HDZ-ovi lideri priklonili su se bankarskoj hajci na Vladu najvjerojatnije zbog procjene da SDP-ovu koaliciju mogu pobijediti samo osporavanjem svega što je napravila. A možda i zbog tajnih veza s bankarima i njihovim lobistima
HDZ i Tomislav Karamarko počeli su glavinjati u predizbornoj utrci: još nisu shvatili da taktika pljuvanja po politici i učincima Milanovićeve koalicijske vlade više nije dovoljna za izbornu pobjedu, kao što se donedavno činilo. Nekoliko bitnih pozitivnih ekonomskih trendova i Vladinih odluka u korist građana oduzeli su pogonsku energiju HDZ-ovoj pljuvačkoj kampanji: razgolitili su laži, ali i jalovost alternativnih projekata i programa koje ta stranka namjerava ponuditi biračima. Primjera takvoga glavinjanja svakim je danom sve više, ali najupečatljivije su reakcije na Vladin prijedlog rješavanja kredita vezanih uz švicarski franak te histerično i lažno optuživanje Milanovićeve ekipe da je zemlju zadužila za sto milijardi kuna, da je kriva za emigriranje 100.000 tisuća uglavnom mladih ljudi i da je za njezina mandata izgubljeno 100.000 radnih mjesta.
Vladin prijedlog konverzije kredita u švicarcima i njihovo vezivanje uz euro HDZ je u prvi mah podržao, pokušavajući čak preuzeti autorstvo nad njim, no kad se zahuktala medijska kampanja protiv tog prijedloga, kad su banke počele prijetiti sudskim tužbama, arbitražama i međunarodnim političkim pritiscima, tada su se Karamarko i stranačke gospodarske perjanice pridružili napadima, unatoč tome što to nije originalan Vladin prijedlog, nego je Milanovićev kabinet uoči izbora našao snage presjeći višegodišnji kreditni gordijski čvor koji je sve veći broj građana i tvrtki gurao u dužničko ropstvo.
Vlada je učinila ono što su banke same propustile učiniti kad su postale svjesne da su svojim klijentima prodale proizvod s krupnom pogreškom. Umjesto da, poput proizvođača automobila kad otkriju da su na tržište plasirali seriju s lošim kočnicama ili drugim opasnim nedostatkom, osiguraju besplatnu zamjenu i popravak proizvoda, one su klijentima, potiho i individualno, ponudile konverziju kredita u švicarcima u one u eurima, pritom se moleći da to ipak ne učine, jer bi time ostale bez dijela profita koji im je već prirastao srcu.
Predsjednik Uprave Zagrebačke banke Carlo Vivaldi u intervjuu ‘Jutarnjem listu’ ističe da su još 2007. ponudili konverziju kredita u švicarcima, koju je prihvatio zanemariv broj klijenata: ne objašnjava zašto se to dogodilo, iako je očito da su bankari već tada bili svjesni da su prodali proizvod toksičan i za klijente i za njih. Da su tada poveli kampanju barem približnu onoj kojom su mamili na podizanje kredita u švicarcima, problem bi odavno bio riješen i to puno jeftinije i bezbolnije za sve kojima se danas obija o glavu. Imali su dijagnozu i skalpel u svojim rukama i mogli su ukloniti rak u ranoj fazi, no nisu to učinili. Sada, kad će morati, pucaju iz svih oružja, prijete i državi i građanima, tražeći saveznike na sve strane, od medija i raznih stručnjaka pa do stranaka. Od ovih posljednjih zasad im se pridružio jedino HDZ. Za razliku od stava Gorana Marića da će podržati Vladin prijedlog jer je on u osnovi HDZ-ov, Tomislav Karamarko i Domagoj Ivan Milošević okrenuli su ploču, pa uoči službene izborne kampanje počeli osporavati predloženi model konverzije i to dvojbenim bankarskim argumentima.
Teško je sa strane dokučiti zašto su u HDZ-ovu stranačkom vrhu odlučili stati na stranu banaka a protiv ojađenih građana koji su dosad jedini snosili teret kredita u švicarcima, ali i svih onih koji u bankama ne vide svete krave koje se ne smije dirati ni kad uništavaju sve pred sobom. Priče o izostanku socijalnih kriterija, pravnoj nesigurnosti, rejtingu, dugu zemlje i tečaju kune samo su bacanje prašine u oči; kad pekar proda crvljiv kruh, mora podjednako obeštetiti i siromašnoga i bogatoga kupca. Kud ćeš veće pravne nesigurnosti nego kad korisnik, nakon godina urednog vraćanja kredita, više duguje danas nego onda kad je kredit uzeo. Krhki su i argumenti da će uklanjanje loših kredita s tržišta srušiti kreditni rejting zemlje, jednako se uvjerljivo može dokazivati da će ga poboljšati: uklanjanje trule jabuke iz košare smanjuje mogućnost truljenja preostalih, što bi košari valjda trebalo podići rejting.
Suicidalni predizborni potez HDZ-ovih lidera, kojim su se priklonili bankarskoj hajci na Vladu, najlogičnije je tumačiti njihovom procjenom da SDP-ovu koaliciju mogu pobijediti samo osporavanjem svega što je ona radila i radi, pa i onda kad su rezultati pozitivni, korisni i građanima i čitavom društvu. Naravno, moguće ga je tumačiti i tajnim vezama s bankarima i njihovim lobistima: primjerice, Milijan Brkić je porijeklo vlasništva nad svojim nekretninama objašnjavao milijunskim kreditom uz dvopostotnu kamatu, koji je dobio za kupnju Ininih dionica (nuđenih za HDZ-ove predizborne kampanje u vrijeme Sanadera), koje je onda dobro prodao, pa dobit uložio u nekretninski biznis – prethodno, dakako, zatvorivši kredit o kakvom su obični smrtnici mogli samo sanjati.
I kad Karamarko i drugi HDZ-ovi lideri gromoglasno optužuju Milanovićevu koalicijsku vlast da je zemlju debelo zadužila, da je kriva za iseljavanje građana i gašenje radnih mjesta, oni zapravo čačkaju mečku. Osim što su brojke koje iznose lako provjerljive, njihove tvrdnje potiču i na komparaciju s razdobljem njihova upravljanja zemljom. Dakle, osim što su zamalo udvostručili brojčane podatke o zaduživanju, iseljavanju i zatvaranju radnih mjesta u Milanovićevom mandatu, otvaraju i pitanje odgovornosti svih HDZ-ovih vlada za današnju lošu gospodarsku i ukupnu sliku Hrvatske. Jer tada je zaduživanje bilo i veće i skuplje nego za aktualne Vlade koja se, pored svega, morala dodatno zaduživati kako bi vraćala kamate ili pak povoljnijim kreditima reprogramirala one skupe, od njih naslijeđene. Slično je i s iseljavanjem i zatvaranjem radnih mjesta, temama koje je HDZ odabrao kao udarne u izbornoj kampanji, na kojima će dokazivati nesposobnost i jalovost SDP-ove koalicije.
Kad katastrofično uvećavaju negativne efekte Vladine ekonomske politike, HDZ-ovci nužno govore i o negativnim gospodarskim i društvenim procesima koji su započeli i kulminirali u razdobljima njihove vladavine, zbog čega su ih na prošlim izborima birači i kaznili. Nastave li voditi kampanju čiji je jedini sadržaj pljuvanje po stvarnim i lažnim neuspjesima Kukuriku koalicije i aktualne Vlade, takva bi se kazna mogla i ponoviti.
portalnovosti
HDZ i Tomislav Karamarko počeli su glavinjati u predizbornoj utrci: još nisu shvatili da taktika pljuvanja po politici i učincima Milanovićeve koalicijske vlade više nije dovoljna za izbornu pobjedu, kao što se donedavno činilo. Nekoliko bitnih pozitivnih ekonomskih trendova i Vladinih odluka u korist građana oduzeli su pogonsku energiju HDZ-ovoj pljuvačkoj kampanji: razgolitili su laži, ali i jalovost alternativnih projekata i programa koje ta stranka namjerava ponuditi biračima. Primjera takvoga glavinjanja svakim je danom sve više, ali najupečatljivije su reakcije na Vladin prijedlog rješavanja kredita vezanih uz švicarski franak te histerično i lažno optuživanje Milanovićeve ekipe da je zemlju zadužila za sto milijardi kuna, da je kriva za emigriranje 100.000 tisuća uglavnom mladih ljudi i da je za njezina mandata izgubljeno 100.000 radnih mjesta.
Vladin prijedlog konverzije kredita u švicarcima i njihovo vezivanje uz euro HDZ je u prvi mah podržao, pokušavajući čak preuzeti autorstvo nad njim, no kad se zahuktala medijska kampanja protiv tog prijedloga, kad su banke počele prijetiti sudskim tužbama, arbitražama i međunarodnim političkim pritiscima, tada su se Karamarko i stranačke gospodarske perjanice pridružili napadima, unatoč tome što to nije originalan Vladin prijedlog, nego je Milanovićev kabinet uoči izbora našao snage presjeći višegodišnji kreditni gordijski čvor koji je sve veći broj građana i tvrtki gurao u dužničko ropstvo.
Vlada je učinila ono što su banke same propustile učiniti kad su postale svjesne da su svojim klijentima prodale proizvod s krupnom pogreškom. Umjesto da, poput proizvođača automobila kad otkriju da su na tržište plasirali seriju s lošim kočnicama ili drugim opasnim nedostatkom, osiguraju besplatnu zamjenu i popravak proizvoda, one su klijentima, potiho i individualno, ponudile konverziju kredita u švicarcima u one u eurima, pritom se moleći da to ipak ne učine, jer bi time ostale bez dijela profita koji im je već prirastao srcu.
Predsjednik Uprave Zagrebačke banke Carlo Vivaldi u intervjuu ‘Jutarnjem listu’ ističe da su još 2007. ponudili konverziju kredita u švicarcima, koju je prihvatio zanemariv broj klijenata: ne objašnjava zašto se to dogodilo, iako je očito da su bankari već tada bili svjesni da su prodali proizvod toksičan i za klijente i za njih. Da su tada poveli kampanju barem približnu onoj kojom su mamili na podizanje kredita u švicarcima, problem bi odavno bio riješen i to puno jeftinije i bezbolnije za sve kojima se danas obija o glavu. Imali su dijagnozu i skalpel u svojim rukama i mogli su ukloniti rak u ranoj fazi, no nisu to učinili. Sada, kad će morati, pucaju iz svih oružja, prijete i državi i građanima, tražeći saveznike na sve strane, od medija i raznih stručnjaka pa do stranaka. Od ovih posljednjih zasad im se pridružio jedino HDZ. Za razliku od stava Gorana Marića da će podržati Vladin prijedlog jer je on u osnovi HDZ-ov, Tomislav Karamarko i Domagoj Ivan Milošević okrenuli su ploču, pa uoči službene izborne kampanje počeli osporavati predloženi model konverzije i to dvojbenim bankarskim argumentima.
Teško je sa strane dokučiti zašto su u HDZ-ovu stranačkom vrhu odlučili stati na stranu banaka a protiv ojađenih građana koji su dosad jedini snosili teret kredita u švicarcima, ali i svih onih koji u bankama ne vide svete krave koje se ne smije dirati ni kad uništavaju sve pred sobom. Priče o izostanku socijalnih kriterija, pravnoj nesigurnosti, rejtingu, dugu zemlje i tečaju kune samo su bacanje prašine u oči; kad pekar proda crvljiv kruh, mora podjednako obeštetiti i siromašnoga i bogatoga kupca. Kud ćeš veće pravne nesigurnosti nego kad korisnik, nakon godina urednog vraćanja kredita, više duguje danas nego onda kad je kredit uzeo. Krhki su i argumenti da će uklanjanje loših kredita s tržišta srušiti kreditni rejting zemlje, jednako se uvjerljivo može dokazivati da će ga poboljšati: uklanjanje trule jabuke iz košare smanjuje mogućnost truljenja preostalih, što bi košari valjda trebalo podići rejting.
Kad Tomislav Karamarko i drugi HDZ-ovi lideri gromoglasno optužuju Milanovićevu koalicijsku vlast da je zemlju debelo zadužila, da je kriva za iseljavanje građana i gašenje radnih mjesta, oni zapravo čačkaju mečku
Suicidalni predizborni potez HDZ-ovih lidera, kojim su se priklonili bankarskoj hajci na Vladu, najlogičnije je tumačiti njihovom procjenom da SDP-ovu koaliciju mogu pobijediti samo osporavanjem svega što je ona radila i radi, pa i onda kad su rezultati pozitivni, korisni i građanima i čitavom društvu. Naravno, moguće ga je tumačiti i tajnim vezama s bankarima i njihovim lobistima: primjerice, Milijan Brkić je porijeklo vlasništva nad svojim nekretninama objašnjavao milijunskim kreditom uz dvopostotnu kamatu, koji je dobio za kupnju Ininih dionica (nuđenih za HDZ-ove predizborne kampanje u vrijeme Sanadera), koje je onda dobro prodao, pa dobit uložio u nekretninski biznis – prethodno, dakako, zatvorivši kredit o kakvom su obični smrtnici mogli samo sanjati.
I kad Karamarko i drugi HDZ-ovi lideri gromoglasno optužuju Milanovićevu koalicijsku vlast da je zemlju debelo zadužila, da je kriva za iseljavanje građana i gašenje radnih mjesta, oni zapravo čačkaju mečku. Osim što su brojke koje iznose lako provjerljive, njihove tvrdnje potiču i na komparaciju s razdobljem njihova upravljanja zemljom. Dakle, osim što su zamalo udvostručili brojčane podatke o zaduživanju, iseljavanju i zatvaranju radnih mjesta u Milanovićevom mandatu, otvaraju i pitanje odgovornosti svih HDZ-ovih vlada za današnju lošu gospodarsku i ukupnu sliku Hrvatske. Jer tada je zaduživanje bilo i veće i skuplje nego za aktualne Vlade koja se, pored svega, morala dodatno zaduživati kako bi vraćala kamate ili pak povoljnijim kreditima reprogramirala one skupe, od njih naslijeđene. Slično je i s iseljavanjem i zatvaranjem radnih mjesta, temama koje je HDZ odabrao kao udarne u izbornoj kampanji, na kojima će dokazivati nesposobnost i jalovost SDP-ove koalicije.
Kad katastrofično uvećavaju negativne efekte Vladine ekonomske politike, HDZ-ovci nužno govore i o negativnim gospodarskim i društvenim procesima koji su započeli i kulminirali u razdobljima njihove vladavine, zbog čega su ih na prošlim izborima birači i kaznili. Nastave li voditi kampanju čiji je jedini sadržaj pljuvanje po stvarnim i lažnim neuspjesima Kukuriku koalicije i aktualne Vlade, takva bi se kazna mogla i ponoviti.
portalnovosti
