Na kraju podnevnih vijesti HRT najavljuje emitiranje filma ‘Iluzionist’. Je li to neka domaća premijera, uradak kojemu su bili koproducenti? Vraga! To je strani film s kojim naša TV kuća nema nikakve veze. Zaključak? Mora da im jako pada gledanost kad su posegnuli za ovako očajničkim rješenjem
Englezi su sami sebi propucali koljena, a onda se odlučili praviti da ne krvare, reče jedan duhovit tip povodom idiotskog referenduma koji je od Velike napravio Malu Britaniju. U igranom filmu ‘Brexit’ vjerno je rekonstruirana dubinska anatomija te geopolitičke i povijesne katastrofe. Film dobro funkcionira kao kvazidokumentarac, a loše kao umjetnost, no vrijedi ga pogledati jer olakšava uvid u složene koordinate pozadinskih igara. Brexit je, vidimo, presudno pomogao Dominic Cummings, politički strateg i konzultant koji se prihvatio posla popularizacije izlaska Britanije iz EU-a iako ni sam u njega nije vjerovao, a kad je shvatio što je učinio, počeo je čupati kosu s glave, no bilo je poslovično kasno. ‘Danas svi znaju tko je pobijedio, ali ne znaju svi kako’, kaže u filmu Cummings, kojega je David Cameron proglasio ‘karijernim psihopatom’. Film nam pokazuje kako nekolicina ljudi – bogataši, računalni geniji i političari, zakleti mrzitelji EU-a – odlučuje osmisliti kampanju u kojoj će koristiti prednosti moderne informatičke tehnologije, društvenih mreža (prije svega Facebooka), kako bi presudnu masu ljudi uvjerili da na referendumu glasaju za izlazak iz Unije. Računalni algoritmi svakoga dana skupljaju milijarde podataka i znaju sve o nama, čak i više od nas samih. ‘Facebook zna kada prestajete biti zaljubljeni u svojeg partnera, i to zna barem mjesec dana prije vas’, kaže Cummingsu šef tvrtke AggregateIQ Jeff Silvester, čija je tvrtka skupljala podatke o Britancima s društvenih mreža. Cummings je dobio podatke o Britancima, a onda im plasirao tvrdnju kako će nakon izlaska iz EU-a britanskom zdravstvu ostati čak 350 milijuna funti tjedno. Bila je to prijesna laž, ali oni su je na Facebooku poslali u milijardu poruka i oglasa i – presudna masa je stvorena. Britanija je glasala za izlazak. Paralelno s tim, tvrtka Cambridge Analytica, koja je u Britaniji pomagala drugu kampanju za Brexit, onu Nigela Faragea, pogurala je Donalda Trumpa…
Danas u Britaniji svi plaču zbog izlaska, City je očajan, Kremlj se raduje, bankari i druge industrije sele se u druge zemlje, a isti gremij desničara predvođen Steveom Bannonom pokušava izvesti reprizu u cijeloj Europi. Nema nikakve sumnje da se iza svega nazire duga ruka Rusije, koju je Zapad pokušao opkoliti raketama, a oni su uzvratili algoritmima. Bolje bi bilo da se inzistiralo na detantu, ljubavi, miru i razumijevanju, ali sad je kasno, šteta je počinjena i vjerojatno nema nazad.
Možete li zamisliti kako u jednu torbicu pakirate sav svoj život, pa bježite tisuće kilometara daleko, na drugi kontinent, u drugu kulturu, vjeru i civilizaciju, gdje vas ne čeka nitko i ništa, osim nekakve sportske hale, ako ste imali sreće pa ilegalno prešli pet ili deset granica, preplovili pokoje more, prešli nekoliko planinskih lanaca i prošli bezbroj policijskih zasjeda? Potresna ‘Pulsova’ reportaža (čestitke reporterki Barbari Majstorović, snimatelju Antoniju Pozojeviću i montažeru Siniši Hajduku koji su napravili film) prikazala nam je nekoliko takvih sudbina: profesoricu engleskog, ljekarnika, magistra građevinarstva, profesora na arhitektonskom fakultetu i druge deklasirane ljude koji su s Bliskog istoka morali bježati na zapad zbog geopolitičkih igara velikih sila i malih diktatora. Ovi su ljudi smješteni u četiri kampa u Bihaću i okolici, ledenom kraju ispod Plješevice u kojemu je zimi teško i vukovima, a kamoli majkama s tek rođenom djecom, kakve smo vidjeli u reportaži. ‘Idemo na gejm’, kažu svaki put kad krenu u novi pokušaj prelaska bosansko-hrvatske granice. A ‘gejm’ se igra na visok ulog. Doznali smo da te izbjeglice, ili migranti, na našim granicama imaju posla s policajcima koji im otimaju ili razbijaju mobitele, iživljavaju se (jer moramo ‘ući u Schengen’), a katkad ih i tuku… U ‘Pulsu’ smo vidjeli i dobru reportažu Tine Šimurine iz Imotskog, grada koji ima jednako toliko Mercedesa koliko i stanovnika, ali i iz njega svi bježe u istom pravcu kao i izbjeglice iz prethodnog priloga. Ni oni, kao ni Iranci i drugi Bliskoistočnjaci, ne žele ostati u Hrvatskoj, da im kušin bude stina. Moralno rasulo djeluje isto kao i bombe, uništava i rastjeruje živu silu.
Završavaju podnevne vijesti i na kraju ide prilog koji iznenađuje, zbunjuje, šokira: glavna informativna emisija javne televizije najavljuje da će u 20 sati na Prvom programu biti emitiran film ‘Iluzionist’. Što je sad to? Neka domaća premijera, uradak kojemu je HRT bio koproducent? Vraga! To je strani film s kojim naša TV kuća nema nikakve veze. Zaključak? Mora da im jako pada gledanost kad su posegnuli za ovako očajničkim rješenjem, koje iskače iz svih standarda. U vijestima u 17 pojavljuje se ista najava, a da čudo bude veće, odmah nakon vijesti ide reklama – za film ‘Iluzionist’. HRT svaki program pretvori u znanstveni – u svakom žanru oni uspijevaju pokazati da postoji duplo dno i da je točka propadanja niže no što je itko očekivao. Pravi iluzionisti, nadamo se da će u dogledno vrijeme doći netko tko će promijeniti i zakon i čelne ljude koji su od nekoć ozbiljne kuće napravili ovo čudo.
‘Gospođa Orešković ima veliku šansu za veliki uspjeh, o tome uopće nema spora’ kaže Iliji Jandriću dr. Žarko Puhovski, a mi podsjećamo da mu je to još do jučer izgledalo sporno. U rujnu prošle godine rekao je naime da Dalija Orešković (i drugi novi trećeputaši) ‘u ovom trenutku nemaju neke naročite šanse, posebno s tim što se pojavljuju na krilima medijskih simpatija’. Trenutak se dakle promijenio i sada imaju šanse, i to ne bilo kakve nego ogromne, što će reći naročite. OK, slažemo se, a Puhovski je rekao i niz drugih, suvislih primjedbi: Dalijina stranka Start osnovana je u ilegali, jedina nakon Komunističke partije i HDZ-a (zvuči dobro: obje su prethodnice osvojile vlast), premda se zalaže za transparentnost; nemamo pojma koji je Dalijin program, ali znamo sve o tome što misli o duljini Kolindinih trepavica (istina); Dalija je u politiku ušla kratko vrijeme nakon odlaska iz Povjerenstva za sukob interesa, iako bi za takve transfere trebalo propisati vrijeme hlađenja itd. itd. Ukratko, Puhovski smatra da je Dalija Orešković mačak u vreći (dobar ili loš, to još ne znamo) i da bismo morali znati više, a tu se s profesorom čovjek ne može ne složiti, o tome uopće nema spora. Jer naši se birači najlakše zaljube u prazne, neispisane ploče u koje upisuju svoje želje, pa se poslije lupaju po glavi i viču jao i pomagaj, prevariše nas.
portalnovosti
Brexit, HBO, 3. veljače, 21:00
Englezi su sami sebi propucali koljena, a onda se odlučili praviti da ne krvare, reče jedan duhovit tip povodom idiotskog referenduma koji je od Velike napravio Malu Britaniju. U igranom filmu ‘Brexit’ vjerno je rekonstruirana dubinska anatomija te geopolitičke i povijesne katastrofe. Film dobro funkcionira kao kvazidokumentarac, a loše kao umjetnost, no vrijedi ga pogledati jer olakšava uvid u složene koordinate pozadinskih igara. Brexit je, vidimo, presudno pomogao Dominic Cummings, politički strateg i konzultant koji se prihvatio posla popularizacije izlaska Britanije iz EU-a iako ni sam u njega nije vjerovao, a kad je shvatio što je učinio, počeo je čupati kosu s glave, no bilo je poslovično kasno. ‘Danas svi znaju tko je pobijedio, ali ne znaju svi kako’, kaže u filmu Cummings, kojega je David Cameron proglasio ‘karijernim psihopatom’. Film nam pokazuje kako nekolicina ljudi – bogataši, računalni geniji i političari, zakleti mrzitelji EU-a – odlučuje osmisliti kampanju u kojoj će koristiti prednosti moderne informatičke tehnologije, društvenih mreža (prije svega Facebooka), kako bi presudnu masu ljudi uvjerili da na referendumu glasaju za izlazak iz Unije. Računalni algoritmi svakoga dana skupljaju milijarde podataka i znaju sve o nama, čak i više od nas samih. ‘Facebook zna kada prestajete biti zaljubljeni u svojeg partnera, i to zna barem mjesec dana prije vas’, kaže Cummingsu šef tvrtke AggregateIQ Jeff Silvester, čija je tvrtka skupljala podatke o Britancima s društvenih mreža. Cummings je dobio podatke o Britancima, a onda im plasirao tvrdnju kako će nakon izlaska iz EU-a britanskom zdravstvu ostati čak 350 milijuna funti tjedno. Bila je to prijesna laž, ali oni su je na Facebooku poslali u milijardu poruka i oglasa i – presudna masa je stvorena. Britanija je glasala za izlazak. Paralelno s tim, tvrtka Cambridge Analytica, koja je u Britaniji pomagala drugu kampanju za Brexit, onu Nigela Faragea, pogurala je Donalda Trumpa…
Danas u Britaniji svi plaču zbog izlaska, City je očajan, Kremlj se raduje, bankari i druge industrije sele se u druge zemlje, a isti gremij desničara predvođen Steveom Bannonom pokušava izvesti reprizu u cijeloj Europi. Nema nikakve sumnje da se iza svega nazire duga ruka Rusije, koju je Zapad pokušao opkoliti raketama, a oni su uzvratili algoritmima. Bolje bi bilo da se inzistiralo na detantu, ljubavi, miru i razumijevanju, ali sad je kasno, šteta je počinjena i vjerojatno nema nazad.
Puls, HRT, 7. veljače, 21:00
Možete li zamisliti kako u jednu torbicu pakirate sav svoj život, pa bježite tisuće kilometara daleko, na drugi kontinent, u drugu kulturu, vjeru i civilizaciju, gdje vas ne čeka nitko i ništa, osim nekakve sportske hale, ako ste imali sreće pa ilegalno prešli pet ili deset granica, preplovili pokoje more, prešli nekoliko planinskih lanaca i prošli bezbroj policijskih zasjeda? Potresna ‘Pulsova’ reportaža (čestitke reporterki Barbari Majstorović, snimatelju Antoniju Pozojeviću i montažeru Siniši Hajduku koji su napravili film) prikazala nam je nekoliko takvih sudbina: profesoricu engleskog, ljekarnika, magistra građevinarstva, profesora na arhitektonskom fakultetu i druge deklasirane ljude koji su s Bliskog istoka morali bježati na zapad zbog geopolitičkih igara velikih sila i malih diktatora. Ovi su ljudi smješteni u četiri kampa u Bihaću i okolici, ledenom kraju ispod Plješevice u kojemu je zimi teško i vukovima, a kamoli majkama s tek rođenom djecom, kakve smo vidjeli u reportaži. ‘Idemo na gejm’, kažu svaki put kad krenu u novi pokušaj prelaska bosansko-hrvatske granice. A ‘gejm’ se igra na visok ulog. Doznali smo da te izbjeglice, ili migranti, na našim granicama imaju posla s policajcima koji im otimaju ili razbijaju mobitele, iživljavaju se (jer moramo ‘ući u Schengen’), a katkad ih i tuku… U ‘Pulsu’ smo vidjeli i dobru reportažu Tine Šimurine iz Imotskog, grada koji ima jednako toliko Mercedesa koliko i stanovnika, ali i iz njega svi bježe u istom pravcu kao i izbjeglice iz prethodnog priloga. Ni oni, kao ni Iranci i drugi Bliskoistočnjaci, ne žele ostati u Hrvatskoj, da im kušin bude stina. Moralno rasulo djeluje isto kao i bombe, uništava i rastjeruje živu silu.
Vijesti, HRT, 9. veljače, 12:00
Završavaju podnevne vijesti i na kraju ide prilog koji iznenađuje, zbunjuje, šokira: glavna informativna emisija javne televizije najavljuje da će u 20 sati na Prvom programu biti emitiran film ‘Iluzionist’. Što je sad to? Neka domaća premijera, uradak kojemu je HRT bio koproducent? Vraga! To je strani film s kojim naša TV kuća nema nikakve veze. Zaključak? Mora da im jako pada gledanost kad su posegnuli za ovako očajničkim rješenjem, koje iskače iz svih standarda. U vijestima u 17 pojavljuje se ista najava, a da čudo bude veće, odmah nakon vijesti ide reklama – za film ‘Iluzionist’. HRT svaki program pretvori u znanstveni – u svakom žanru oni uspijevaju pokazati da postoji duplo dno i da je točka propadanja niže no što je itko očekivao. Pravi iluzionisti, nadamo se da će u dogledno vrijeme doći netko tko će promijeniti i zakon i čelne ljude koji su od nekoć ozbiljne kuće napravili ovo čudo.
N1 uživo, 9. veljače, 12:39
‘Gospođa Orešković ima veliku šansu za veliki uspjeh, o tome uopće nema spora’ kaže Iliji Jandriću dr. Žarko Puhovski, a mi podsjećamo da mu je to još do jučer izgledalo sporno. U rujnu prošle godine rekao je naime da Dalija Orešković (i drugi novi trećeputaši) ‘u ovom trenutku nemaju neke naročite šanse, posebno s tim što se pojavljuju na krilima medijskih simpatija’. Trenutak se dakle promijenio i sada imaju šanse, i to ne bilo kakve nego ogromne, što će reći naročite. OK, slažemo se, a Puhovski je rekao i niz drugih, suvislih primjedbi: Dalijina stranka Start osnovana je u ilegali, jedina nakon Komunističke partije i HDZ-a (zvuči dobro: obje su prethodnice osvojile vlast), premda se zalaže za transparentnost; nemamo pojma koji je Dalijin program, ali znamo sve o tome što misli o duljini Kolindinih trepavica (istina); Dalija je u politiku ušla kratko vrijeme nakon odlaska iz Povjerenstva za sukob interesa, iako bi za takve transfere trebalo propisati vrijeme hlađenja itd. itd. Ukratko, Puhovski smatra da je Dalija Orešković mačak u vreći (dobar ili loš, to još ne znamo) i da bismo morali znati više, a tu se s profesorom čovjek ne može ne složiti, o tome uopće nema spora. Jer naši se birači najlakše zaljube u prazne, neispisane ploče u koje upisuju svoje želje, pa se poslije lupaju po glavi i viču jao i pomagaj, prevariše nas.
portalnovosti
