slušamo od Saint-Justa do danas, ali nikako ne ide), a pred kraj razgovora učinio nešto što na našoj televiziji nitko nije učinio od vremena TV Zagreb – zapalio je čovjek cigaru, debelu kubanku, kao Tito s Nixonom, i dimio pred očima voditeljice sve do kraja. Ideje o pronalasku lijeka ili cjepiva za Covid-19 nazvao je ‘kenjažom’, njezinu ocjenu kako su poštovali fizičku distancu prokomentirao je riječju ‘šteta’, a ostatak emisije krcate nekonvencionalnim sadržajem ne možemo prepričavati, pogledajte, ako imate on demand sadržaje.
portalnovosti
