Na YouTubeu je dostupna izjava Madeleine Albright, dana nakon američke intervencije u Iraku 2003. godine. Novinarka je pita o žrtvama: ‘Pola milijuna iračke djece, više nego Hirošima i Nagasaki, je li to vrijedilo?’ Albright kratko razmišlja i odgovara: ‘Nije bilo lako odlučiti. Ali da, vrijedilo je’
Petar Panjkota angažirano je, za RTL Danas, izvještavao o izbjegličkoj krizi u Mađarskoj. ‘Ovo što se danas događa u Budimpešti nije rješenje, to je rasna segregacija, s obzirom na to da su mene i snimatelja bez problema pustili na kolodvor, a izbjeglice, zbog toga što izgledaju kako izgledaju, ne žele pustiti’, točno je dojavio s kolodvora na kojemu su se iza njegovih leđa odvijale jezive scene razdvajanja ljudi. Nekoliko dana kasnije Miro Aščić javio se u središnji Dnevnik HTV-a iz Berlina i u kratkom stand-upu obavijestio općinstvo da Njemačka ima dovoljno kapaciteta za prijem nesretnika – gospodari tržišta rada rekli su da dobar dio Sirijaca može računati na zaposlenje.
Sanja Mikleušević Pavić i Đurica Drobac u nedjelju su odradili odličan Dnevnik. U velikom bloku priloga o izbjeglicama iz Sirije vidjeli smo kako ih Nijemci dočekuju dobrodošlicom, s pljeskom. Tu nešto postaje kristalno jasno: generacije djece i unuka bivših nacista prošle su duboku katarzu – denacifikacija koja je u (Zapadnoj) Njemačkoj provođena pod američkim nadzorom uhvatila je dubokog korijena. Oni se kaju zbog zlodjela svojih predaka i snažno žele iskupljenje za nešto za što nisu krivi; kako kaže Sveto pismo, očevi jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi… Istočna Njemačka ima puno više rasističkih ispada, spaljivanja azilantskih centara i ksenofobnih političkih reakcija, mada je i u Dortmundu bilo incidenata. Hans Frank, okupacijski guverner Poljske, čovjek s najvišim kvocijentom inteligencije među nacistima osuđenim u Nürnbergu, jednom je vidovito rekao da ‘sramota Njemačke neće biti izbrisana tisuću godina’. Neće, ali neće bogami ni velika njemačka djela kojima svjedočimo ovih dana. Ne treba se zavaravati – ova će migracija dubinski promijeniti Njemačku, koja od nacionalne države postaje carstvo. Kancelarka je svjesna da lice Njemačke više nikad neće biti isto. ‘Ovo što sada proživljavamo je nešto što će nas zaokupljati u nadolazećim godinama i to nas mijenja, a mi želimo da ta promjena bude pozitivna. Vjerujemo da će tako biti’, izjavila je Angela Merkel nakon dolaska 20.000 migranata tijekom vikenda u Njemačku. Dodala je nešto važno: ‘Raduje me što je Njemačka postala zemlja koja ljude asocira na nadu, što je, ako se gleda naša prošlost, nešto vrlo vrijedno.’ Ovo ‘ako se gleda naša prošlost’ dokaz je veličine te žene. Kad ćemo takvu izjavu čuti od naših konzervativaca? I u cijeloj regiji, koja je postala carstvo ‘dvoznačnosti i nejasnoća’… Njemačka će, zahvaljujući širini svoga srca, dubini svoje katarze i snazi svoje metodičnosti, naći rješenje za svaki problem, dok su Amerika, Britanija i Francuska posljednjih desetak godina stvarale probleme tamo gdje su postojala rješenja. Kako iznova sastaviti Libiju, Irak, Siriju? Je li pošteno da račun bude ispostavljen samo Njemačkoj? U Dnevniku smo vidjeli i prizore masovnog pokrštavanja muslimana koji postaju protestanti i katolici kako bi lakše dobili azil. Je li to dobrodošao čin evangelizacije ili akt besramnog prozelitizma? Prizor bi svakako bio vrlo suvremen – u vrijeme Drugog svjetskog rata. Što s tim? Kod nas su svećenici suđeni zbog pokrštavanja!
U Dnevniku čujemo i ocjenu Vladimira Putina: europske zemlje plaćaju ceh krivih američkih politika na Bliskom istoku i račune vlastite vazalne pozicije spram Washingtona. Asad je relativno nedavno uvjerljivom većinom dobio izbore, ali ga Amerika želi srušiti zato što nije njihov saveznik, zato što u Siriji drži rusku bazu i zato što smeta trasama saudijskih plinovoda. I aktualna bombardiranja ISIL-a, najnovijeg američkog Frankensteina, podešena su tako da islamiste tjeraju prema Damasku, kažu stručnjaci. Razarajući Siriju, Amerika će – sad se to vidi – razoriti Europsku uniju.
U Dnevniku vidimo i snagu antikatarze. U odličnom prilogu s Paga, Petra Mustač Pezo otkriva kako su mještani prijavili policiji TV ekipu koja je snimala pozicije paškog logora smrti, u kojemu je bilo zatočeno osam tisuća Srba, Židova i Roma, uglavnom žena. Policija im je nakratko oduzela stvari, a onda se netko sjetio da je riječ o izraelskoj ekipi, pa bi bilo nezgodno. U Izraelu čak i Kolinda Grabar Kitarović ispovijeda nestidljivi antifašizam, pa je ovoga puta izbio primjeren skandal. Što bi bilo da je ekipa bila iz neke druge države? Zagovaranje teze o ustaštvu, fašizmu ili nacizmu kao području ‘dvoznačnosti i nejasnoće’ vraška je stvar, zna se obiti o glavu kao bumerang.
Nova TV najekstenzivnije je i najprimjerenije plasirala jednu od najboljih Milanovićevih izjava u cijelom mandatu. Premijer je ocijenio kako Viktor Orban ima ‘čudne stavove’ u vezi gradnje zidova. Orban je, inače, govorio kao ajatolah a ne državnik. ‘On priča o ugrozi kršćanskih vrijednosti u Europi. Kao, dolaze ne znam kakve horde muslimana koji su manje vrijedni. Međutim, dolazi jedan promil europskog stanovništva i ljudi koji su izrazito motivirani da uspiju i da budu tu i to se vidi. Ginu za šansu za uspjeh. Ne vjerujem u ograde. To nisu neprijatelji, a Mađarskoj taj zid neće ništa pomoći. Ljudi će ga zaobići’, zaključio je Milanović. Uistinu, na izbjeglicama su svi primijetili skupe mobitele, a malo tko je primijetio da mnogi odlično govore engleski, da je riječ o obrazovanim, sposobnim i vitalnim ljudima. Tko prijeđe ovaj pakao, može prijeći sve. Orban doista priča gluposti: Europa ima 500 milijuna stanovnika, pa ni seoba cijele Sirije ne bi promijenila vjersku kartu kontinenta. Izbjeglice je Milanović točno opisao kao ljude koji su visoko motivirani – borili su se za spas svojih života i uspjeli – ali su motivirani i za nastavak normalnog života, odnosno da dođu, da rade, stvaraju i budu dio zajednice, mada je jasno da ih ‘ne zanima Hrvatska već Njemačka, Austrija ili Švedska, ali Hrvatska se ne može skrivati i okretati glavu od realnosti…’ HTV je dao puno kraću izjavu, kao i RTL Danas, koji je pustio samo dio o motiviranosti izbjeglica, što je mnoge gledatelje moglo zbuniti – ispalo je da je riječ o radnim migrantima.
Što će, inače, biti posljedica ove izbjegličke krize? Europski temelji pucaju. Padne li Asad, kako je u Dnevniku HTV-a primijetio Igor Tabak, tek će tada doći do velikog izbjegličkog vala iz Sirije. A što ako pukne primirje u Ukrajini, pa Rusi navale prema Kijevu i Europu zapljusne novi val iz Ukrajine? Unija tada pada, nema šanse za održanje. Je li američko-saudijska hegemonija na Bliskom istoku vrijedila takvog herostratizma?
A kakvi su ljudi koji su porodili krizu? Većina medija prati samo žalosne humanitarne posljedice, dok se uzroci – američko razvaljivanje svih država koje u odnosu spram njih nisu u satelitskom odnosu – zanemaruju. Na YouTubeu svi mogu pogledati izjavu Madeleine Albright, danu nakon američke intervencije u Iraku 2003. godine. Novinarka je pita o žrtvama: ‘Pola milijuna iračke djece, više nego Hirošima i Nagasaki, je li to vrijedilo?’ Albright kratko razmišlja i odgovara: ‘Nije bilo lako odlučiti. Ali da, vrijedilo je.’ (Video možete pogledati na adresi )
Nekoć je Amerika bila svjetionik civilizacije. Izjave poput ove javno bi dao malo tko u Reichu, možda Heydrich, Kaltenbrunner, Himmler ili Rudolf Höss, zapovjednik Auschwitza. Isus kaže: ‘Tko naudi jednom od ovih najmanjih, meni je naudio.’ Albrightovoj nije ništa ni pola milijuna djece. Nijemci su prošli uspješnu denacifikaciju, Americi bi trebala deimperijalizacija ili dehegemonizacija, ali uskoro će i to doći.
portalnovosti
RTL Danas, HTV-ov Dnevnik
Petar Panjkota angažirano je, za RTL Danas, izvještavao o izbjegličkoj krizi u Mađarskoj. ‘Ovo što se danas događa u Budimpešti nije rješenje, to je rasna segregacija, s obzirom na to da su mene i snimatelja bez problema pustili na kolodvor, a izbjeglice, zbog toga što izgledaju kako izgledaju, ne žele pustiti’, točno je dojavio s kolodvora na kojemu su se iza njegovih leđa odvijale jezive scene razdvajanja ljudi. Nekoliko dana kasnije Miro Aščić javio se u središnji Dnevnik HTV-a iz Berlina i u kratkom stand-upu obavijestio općinstvo da Njemačka ima dovoljno kapaciteta za prijem nesretnika – gospodari tržišta rada rekli su da dobar dio Sirijaca može računati na zaposlenje.
Dnevnik, HTV
Sanja Mikleušević Pavić i Đurica Drobac u nedjelju su odradili odličan Dnevnik. U velikom bloku priloga o izbjeglicama iz Sirije vidjeli smo kako ih Nijemci dočekuju dobrodošlicom, s pljeskom. Tu nešto postaje kristalno jasno: generacije djece i unuka bivših nacista prošle su duboku katarzu – denacifikacija koja je u (Zapadnoj) Njemačkoj provođena pod američkim nadzorom uhvatila je dubokog korijena. Oni se kaju zbog zlodjela svojih predaka i snažno žele iskupljenje za nešto za što nisu krivi; kako kaže Sveto pismo, očevi jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi… Istočna Njemačka ima puno više rasističkih ispada, spaljivanja azilantskih centara i ksenofobnih političkih reakcija, mada je i u Dortmundu bilo incidenata. Hans Frank, okupacijski guverner Poljske, čovjek s najvišim kvocijentom inteligencije među nacistima osuđenim u Nürnbergu, jednom je vidovito rekao da ‘sramota Njemačke neće biti izbrisana tisuću godina’. Neće, ali neće bogami ni velika njemačka djela kojima svjedočimo ovih dana. Ne treba se zavaravati – ova će migracija dubinski promijeniti Njemačku, koja od nacionalne države postaje carstvo. Kancelarka je svjesna da lice Njemačke više nikad neće biti isto. ‘Ovo što sada proživljavamo je nešto što će nas zaokupljati u nadolazećim godinama i to nas mijenja, a mi želimo da ta promjena bude pozitivna. Vjerujemo da će tako biti’, izjavila je Angela Merkel nakon dolaska 20.000 migranata tijekom vikenda u Njemačku. Dodala je nešto važno: ‘Raduje me što je Njemačka postala zemlja koja ljude asocira na nadu, što je, ako se gleda naša prošlost, nešto vrlo vrijedno.’ Ovo ‘ako se gleda naša prošlost’ dokaz je veličine te žene. Kad ćemo takvu izjavu čuti od naših konzervativaca? I u cijeloj regiji, koja je postala carstvo ‘dvoznačnosti i nejasnoća’… Njemačka će, zahvaljujući širini svoga srca, dubini svoje katarze i snazi svoje metodičnosti, naći rješenje za svaki problem, dok su Amerika, Britanija i Francuska posljednjih desetak godina stvarale probleme tamo gdje su postojala rješenja. Kako iznova sastaviti Libiju, Irak, Siriju? Je li pošteno da račun bude ispostavljen samo Njemačkoj? U Dnevniku smo vidjeli i prizore masovnog pokrštavanja muslimana koji postaju protestanti i katolici kako bi lakše dobili azil. Je li to dobrodošao čin evangelizacije ili akt besramnog prozelitizma? Prizor bi svakako bio vrlo suvremen – u vrijeme Drugog svjetskog rata. Što s tim? Kod nas su svećenici suđeni zbog pokrštavanja!
U Dnevniku čujemo i ocjenu Vladimira Putina: europske zemlje plaćaju ceh krivih američkih politika na Bliskom istoku i račune vlastite vazalne pozicije spram Washingtona. Asad je relativno nedavno uvjerljivom većinom dobio izbore, ali ga Amerika želi srušiti zato što nije njihov saveznik, zato što u Siriji drži rusku bazu i zato što smeta trasama saudijskih plinovoda. I aktualna bombardiranja ISIL-a, najnovijeg američkog Frankensteina, podešena su tako da islamiste tjeraju prema Damasku, kažu stručnjaci. Razarajući Siriju, Amerika će – sad se to vidi – razoriti Europsku uniju.
U Dnevniku vidimo i snagu antikatarze. U odličnom prilogu s Paga, Petra Mustač Pezo otkriva kako su mještani prijavili policiji TV ekipu koja je snimala pozicije paškog logora smrti, u kojemu je bilo zatočeno osam tisuća Srba, Židova i Roma, uglavnom žena. Policija im je nakratko oduzela stvari, a onda se netko sjetio da je riječ o izraelskoj ekipi, pa bi bilo nezgodno. U Izraelu čak i Kolinda Grabar Kitarović ispovijeda nestidljivi antifašizam, pa je ovoga puta izbio primjeren skandal. Što bi bilo da je ekipa bila iz neke druge države? Zagovaranje teze o ustaštvu, fašizmu ili nacizmu kao području ‘dvoznačnosti i nejasnoće’ vraška je stvar, zna se obiti o glavu kao bumerang.
Dnevnik, Nova TV i HTV, RTL Danas
Nova TV najekstenzivnije je i najprimjerenije plasirala jednu od najboljih Milanovićevih izjava u cijelom mandatu. Premijer je ocijenio kako Viktor Orban ima ‘čudne stavove’ u vezi gradnje zidova. Orban je, inače, govorio kao ajatolah a ne državnik. ‘On priča o ugrozi kršćanskih vrijednosti u Europi. Kao, dolaze ne znam kakve horde muslimana koji su manje vrijedni. Međutim, dolazi jedan promil europskog stanovništva i ljudi koji su izrazito motivirani da uspiju i da budu tu i to se vidi. Ginu za šansu za uspjeh. Ne vjerujem u ograde. To nisu neprijatelji, a Mađarskoj taj zid neće ništa pomoći. Ljudi će ga zaobići’, zaključio je Milanović. Uistinu, na izbjeglicama su svi primijetili skupe mobitele, a malo tko je primijetio da mnogi odlično govore engleski, da je riječ o obrazovanim, sposobnim i vitalnim ljudima. Tko prijeđe ovaj pakao, može prijeći sve. Orban doista priča gluposti: Europa ima 500 milijuna stanovnika, pa ni seoba cijele Sirije ne bi promijenila vjersku kartu kontinenta. Izbjeglice je Milanović točno opisao kao ljude koji su visoko motivirani – borili su se za spas svojih života i uspjeli – ali su motivirani i za nastavak normalnog života, odnosno da dođu, da rade, stvaraju i budu dio zajednice, mada je jasno da ih ‘ne zanima Hrvatska već Njemačka, Austrija ili Švedska, ali Hrvatska se ne može skrivati i okretati glavu od realnosti…’ HTV je dao puno kraću izjavu, kao i RTL Danas, koji je pustio samo dio o motiviranosti izbjeglica, što je mnoge gledatelje moglo zbuniti – ispalo je da je riječ o radnim migrantima.
Što će, inače, biti posljedica ove izbjegličke krize? Europski temelji pucaju. Padne li Asad, kako je u Dnevniku HTV-a primijetio Igor Tabak, tek će tada doći do velikog izbjegličkog vala iz Sirije. A što ako pukne primirje u Ukrajini, pa Rusi navale prema Kijevu i Europu zapljusne novi val iz Ukrajine? Unija tada pada, nema šanse za održanje. Je li američko-saudijska hegemonija na Bliskom istoku vrijedila takvog herostratizma?
Albright na YouTubeu
A kakvi su ljudi koji su porodili krizu? Većina medija prati samo žalosne humanitarne posljedice, dok se uzroci – američko razvaljivanje svih država koje u odnosu spram njih nisu u satelitskom odnosu – zanemaruju. Na YouTubeu svi mogu pogledati izjavu Madeleine Albright, danu nakon američke intervencije u Iraku 2003. godine. Novinarka je pita o žrtvama: ‘Pola milijuna iračke djece, više nego Hirošima i Nagasaki, je li to vrijedilo?’ Albright kratko razmišlja i odgovara: ‘Nije bilo lako odlučiti. Ali da, vrijedilo je.’ (Video možete pogledati na adresi )
Nekoć je Amerika bila svjetionik civilizacije. Izjave poput ove javno bi dao malo tko u Reichu, možda Heydrich, Kaltenbrunner, Himmler ili Rudolf Höss, zapovjednik Auschwitza. Isus kaže: ‘Tko naudi jednom od ovih najmanjih, meni je naudio.’ Albrightovoj nije ništa ni pola milijuna djece. Nijemci su prošli uspješnu denacifikaciju, Americi bi trebala deimperijalizacija ili dehegemonizacija, ali uskoro će i to doći.
portalnovosti
