H-Alter objavljuje najljepše dijelove natječajne prijave na osnovu koje filoustaški portal HKV.hr dobiva financijsku potporu iz Fonda za pluralizam elektroničkih medija. Pitanje za milijun kuna glasi – može li se hajka na Radu Šerbedžiju ili Miru Furlan svrstati pod "dijalog, pluralizam, toleranciju, solidarnost, dostojanstvo osobe, ravnopravnost spolova, otvorenost prema kulturološkim posebnostima" – za što je HKV tražio i dobio novce?
Je li financiranje neprofitnog portala HKV.hr iz Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija slučajna nesmotrenost hrvatske višegodišnje "medijske politike", ili njezina prava istina?
Početkom prosinca Hrvatsko novinarsko društvo uputilo je otvoreno pismo Agenciji za elektroničke medije u kojem je upozorilo to regulatorno tijelo na članak objavljen na HKV-u kojim nakladnik, Hrvatsko narodno vijeće, zloupotrebljava sredstva dodijeljena iz Fonda, honorirajući njima progon javnih osoba, govor mržnje i filoustaštvo.
HND se bio zakačio za članak Nova jugo-provokacija, autorski doprinos Joška Čelana aktualnoj hajki na Radu Šerbedžiju.
"Tražimo da što je moguće prije zaštite prava svih građana Hrvatske, da poduprete humanističke vrijednosti u hrvatskim medijima, prekinete dodjelu sredstava medijima koji grubo zloupotrebljavaju načela pluralizma, napravite reviziju dodijeljenih sredstava i kaznite krivce za navedene propuste", istaknuo je HND u svojem pismu. Agencija zasad nije javno odgovorila.
Agencija za elektroničke medije raspolaže Fondom za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija teškim oko 32 milijuna kuna godišnje, koliko iznosi 3 posto izdvajanja od stredstava prikupljenim od pristojbe koju građani plaćaju za HRT. Lavovski dio tih sredstava pripadne lokalnim televizijama i radijima, a 3 posto, tojest nešto manje od milijun kuna, za svoje projekte i programe dobivaju neprofitni portali. Sadržajni i vrijednosni okvir koji se financira tim sredstvima definiran je Zakonom o elektroničkim medijima, a sačinjava ga mnoštvo različitih vrednota i područja, od kulturne raznolikosti i njegovanja tradicije, odgoja i obrazovanja, znanosti, umjetnosti, nacionalnih manjina, preko najviših vrijednosti ustavnog poretka, ravnopravnosti rodnih identiteta i spolnih orijentacija, programa za djecu i mlade, promoviranja potencijala osoba s invaliditetom, zaštite okoliša, zdravlja i zdravstvene kulture, sve do "povijesno vjerodostojnog prikazivanja Domovinskoga rata" koje je na popis tema što se financiraju iz Fonda uvršteno 2013. godine, historijskom zaslugom SDP/HNS-ove vlasti.
Kako god široko tumačili ova ZEM-om propisana tematska područja za koja je Vijeću za elektroničke medije dopušteno da dodjeljuje sredstva Fonda, teško bi bilo pronaći logičku poveznicu kojim bi mogla biti korištena za hajkačke tekstove i za govor mržnje. Svejedno, Čelanov sastavak bio je upravo to. U njemu se on razračunava sa Šerbedžijinim političkim stavovima ističući njegovo etničko porijeklo kao dovoljno za tvrdnju kako se radi o "jugošovinističkoj provokaciji", i za tvrdnju kako se ovaj "jasno smjestio u sklop Miloševićeve (uskoro ubilačke) 'antibirokratske revolucije'". A povod je bila Šerbedžijina izjava kako su Jugoslaviju destruirale bitange i kriminalci – izjava kojom se ovdje nećemo pobliže baviti jer je u krajnjoj liniji empirijski dokaziva, promotrimo li socijalne procese od 1990. i aktualne prilike u kojima su se našle države nastale raspadom SFRJ.
Od 2014. godine, kada je neprofitnim portalima prvi put otvoren pristup sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost, Hrvatsko kulturno vijeće kontinuirano dobiva financijska sredstva za svoj portal, za program & projekt pod nazivom Događaji i stavovi. Iz opsežne natječajne dokumentacije koju smo ovih dana dobili od Agencije za elektroničke medije, vidljivo je na koji način HKV prezentira svoj program na njezinim natječajima.
Čelanov tekst objavljen je u sklopu projekta kojeg financira AEM
"Tijekom 2014. primjetan je značajan porast isključivosti u javnoj komunikaciji, a razlike u stajalištima sve su izraženije. Pri tome osjetno je sve manje želje za usuglašavanjem različitih mišljenja, a sve više za njihovim nametanjem. Kultura javnog dijaloga slabi, argumenti padaju u drugi plan, a nepomirljivi stavovi olako se formiraju već nakon površnoga uvida u stvarnost", žale se u HKV-u na opći pad tolerancije u poglavlju natječajnog upitnika u kojem moraju objasniti značenje prijavljenog programskog usmjerenja za javni interes. "U ovim okolnostima potrebno je kroz uređivačku politiku otvarati što više prostora za otvoreni dijalog, omogučujući autorima različitih stavova iznošenje vlastitih argumenata. Radi se o vrlo složenom zadatku u ovom trenutku, budući da zbog porasta isključivosti u javnom prostoru već i male razlike u mišljenjima izazivaju vrlo oštre podjele koje je teško racionalnim načinima premostiti." Izražena tankoćutnost spram društvenih tenzija za svaku je pohvalu, kao i svijest o vlastitoj novinarskoj odgovornosti. U sličnom su tonu odgovori i na ostatak natječajnog upitnika:
"Komentari i kolumne izravno bi pridonijeli pluralizaciji našeg medija. Kroz različita gledišta pojedinih autora, kritična i argumentirana, dobio bi se širok presjek gledišta, čime bi se u novinarskoj formi dao poseban obol demokratičnosti i konstruktivnosti javne rasprave."
"Pridonijeli bismo ostvarivanju prava građana na javno informiranje u smislu dobivanja najrelevantnijih pro et contra argumenata važnih za ciljanu temu, kao što bi to ujedno bio prinos općoj medijskoj kulturi i pismenosti. Prezentacija različitih mišljenja poticaj je za dijalog."
"Ovisno o kontekstu, od autora bi se osim konstatacije stanja, očekivala i ponuda konkretnih rješenja."
"U uređivačku koncepciju novoga programskog sadržaja spadaju univerzalne vrijednosti: dijalog, pluralizam, tolerancija, solidarnost, dostojanstvo osobe, ravnopravnost spolova, otvorenost prema kulturološkim posebnostima različitih društvenih skupina, razumijevanje nedavne povijesti, zaštita marginalnih i obespravljenih skupina, dobrobit mladih."
"Uređivačka koncepcija Programskog sadržaja će osigurati temeljitost i sveobuhvatnost pogleda na neku temu, uključivanjem tekstova autora-suradnika različitih specijalnosti i/ili svjetonazora. Pri obradi tema uređivačka koncepcija će inzistirati na činjeničnoj točnosti, jasnom razdvajanju činjenica od njihovog tumačenja i komentiranja, uz, naravno, poštivanje pune slobode, ali i odgovornost autora. Uređivačka koncepcija unaprijed odbacuje cenzuru i autocenzuru, strančarenje i otvaranje prostora dijelom preživjelim, i od EU osuđenim, totalitarnim ideologijama."
"Usmjerenje Programskog sadržaja kojeg predlažemo temeljit će se na: informiranju kao općem dobru i preduvjetu zdravoga demokratskog društva; pluralizmu i proširenju prostora za pluralistčko djelovanje; potrebi za znatno snažnijom medijskom promidžbom kulture dijaloga, argumentacije i kritičkog mišljenja; potrebi daljnjeg proširenja općih demokratskih standarda u hrvatskom društvu; svijesti o nužnosti izgradnje etičkog društva... ... ..."
"Već iz površnog uvida u sadržaje našega Portala, pa tako i one objavljene u okviru programskog sadržaja za 2014. Događaji i stavovi jasno je da se na njemu ne će pronaći ono što se kolokvijalno naziva 'žutilom'."
"Bez lažne skromnosti možemo reći da Portal svojom kvalitetom i obujmom objavljenih priloga već sada spada u sam vrh internetskih neprofitabilnih medija u RH", bez lažne skromnosti zaključuju u HKV-u. Pa tko ovakvim "programskim osnovama" ne bi pružio priliku!?
No ipak, daleko od toga da je Čelanova Nova jugo-provokacija slučajni "urednički promašaj" na HKV.hr-u.
Osnovna ideja vodilja toga portala, pa tako i ovoga "programa", vrlo je jednostavna i preklapa se s osnovnom HDZ-ovom koncepcijom još od Tuđmanova vremena, koju je vrlo prostodušno izražavao Tomislav Karamarko, dok ju se Plenković diplomatskim alatima trudi nešto pažljivije kamuflirati: Hrvatski nacionalni identitet težio je stoljećima za svojom državom, koja je ostvarena prvi put 1941, a drugi put 1991. Budući je Država izraz nacionalnog identiteta i historijskih težnji, ona je esencija Dobra; a sve što joj stoji na putu, što dovodi u pitanje politike tih država, ili zbog pukog osporavanja takve revizije povijesti, samo je po sebi Zlo. Elementarno Zlo zato su: Srbi, Jugoslaveni, jugonostalgičari, antifašisti, komunisti, internacionalisti, ljevičari. A pošto je Država iznad svega, svako zlo koje je proizvela, ili je proizvedeno u njezino ime, ili na putu njezina dostizanja, samim time je opravdano i dopušteno. Hrvatski nacionalni identitet HKV vidi kao nešto arhaično, što se herojskom upornošću narodnog kolektiva nekako očuvalo kroz stoljetne nedaće, i što se danas, kad "imamo državu", mora vratiti k sebi i za svagda konzervirati. HKV je taj iz čijeg koncepta proizlazi kako je za Hrvate organski određeno da budu politički i vrijednosno ultradesno orijentiran narod, a tko drukčije kaže, kleveće i laže.
Takvi stavovi već godinama dominantno variraju u člancima na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, kao i na stranicama Hrvatskog tjednika, glasila iste udruge. Na portalu, kao i u časopisu objavljuju dobro znana imena HDZ-ovih ideologa iz devedesetih, poput Hrvoja Hitreca, Zorana Vukmana, Nenada Piskača, Joška Čelana, Đure Vidmarovića... Kao njihov literarni izricatelj u jednom se članku (autora Igora Baldassija) javlja Ustaško Nestaško, autorska projekcija idealnoga sebe-svjesnoga Hrvata: "Svako propitivanje uloge Komunističke partije Hrvatske i najava otvaranja povijesnih arhiva donosi siktanje i škropotanje zubima od strane dežurnih dušebrižnika. To pitanje arhiva je svakako jedan od razloga zbog kojeg su uslijedili nevjerovatni osobni napadi na ministra dr. Hasanbegovića kojemu treba čestitati... Ne treba posebno isticati kako je Ustaško Nestaško potpisao peticiju potpore spomenutom ministru kojemu želi puno uspjeha u radu!"
Oprema uz tekst I. Baldassija Tko je Ustaško Nestaško
"Mogu li hrvatske nacionalne stranke osigurati po Vašem mišljenju na sljedećim parlamentarnim izborima dvotrećinsku većinu? Tu mislimo naravno na Savez za Hrvatsku, HDZ i druge danas opozicijske stranke", pita u intervjuu iz 2014. godine, financiranom iz Fonda, autor Osor Barišić budućeg zastupnika Ladislava Ilčića.
"Nekoliko sam puta oštro osudio taj sukob između hrvatskih nacionalnih stranaka. To je usko gledanje na politiku i zbog toga najviše trpi cijeli korpus nacionalnih stranaka", odgovara Ilčić.
"Osnovni problem Hrvatske je ostavština jugoslavenstva i komunizma", kaže korifej nove desnice Tomislav Sunić u intervjuu financiranom sredstvima Fonda, pa nastavlja: "Znamo da je Tuđman zadržao naziv 'Trg Maršala Tita' u Zagrebu i da se zalagao da u Ustavu bude partizansko-avnojevska stavka o 'antifašističkoj Hrvatskoj'. Koliko je njegovo podilaženje komunistima i udbašima pomoglo Hrvatskoj, vidimo danas... Mene više brine da u centru grada Zagreba i dalje stoji naslov trga 'J. Broz Tito', i da nije bilo dosad masovnih prosvjeda protiv tog imena, kao što je to bio slučaj u Vukovaru sa ćirilicom. Što se pak tiče Vukovara i ćirilice, znamo tko je te važne odluke donio prije desetak godina. To su stvari o kojima su političari, tadašnji HDZ na vlasti, odmah nakon 1995., odnosno nakon tzv. 'mirne reintegracije', morali razmišljati. Neko kompromisno rješenje nije moguće. Slijede daljnji neredi."
Svako daljnje citiranje potkrepljivalo bi osnovnu tezu, da HKV.hr postoji prije svega u funkciji kvaziintelektualnog servisa političkog huliganizma koji se posljednjih godina opet valja Hrvatskom. Proizlazi da je predsjednica Vijeća za elektroničke medije Mirjana Rakić godinama financijski podmazivala medijsku aparaturu namijenjenu onima koji su joj u rano proljeće 2016. onako bučno zalupali na vrata. No njezino Vijeće, koje odlučuje o raspodjeli sredstava Fonda, nalazi se u doista nezavidnoj situaciji: Kako uskratiti financiranje medijskom promoviranju sustava ideja koji ne samo što je odavno stekao puno pravo građanstva, već 26 godina praktički dominira hrvatskim javnim prostorom?
Kako primijetiti da se taj i takav sustav ideja ne uklapa baš u zakonski proklamirane ciljeve i teme Fonda? Kako ne prihvatiti izvještaje nakladnika HKV.hr-a, zajedno s priloženim linkovima na objavljene članke koji su financirani sredstvima Fonda za pluralizam, kada se ti članci svojom osnovnom idejom ne razlikuju od historijsko-filozofskih radova i političkoh govora utemeljitelja i Prvog Predsjednika dr. Franje Tuđmana, kome se danas cjelokupna politička scena ritualno klanja, možda još poniznije nego što mu se klanjala posljednjeg desetljeća njegova koračanja bespućima ovoga svijeta? Kako ignorirati medijske projektne prijedloge Hrvatskog kulturnog vijeća, kad u njemu sjedi Milan Vuković, penzionirani ustavni i vrhovni sudac znan po svojoj izreci da Hrvati u obrambenom ratu nisu mogli počiniti ratni zločin, što je do danas prihvaćeno kao dio pravosudne i političke rutine? Pa još čitava niska prvoboraca, Tuđmanovih suradnika i poklonika - Slaven Barišić, Ante Beljo, Ljerka Mintas Hodak, Marija Peakić Mikuljan, Stjepan Šešelj, Mile Bogović, Zvonimir Šeparović... sve likovi čija su imena zlatnim slovima upisana u temelje Nove Hrvatske Države, onakve kakva ona doista jest? Naposljetku, kako ignorirati HKV.hr kao projektni prijedlog, kada on redovito prenosi sadržaje Hrvatskog tjednika, pa tako i mrzilački tekst Ivane Šojat, ispunjen lažima o Šerbedžiji, Miri Furlan, Oliveru Frljiću – kada je ta ista Šojat dobitnica visokog državnog ordena što joj ga je uručila KG-K, koja i sama svojim likom i djelom zadovoljava sve kriterije da jednom postane počasna predsjednica Hrvatskog kulturnog vijeća i glavna kolumnistica svih njegovih papirnatih i internetskih glasila?
Administrativne pretpostavke
Iz Registra udruga vidljivo je kako je čitava ova svita zaboravljenih asova predstavljena jednim jedinim – Đurom Vidmarovićem, predsjednikom Hrvatskog kulturnog vijeća, u prošlom životu HDZ-ovim saborskim zastupnikom i diplomatom iz Tuđmanova vremena, a u pretprošlom, do 1990. godine, nastavnikom marksizma i socijalističkog samoupravljanja u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi. Udruga je ustvari registrirana za "sudjelovanje kreativnim prijedlozima u oblikovanju hrvatske kulturne politike; sudjelovanje u pripremama za donošenje zakona i propisa koji utječu na sudbinu kulturnog života; uspostavljanje međunarodnih veza s udrugama koje imaju sličan program te s udrugama dijelova hrvatskog naroda koji žive izvan granica Republike Hrvatske te druge djelatnosti iz članka 7. Statuta". U statutu su pak napisali da mogu proizvoditi filmove, audio zapise, televizijske i radio programe za vlastite potrebe (italic: t.g.), priređivati javne skupove posvećene temama iz kulture i kulturne politike, organizirati predavanja i stručne seminare i brinuti se o vlastitoj arhivi udruge. Objavljivanje časopisa i portala HKV-u nije u vlastitom opisu djelatnosti: najbliže tome, što je navedeno u statutu, jest "izdavati prigodne publikacije, časopise i knjige iz područja svoje djelatnosti" – što znači isključivo iz gore pobrojanih područja – predlaganja kreativnih prijedloga za oblikovanje kulturne politike, zakona itd. Drugim riječima, HKV svojim statutom nije predvidio obavljanje svoje medijske djelatnosti u smislu Zakona o medijima i Zakona o elektroničkim medijima, pa za takvu djelatnost nije niti registriran u Registru udruga.
Kako se nacija posljednjih tjedana naveliko zabavlja administrativnim pretpostavkama za zabranu govora mržnje, dodajmo još malo povoda.
Naime, u hrvatskom pravnom sustavu postoji nešto što se zove Zakon o zabrani i sprečavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, u kojem je navedeno: "Obavljanje neregistrirane djelatnosti je zabranjeno." "Obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatraju se aktivnosti ... kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar."
K tome, u hrvatskom pravnom sustavu postoji i nešto što se zove Uredba o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge. Ona propisuje da "korisnik sredstava iz javnih izvora može biti udruga (...) koja se svojim statutom opredijelila za obavljanje djelatnosti i aktivnosti koje su predmet financiranja".
Da te odredbe u praksi nisu baš posve ignorirane, možemo dokazati citatima iz Registra udruga koji se odnose na neke druge neprofitne portalske nakladnike. Tako recimo udruga Kurziv, nakladnik portala Kulturpunkt, "izrađuje i održava web portal, kao neprofitni elektronički medij, s multimedijalnim sadržajima iz područja nezavisne kulture i kulture mladih, suvremene umjetnosti i kulture, društva i medija, sukladno Zakonu"; Dom kulture Zagreb, nakladnik Foruma.tm, registriran je za "proizvodnju relevantnih medijskih sadržaja sukladno posebnom propisu; informiranje javnosti o temama od društvenog interesa", itd. Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, nakladnik portala H-Alter, registrirana je da "sukladno posebnim propisima kreira i objavljuje elektroničke novine (portal) koje su primarni projekt Udruge".
HKV u Registru udruga
Vjerojatno su upravo ugled i autoritet gore pobrojane nakupine zaboravljenih asova ohrabrili Agenciju za elektroničke medije da uvede HKV.hr kao neprofitni portal u registar tzv. elektroničkih publikacija i tako mu učini dostupnim financijska sredstva Fonda za pluralizam, premda ovaj za to nema osigurane formalne pretpostavke – u vlastitom statutu i u Registru udruga nije registriran za medijsku djelatnost u smislu Zakona o medijima i Zakona o elektroničkim medjima.
Detalj koji zaslužuje dodatnu istragu, a o kojem ćemo pisati u idućem nastavku jest – kako to da Hrvatsko kulturno vijeće objavljuje Hrvatski tjednik, a da taj časopis nije zaveden u Upisnik koji, prema čl. 12. Zakona o medijima vodi Hrvatska gospodarska komora. U tom je upisniku naime, pod brojem 460. registrirana publikacija pod nazivom Hrvatski tjednik – ali ne ne kao časopis Hrvatskog kulturnog vijeća, već trgovačkog društva Tempus iz Zadra.
h-alter
