Kratko i jasno: Gradsko vijeće Grada Slavonskog Broda nije 18. lipnja konstituirano, jer suprotstavljene liste gradonačelnika Duspare, i HDZ-a, nisu imali potrebanu većinu (11 vijećnika), iz razloga što se ostali, mali i nezavisni vijećnici, nikome nisu priklonili. Tako su (samo zasada?) ostala gladna ova dva pretendenta na mrs i nemrs brodskog proračuna. Sve ostalo što se o događaju napisalo, floskule su beskrajno otužnih i oholih analitičara amatera, lobističkog smjera, koji se inače besramno prazne po svojim portalima – informativnim latrinama. I nije samo problem u njihovom obilnom istovaru, nego i u nevjerovatnom teku njihove publike, koja ga strastveno gušta.
O kakvom se radi gledanju na nevolje uzdrmanog i obuzdanog Mirka Duspare, govori odabran citat jednog od njih, koji u svojim pisanijama sugerira da GV ima 19 članova, jer uporno i s prezirom ne spominje Slavicu Lemaić i Anicu Radman, nezavisne vijećnice. Ono, ako ih ne spomene, njih nema, niti će ih biti. Ajde!
Mada je 'angažirana' lokalna javnost s posebnim nestrpljenjem očekivala rezultate netom završenih izbora u Slavonskom Brodu, a potom i konstituirajuću sjednicu Gradskog vijeća, ništa spektakularno dočekali nisu. Mirko Duspara je, ničim opterećen, relaksirano započeo obnašati svoj peti gradonačelnički mandat.
Ono što bismo mogli označiti kao iznenađujućim i neočekivanim iskorakom u 16-godišnim međusobnim odnosima HDZ-a i aktualnog gradonačelnika jeste činjenica da je Duspara, odmah po objavi izbornih rezultata, deklarativno i javno, a potom i osobno izravno pozvao predstavnike svih izabranih vijećnika na dijalog i suradnju.
Nije vam ništa čudno? Onda ništa!
Da ne dužimo, četvero neupregnutih vijećnika u Dusparina odnosno Ćosić-Samardžićeva kola, što zbog stavova, što zbog prijevare, što zbog interesa, pokazali su karakter, kako bi rekli sportaši, ti znojni psiholozi. Nisu dopustili da ih se već prvim sirovim diplomatskim zahvatima, obori na leđa i iskoristi kao objekte požude za vlašću. Posebno skrećem pažnju na postupke HDZ-a, koji je Lemaićki, sjećaju se oprezni ljudi, jer nije to bilo davno, javno ponudio mjesto predsjednice GV-a, samo da podrži Dadu Jelića, njihovog kandidata, u što je ona beskrajno naivno povjerovala u interesu Broda i projekata. Kako je samo mogla ne znati s kim ima posla, pitali su se i njeni bliski prijatelji?! Također, gradski HDZ ispljuvao je Stribora Valentu, tražeči njegovu smjenu s mjesta predsjednika GV-a, pripisujući mu takve van pameti gadaluke, kao da mu se krvi žele napiti, a on je u svojim nastupima (bio) samo lijevi patriot.
Da ne dužim, za ovih četvero heroja Tvrđave u kojoj stoluje gradska uprava, u srazu s interesima notornih vlastodržaca, koje tijekom idućih trideset dana čeka usaglašavanje (čitaj: pritisak, ucjenjivanje i licemjerno moljakanje), potražio sam savjete od Ezopa, legendarnog starogrčkog basnopisca. Na korištenje mi je dao sve svoje basne, ali sam odabrao samo neke, izuzetno poučne za Slavicu Lemaić, Anicu Radman, Stribora Valentu i Mateja Pudića. Basne im kažu: Oprez, ostanite svoji!
Košuta i lav
Lovci su natjeravali košutu koja se sklonila u pećinu u kojoj je živio lav. Lav ju je zgrabio, a ona na samrti vikne: “Jadna ja, pobjegla sam ljudima i predala se divljaku!”
Lav i bik
Lav je razmišljao kako bi mogao lukavstvom ubiti velikoga bika. Ispričao mu je da je zaklao ovna te ga pozvao na svečan objed, nadajući se da će lako svladati bika nakon što bik prilegne uz stol. Bik je stigao i vidio mnoštvo kotlova i ražnjeva, ali ne i ovna te se okrenuo i počeo odlaziti. Lav mu se približio i zapitao ga zašto odlazi bez razloga. Bik mu je odgovorio: “Imam dobre razloge, pripremljeno posuđe nije za ovna, nego za bika!”
Lav, magarac i lisica
Magarac i lisica udružili su se i pošli zajedno u lov. Putem su susreli lava te se lisica pobojala za svoj život. Primakla se lavu i ponudila magarca u zamjenu da nju poštedi. Lav je prihvatio njezinu ponudu te je ona povela magarca do jedne prikrivene rupe. Magarac je upao u nju te više nije mogao izaći. Lav je uvidio da magarac više ne može pobjeći te je prvo udavio lisicu, a zatim krenuo na magarca.
Putnici i medvjed
Dva su prijatelja zajedno putovala. Iznenada se pojavio medvjed te se jedan od njih odmah popeo na drvo i sakrio, a drugi je ostao na tlu. Pao je na zemlju, zadržao dah i pravio se da je mrtav, jer je čuo od starijih da medvjed ne dira mrtve. Medvjed mu se približio i onjušio ga. Kad je medvjed otišao, drugi je prijatelj sišao sa stabla i pitao ovoga što mu je medvjed prišapnuo na uho. Ovaj mu uzvrati: “Nikad nemoj putovati s prijateljima koji te iznevjere u opasnosti.”
Vuk i janje
Vuk je ugledao janje pokraj rijeke i poželio ga je pojesti. Lukavo mu je prišao i stao poviše janjeta. Okrivljavao ga je da mu muti vodu jer je naniže i da vuk stoga ne može piti. Na to janje odgovori da svojim malenim usnama samo dodiruje vodu te da je nemoguće da je muti. Vuk je nato, vidjevši da ga nije uspio nadmudriti, rekao janjetu da se ono prošle godine njemu i njegovu ocu podrugivalo. Janje mu je uzvratilo da prošle godine i nije bilo živo. Vuk je potom rekao: “Iako za sve imaš spremnu ispriku, ipak ću te pojesti.”
Vuk i koza
Vuk je primijetio kozu koja je na strmoj litici brstila zelenilo. Budući da nije mogao doći do nje, pokušavao ju je nagovoriti da siđe. Upozorio je da siđe jer je litica strma, a ona neoprezna te da je livada na kojoj on stoji travnata i cvjetna. Koza mu na to veli: “Pozivaš li me na pašu da se nahranim ili tebi nedostaje hrane?”
Vuk i lav
Jednoga je dana vuk nosio u svoje sklonište ovcu koju je ugrabio iz stada. Susreo ga je lav i oteo mu je. Vuk se odmaknuo i rekao lavu: “Nepošteno si mi to uzeo!” Lav mu uzvrati s podsmijehom: “Zar si je dobio pošteno od prijatelja?”
Žena i kokoš
Jedna je udovica posjedovala kokoš od koje je svakoga dana dobila po jedno jaje. Pomislila je da će joj kokoš nesti dva jaja dnevno, ako joj da više žita te joj je povećala objed. Kokoš se udebljala i više nije mogla dati nijedno jaje.
