Reagiranja aktivista, novinara, književnika, i autora na incidentni govor Marijane Petir na Press film festivalu u Kostajnici ne jenjavaju. Nakon što je eurozastupnica Marijana Petir iskoristila poziciju pokroviteljice međunarodnog festivala za aktivnu predizbornu promidžbu svjetonazora koji su uznemirili najveći dio sudionika, nastavljaju se javna reagiranja uglednih gostiju festivala i autora s međunarodnim referencama. Da podsjetimo, dio sudionika Press film festivala posebice je pogodilo obraćanje Marijane Petir javnosti putem „reagiranja“ koje je Fairpress objavio, a objavljeno je i na stranicama europalamentarke Marijane Petir. Fairpress je prenio i reagiranje Saše Lekovića, predsjednika HND-a, koji je zatražio ispriku Marijane Petir svim ratnim reporterima koji su sudjelovali u festivalu, te i odgovor Fairpress-a na „reagiranje“ Marijane Petir. No s obzirom da se pritisci na organizatora festivala i dio sudionika nastavljaju, svojim svjedočanstvima i osvrtima na recentne događaje, danas su se pridružili i fotoreporter Saša Kralj, te književnik Edo Popović.Saša Kralj, nagrađivani fotoreporter zavidnog međunarodnog portfolia, dao je malo drugačiju perspektivu na Press film festival i zbivanja koja su ga pratila:
Gospođa Petir je u svojoj završnoj riječi govorila o genocidu (doslovno) nad kšćanima na Bliskom istoku. S obzirom da sam svoj radni vijek proveo, nakon rata na prostorima bivše Jugoslavije, dobrim dijelom živeći i na Bliskom istoku, imao sam poriv objasniti da se tamo događa genocid nad čovječanstvom. U Iraku, gdje sam živio i radio par godina, postoje mnoge grupe s raznim svjetonazorima. Među njima ima kršćana, ali i onih koji se nazivaju kršćanima, ali ih glavnina takvima ne priznaje (Sljedbenici Sv. Ivana – Mandejci, ili Nestorijanski kršćani). Osim toga postoje Ezidi i sljedbenici kulta Anđela; postoje i rani islamski svjetonazori koji pomiješani s etničkim porijeklom čine raznorodnu mješavinu. Osim toga postoje i mnogi sekularni pravci koji čak nude razne nove oblike demokratske prakse (kao sirijski Kurdi u Rojavi). Nad svima njima vrši se genocid. Američka invazija prvo u Iraku, a zatim i intervencija oružjem i financiranjem islamskih ekstremista u Siriji uz druge europske zemlje, proizvela je mnoštvo oblika genocida koji razne stranke u sukobu vrše nad raznim grupacijama koje smatraju neprijateljskim. S obzirom da sam ja tamo proveo par godina, a gospođa Petir je od te realnosti udaljena, osjetio sam se pozvanim da joj na to i osobno ukažem nakon panela. Možda se njezin govor ne može okarakterizirati kao govor mržnje, ali definitivno je govor neznanja i predrasuda koje su često hranjene od velikih medija. S te strane, mislim da mnogi strani javni mediji, kao i domaći mediji u Hrvatskoj, snose odgovornost za nepoznavanje situacije u regiji o kojoj je govorila gospođa Petir. Ona je možda samo konzument predrasuda koje nesmotreni ili zlonamjerni novinari serviraju na dnevnoj bazi. Ljudi Kostajnice jednake su
žrtve, u nekom drugom vremenu, kao i Sirijci i Iračani, bili oni Kršćani, Ezidi, Muslimani, Mandejci, ateisti ili jednostavno ljudi s raznim svjetonazorima. Zbog toga mislim da je festival u potpunosti bio na pravom mjestu i da je tema bila dobro odabrana jer je svevremena. Na kraju, želim naglasiti da smatram da je skidanje izložbe kolege Polana sramota za turističku zajednicu i bilo koga tko je tome kumovao.
Književnik Edo Popović slikovito je opisao sam govor, posebice se osvrćući na skidanje izložbe Hrvoja Polana s programa turističke zajednice:
Prije svega, govor gospođe Petir bio je nepristojan. Naime, ono što je trebao biti kratki, prigodni pozdravni govor pretvorilo se u političko lamentiranje bez kraja i konca. Isključio sam se kad je počela govoriti o abortusu i progonu kršćana. Inače, ne bih govor gospođe Petir svrstao u čisti govor mržnje. Prije će biti da je to govor neznanja, duhovne i intelektualne ograničenosti, a mržnja je samo jedna od usputnih pojava takvog govora. A to nije nikakva novost, svaki javni istup gospođe Petir svjedoči o tome. U svakom slučaju, bila je to poprilično neugodna situacija. Skidanje izložbe Hrvoja Polana je već ozbiljnija stvar. Bilo bi zanimljivo vidjeti službeni dopis kojim se skida Polanova izložba. Ovdašnji sitniji i krupniji moćnici, međutim, ne vole ostavljati pisane tragove, sve to ide uglavnom usmeno, i vjerujem da je i u ovom slučaju to išlo tako. Znade li se tko je i kako skinuo Polanovu izložbu iz stare zgrade gimnazije u Hrvatskoj Kostajnici, bit će jasno i zašto je to učinio. To što su organizatori postavili izložbu jednog od najboljih suvremenih hrvatskih fotografa, čija je fotografija, usput rečeno, izložena u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, vjerojatno je bio šamar nekome iz lokalnog ureda za kulturu, bit će da je to taj netko shvatio kao provokaciju i uvredu. Što ima gore za kulturnog provincijalca nego napraviti mu pred nosom izložbu koja nadilazi lokalno, regionalno pa i državno. A izložba snažnih, upečatljivih fotografija Hrvoja Polana, koje svjedoče o besmislu rata i sukoba, što je i bila tema panela i festivala uopće, svakako nadilazi granice ove zemlje, mogla je biti postavljena u nekoj berlinskoj, madridskoj ili pariškoj galeriji, siguran sam da bi u ovom trenutku bila dobro prihvaćena. Rečeno mi je da nitko iz kostajničkog ureda za kulturu nije bio na otvorenju izložbe, što ponešto govori o tome o čemu se ovdje radi.
Fairpress će unatoč pritiscima nastaviti s objavom reakcija sudionika, te događaja koji su uslijedili nakon što smo jedini objavili informacije o incidentnom govoru Marijane Petir i o cenzuri izložbe Hrvoja Polana koja je uslijedila nakon Press film festivala.
