Pretpostavljam da ste čuli za Tinder, možda ga i isprobali, ili barem znate drugu osoba koja je napravila profil na toj aplikaciji za upoznavanje partnera i partnerice, odnosno za online dating. Iako nešto novijeg vijeka i trenda u Hrvatskoj, online aplikacije za upoznavanje partnera postale susredišnji segment tržišta spojeva unazad desetak godina. No, kada govorimo o tržištu spojeva, svakako treba spomenuti i procvat TV reality serija ove tematike poput Brak na prvu, Ljubav je na selu, Gospodin Savršeni, Love Island ili pak Netflixov Love is Blind…
Sve je počelo 60-ih godina prošlog stoljeća. U prvim godinama TV-a, seks i spojevi bili su izbjegavane i tabu teme. TV program bio je cenzuriran, sa striktnim pravilima rodnog ponašanja i sadržaja koji će se prikazivati. No, sve se počelo mijenjati kada je prvi reality show za spojeve, The Dating Game, premijerno prikazan 1965.na američkoj TV postaji ABC. Društvene norme i očekivanja perpetuirala su heteronormativnu vrijednost tradicionalnog braka, stoga se brak postavljao kao jedini prihvatljivi krajnji cilj za mlade ljude, osobito mlade žene.
S vremenom je rastao broj takvih TV serija, u koje je kasnije dodan i natjecateljski karakter, pa tako od 1990-ih ne gledamo romantizirane trenutke ljubavnih veza i upoznavanja, već pratimo dramatične situacije unutar romantičnih odnosa. Nadmetanje za željenog partnera_partnericu ulazi u prvi plan ovakvih sadržaja. Osim toga, krajnji cilj svih ti formata je, dakako, brak – heteronormativna koncepcija sreće.
Pa što nam onda ovakvi sadržaji – bilo TV reality serije, bilo aplikacije za upoznavanje – govore o međuljudskim i partnerskim odnosima, rodnim ulogama i društvenim očekivanjima kao normalizirani standard u današnjem društvu?
Arhetip muške i ženske energije
Društvene znanosti nas uče kako su “muškost” i “ženstvenost” konceptualizirane kao refleksivne konstrukcije o kojima učimo kroz odgoj i socijalizaciju, a iste se mijenjaju usporedno s društvenim, kulturnim i političkim promjenama. Uzimajući takav razvoj u obzir, sociološki interes u području intimnosti bavi se rodnim ulogama, emocionalnim radom, društvenim očekivanjima te dinamikom među partnerima, gdje se u srži svega nalazi tradicionalni heteronormativni ideal.
Prema tradicionalnom rodnom režimu patrijarhalne kulture, intimni odnosi podijeljeni su na muške i ženske uloge, ili kako bi stručnjaci u serijalu Brak na prvu rekli, na mušku i žensku energiju. Muškarci su ti koji bi trebali imati instrumentalnu i dominantnu ulogu, a žene bi trebale biti inferiornije i naglašavati brigu i emocionalnost. Međutim, kako rodne uloge nisu univerzalne i fiksne, već su zamršeno povezane s kontekstom čiji su proizvod, s društvenim trendovima prema većoj rodnoj ravnopravnosti uloge unutar intimnih odnosa udaljile su se od heteronormativnog ideala, obilježavajući prijelaz prema većoj autonomiji, ravnopravnosti i detradicionalizaciji.
Ipak, unatoč očitom prijelazu prema većoj ravnopravnosti,tradicionalna i heteronormativna očekivanja i dalje dominiraju u heteroseksualnim intimnim odnosima, ako je sudeći po sadržaju spomenutih reality serija ili algoritmima online dating aplikacija. Iako se danas muškarce više potiče da izraze svoje emocije i osjetljivost, istovremeno postoje očekivanja koja rade jasnu razliku u spektru rodnih uloga i društvenih očekivanja. Premda seksualno oslobođene i sposobne “napraviti prvi korak”, žene i društvo i dalje očekuju da bi muškarci trebali prvi pozvati na spoj, pokazati inicijativu ili pak potvrditi vezu kada traže da postanu “ekskluzivni” ili predlažu brak. Drugim riječima, u takvim TV formatima muškarci bi trebali biti dominantniji nad ženom i pokazati svoju “mušku energiju” kroz preuzimanje inicijative.
Pozornica za seksizam
Iako online dating aplikacije i TV reality serije obećavaju zabavu i mogućnost za upoznavanje partnera_ica, one održavaju seksističke stavove i jačaju tradicionalne rodne uloge. Serije kao što su Gospodin Savršeni, Love Island ili Brak na prvu prikazuju ljubavne odnose u vrlo dramatiziranom i natjecateljskom kontekstu, jačajući tradicionalne rodne uloge na nekoliko načina:
• objektivizacija žena: Žene u ovim emisijama često se prikazuje primarno u smislu njihove fizičke privlačnosti. Proces odabira, u kojem muškarci biraju žene na temelju prvog dojma, naglašava fizički izgled nad osobnošću ili intelektom, svodeći žene na puke objekte seksualne žudnje. Ovakav tip sadržaja podržava objektivizaciju i procjenu na temelju fizičkog izgleda, naglašavajući važnost ženskih i muških atributa u sferi “prave ženstvenosti” ili “prave muškosti”.
• jačanje rodnih stereotipa: Sudionice često dobivaju uloge koje naglašavaju emocionalnost i kompetitivnost s drugim ženama, čime se potpiruje negativna reprezentacija žena, a emocije koriste za privlačenje gledateljstva. U takvim emisijama, najčešće su žene te koje se “bore” za jednog muškarca – poželjnog neženju – uslijed čega se dodatno naglašava stereotip ženske emocionalne nestabilnosti, ljubomore i paranoje, što pak muškarcima daje legitimitet nazvati ženu “ludom”.
U međuvremenu, muškarci su često prikazani kao dominantni, racionalni i oni koji imaju kontrolu. Ova dihotomija učvršćuje zastarjela shvaćanja muškog i ženskog ponašanja. Uz to, muški sudionici velikim dijelom naglašavaju kako od žena u partnerskom odnosu očekuju jasnu raspodjelu rodnih uloga, da brinu o kućanstvu i obitelji, naglašavajući kako im nisu privlačni “glasni” i dominantni karakteri žena. No osim toga, nisu im ni privlačne one žene koje otvoreno govore o vlastitoj seksualnosti.
Također, zadržava se tradicionalni diskurs muške seksualnosti, prema kojem je samorazumljivo da muškarci imaju jače seksualne nagone i veću potrebu za seksom od žena, dok žene bivaju izložene slut shamingu. Drugim riječima, reproduciraju se dvostruki seksualni standardi u heteroseksualnim vezama, pri čemu su muškarci za svoja seksualna postignuća “nagrađeni”, dok su žene posramljene i kažnjavane.
• ovisnost o muškoj potvrdi: Većina spomenutih reality serija stvara scenarije u kojima se žene bore za pozornost i odobravanje muškarca (npr. Gospodin savršeni ili Ljubav je na selu). Ova dinamika perpetuira ideju da je vrijednost žene ovisna o muškoj potvrdi, a ne o vlastitom osjećaju vrijednosti.
• natjecanje među ženama: Također, ove emisije često sukobljavaju žene u pokušaju da steknu mušku naklonost, potičući kulturu ljubomore i natjecanja umjesto solidarnosti i međusobne podrške. To održava patrijarhalno stereotip da je “žena ženi vuk”, odnosno da su žene uvijek suparnice, osobito u kontekstu romantičnih potraga.
Takva seksistička forma prisutna je i u virtualnoj sferi upoznavanja putem aplikacija. Iako pružaju nove načine povezivanja, aplikacije poput Tindera ili Bumblea reproduciraju tradicionalne rodne uloge kroz sam dizajn aplikacije i navođenje ponašanja korisnika i korisnica. Glavni dokaz za to je usredotočenost na fizički izgled. Profili često sadrže niz fotografija s minimalnim informacijama o osobnosti ili interesima osobe, otičući površne prosudbe samo na temelju izgleda. Fokusiranost na fizički izgled perpetuira toksične obrasce ideala ljepota kako za žene, tako i za muškarce (pri čemu je za muškarce bitno da istaknu svoju visinu, a žene težinu). Ovaj trend pogoduje objektifikaciji žena, ali i muškaraca.
Osim toga, spomenute aplikacije popraćene su normama rodne interakcije – muškarac je taj od kojeg se očekuje da se prvi javi, a prisutni su i slut shaming, tabuizacija ženske seksualnosti i dvostruki standardi. Naposljetku, algoritamska pristranost ukorjenjuje društvene predrasude, rodne norme i seksističke ideale ljepote.
Raširena konzumacija reality serija za upoznavanje i sveprisutna upotreba aplikacija za spojeve imaju značajan utjecaj na društvenu stvarnost i međuljudske odnose,ponajprije one partnerske, jer oblikuju društvene norme i utječu na individualne stavove prema partnerskim odnosima te rodnim ulogama unutar veze.
Stalnim izlaganjem publike seksističkim obrascima ovakvi sadržaji normaliziraju ponašanje koje je zapravo toksično. Gledatelji_ce/korisnici_e mogu vidjeti objektivizaciju i natjecanje temeljeno na rodu kao standardne dijelove romantičnih interakcija. Žene koje koriste ovaj medij ili sudjeluju u online spojevima mogu internalizirati poruku da je njihova vrijednost povezana isključivo s njihovim izgledom i sposobnošću da privuku mušku pozornost, što pak može dovesti do problema sa samopouzdanjem i predodžbom vlastitog tijela.
Uz to, jedan od velikih problema svakako je prikaz muškaraca i žena u skladu s tradicionalnim rodnim ulogama, prema kojima bi muškarci trebali biti dominantni, a žene podložne u romantičnom kontekstu. Kontinuiranim reproduciranjem zastarjelih rodnih stereotipa, reality TV serije i online aplikacije za upoznavanje koče napredak prema pravednijem i ravnopravnom razumijevanju rodnih uloga u vezama.
