Prosječan čovjek može povjerovati u to da je Putin jedna vrsta Tuđmana na steroidima, ali on je puno pametniji, puno domoljubniji, puno čestitiji pseudodemokrat. No NATO-ova propaganda prepuna budalaština očito nema na umu prosječnog čovjeka nego budalu
Zoran Šprajc opalio je zgodnu, diskretnu šegu na jedini zasad pokazani talent naše predsjednice, rijetko viđen dar za promociju smiješnih riječi, od kojih su neke stare i osvježene, neke su izmišljene pa samim time i nove, dok su neke posuđene iz stranih jezika i presađene na domaće tlo, poput zadnje slavne presađenice koja je zbunila pučanstvo – riječi ‘impetus’. ‘U New Yorku sam organizirala susret lidera regije Jadran – Baltik kako bismo dali dodatan impetus našim odnosima’, rekla je KGK u Budimpešti, natjeravši Šprajca da se zapita što li je taj, da prostiš, impetus. Riječ ima primarno vojni smisao, objasnio je lingvist Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Značenje je ‘napad, nasrtaj, navala’. U engleskom pak znači ‘poticaj, pobudu, zalet, uznos, zamah, i to je očito bio kontekst predsjednice, poticaj za suradnju’, rekao je Jozić. A možda bi ‘nasrtaj, navala’ ipak bolje iskazali pravi smisao riječi? Predsjednica je, naime, nedavno promovirala ‘svoju’ genijalnu geostratešku ideju o ‘uspravnici Jadran – Baltik’. Što je ta uspravnica? To je sanitarni kordon, vojna krajina ksenofobnih mladih demokracija protiv Rusije, od Jadrana do Baltika. Prema našoj predsjednici, mještani Donjeg Lapca i Kaunasa dio su iste regije. Komšije. Zašto je izmišljena ‘regija Jadran – Baltik’? Pored ostalog i zato da bi Amerika, širenjem straha od Rusa, mogla dalje održavati carstvo u kojem sunce nikad ne zalazi, dobro prodavati svoje oružje i unapređivati svoju privredu. Otkuda predsjednici riječ ‘impetus’? Vjerojatno iz NATO-a, gdje je donedavno bila tajnica. Uskoro bi se to carstvo bezpridržajno trebalo ojačati i Trgovinskim sporazumom (TTIP), u kojemu bi slaba i nemoćna, posvađana Europa dobila snažan poticaj da na svoje prostore bescarinski i bezrezervno pripusti Ameriku, koja bi nam uzela vode, šume i livade, uvela GMO hranu i posve dokinula ostatke ostataka socijalne države. Tada bi sve sadržajnice državnih suvereniteta, a naročito socijalne, iščezle – državama bi bile nadređene multinacionalne kompanije i njihovi sudovi. Zašto onda govoriti o ‘uspravnici’ kad je ‘poležajnica’ kudikamo adekvatnija?
Jeste li spremni okrenuti te ljude natrag i vratiti ih otkuda su došli, pita KGK policajca na granici. Čujemo i rečenicu ‘nećemo mi primati sav taj jad, bijedu, mizeriju’. Ona zvuči vrlo kršćanski, samaritanski, milosno. Takva je naša predsjednica, i gotovo. Njezin razgovor s izbjeglicama u autobusu antologijski je primjer isljedništva. ‘Odakle ste? Kamo idete? Zašto napuštate svoju zemlju? Gdje su vam obitelji? Koliko djece imate? Zašto djeca nisu s vama?’ pita KGK ljude, u tom busu većinom iz Afganistana, zemlje koju je, kako se pohvalila, posjetila barem deset puta pa odlično zna od čega bježe. Riječ je dakle o predstavi za hrvatsku javnost. Ona ih promatra sumnjičavo, kao carinik, bez imalo sućuti. U njima ne vidi ljude koji sa sobom, u jednoj torbi ili vrećici, nose cijeli svoj život, ona vidi sigurnosni problem. Što je bio smisao tog saslušanja? Prokazivanje masovnoj publici izbjeglica kao prevaranata, ekonomskih migranata, krivinaša. Ni Orbana nismo vidjeli u takvim vizitama. Ukratko, ispražnjeno mjesto vođe ksenofobne hrvatske desnice dobilo je najuvjerljivijeg kandidata, finu, uglađenu kandidatkinju desnog centra s Grobnika.
Pozivajući se na BBC, HTV-ov Dnevnik objavljuje kako su četiri ruske krstareće rakete promašile metu i pogodile Iran. Istu ‘informaciju’ objavljuje i CNN. Glasnogovornik ruskog Ministarstva obrane Igor Konašenkov objašnjava što se dogodilo: ‘Iznimno precizni udari su očito bili neugodni i iznenadili su naše kolege u Pentagonu, no činjenice jest da su rakete ispaljene s naših brodova pogodile svoje mete. U suprotnome, morali bismo reći da su ISIL-ovi položaji, locirani na znatnoj udaljenosti jedan od drugoga, eksplodirali sami od sebe.’Superiorna ironija glasnogovornika ruske vojske – humor u ruskoj vojsci?! – razornija je od krstarećih projektila. Ona je, naime, razorila žarišta ratne propagande. BBC je uvijek bio sveta krava profesionalnog novinarstva, a sad je počeo bivati obični relej, nalik na CNN, dok CNN već dugo vremena nije ništa drugo do Obrad Kosovac za bogate… U zadnjoj bliskoistočnoj krizi došlo je do prevrata svih vrijednosti. Godinama demonizirani Vladimir Putin ukazuje se u mislima milijuna kao spasitelj. Zašto? Očito ne zato što bi slika poludemokratske Rusije bila privlačna alternativa, već zato što, kao u svakom pravom vesternu, čovjek koji staje na put silnicima postaje heroj čija dobra djela bacaju u sjenu loša. Wyatt Earp, najčuveniji šerif Divljeg zapada, razvalio je divlju braću Clanton i u popularnoj kulturi ostao zapamćen kao svetac, premda je realno bio bliže slici korektnog reketara, čovjeka koji za novac štiti bogate vlasnike kockarnica i saluna. Ameriku razara agresivna, divlja, hegemonijska narav novih oligarha – Paula Wolfowitza, Joea Bidena, dinastije Bush, Zbigniewa Brzezinskog, a ne probuđeni ruski medo. Na svjetsku scenu treba vratiti detant; danas se i Kissinger u odnosu na moderne vašingtonske geopolitičare čini kao nastavak Gandhija drugim sredstvima, dok ridikulozni milijarder Donald Trump, s politikom pomirenja s Rusijom, djeluje trezveno u usporedbi s histeričnim protukandidatima iz svoje, a naročito Demokratske stranke.
U intervjuu Ruskoj televiziji Putin na engleskome kaže da Rusija ne treba tuđe teritorije. Tko god je pogledao kartu svijeta zna da je to istina. Rusija, to je šestina planete, država koju naseljava odumiruća ruska populacija; golemi Sibir naseljava 20-ak milijuna ljudi. Ni Ukrajina ni Krim nisu bili za 15 godina Putinove vlasti meta agresije, sve dok geniji iz Washingtona nisu pomogli državni udar u Ukrajini, mekom trbuhu Rusije. Prosječan čovjek može povjerovati u to da je Putin jedna vrsta Tuđmana na steroidima, ali on je puno pametniji, puno domoljubniji, puno čestitiji pseudodemokrat. No NATO-ova propaganda nema na umu prosječnog čovjeka nego, očito, budalu. U opisima koji svojom intelektualnom razinom padaju ispod razine ruskih napada na Tita nakon 1948. – a ti su doista bili barbarski – nadaje se sljedeća slika Vladimira Vladimiroviča (citiramo iz teksta Gorana Borkovića na Forumu): ‘Putin je homoseksualac, a jedini prijatelji su mu dva psa’; ‘Tukao je svoju bivšu suprugu’; ‘Šalje avione u Argentinu i snuje o napadu na Falklande’; ‘Kani napasti Baltik’; ‘Prst stalno drži na crvenom gumbu kojim se aktivira nuklearno oružje’; ‘Mašta o tome da Ameriku pretvori u radioaktivni pepeo’; ‘On je kao karcinom, mora se odstraniti’; ‘Paranoik je. Opsjednut je kontrolom, pogotovo nakon što je preživio pet pokušaja ubojstva u zadnjih nekoliko godina’; ‘Pobjesnio je jer su se zapadni špijuni urotili protiv njega’; ‘On je, uz ISIL, najveći neprijatelj Europe’; ‘Gripa ga je prikovala uz krevet, mogao bi završiti kao Milošević’; ‘Putin je naredio da se posada raketnog sustava BUK, koja je (kako jedini u svijetu sigurno zna ‘Jutarnji list’, op.a.) srušila ukrajinski avion, uhapsi i strijelja’; ‘Putin je naredio da se duž rijeke Drine postave nuklearni projektili, kojima će biti gađane Sjedinjene Države, pa će treći Rim nastradati zbog projektila iz Goražda.’I što im čovjek na to može reći? Koga vi zajebavate, gospodo? Tko piše ove budalaštine? Ian Fleming?
portalnovosti
RTL Direkt
Zoran Šprajc opalio je zgodnu, diskretnu šegu na jedini zasad pokazani talent naše predsjednice, rijetko viđen dar za promociju smiješnih riječi, od kojih su neke stare i osvježene, neke su izmišljene pa samim time i nove, dok su neke posuđene iz stranih jezika i presađene na domaće tlo, poput zadnje slavne presađenice koja je zbunila pučanstvo – riječi ‘impetus’. ‘U New Yorku sam organizirala susret lidera regije Jadran – Baltik kako bismo dali dodatan impetus našim odnosima’, rekla je KGK u Budimpešti, natjeravši Šprajca da se zapita što li je taj, da prostiš, impetus. Riječ ima primarno vojni smisao, objasnio je lingvist Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Značenje je ‘napad, nasrtaj, navala’. U engleskom pak znači ‘poticaj, pobudu, zalet, uznos, zamah, i to je očito bio kontekst predsjednice, poticaj za suradnju’, rekao je Jozić. A možda bi ‘nasrtaj, navala’ ipak bolje iskazali pravi smisao riječi? Predsjednica je, naime, nedavno promovirala ‘svoju’ genijalnu geostratešku ideju o ‘uspravnici Jadran – Baltik’. Što je ta uspravnica? To je sanitarni kordon, vojna krajina ksenofobnih mladih demokracija protiv Rusije, od Jadrana do Baltika. Prema našoj predsjednici, mještani Donjeg Lapca i Kaunasa dio su iste regije. Komšije. Zašto je izmišljena ‘regija Jadran – Baltik’? Pored ostalog i zato da bi Amerika, širenjem straha od Rusa, mogla dalje održavati carstvo u kojem sunce nikad ne zalazi, dobro prodavati svoje oružje i unapređivati svoju privredu. Otkuda predsjednici riječ ‘impetus’? Vjerojatno iz NATO-a, gdje je donedavno bila tajnica. Uskoro bi se to carstvo bezpridržajno trebalo ojačati i Trgovinskim sporazumom (TTIP), u kojemu bi slaba i nemoćna, posvađana Europa dobila snažan poticaj da na svoje prostore bescarinski i bezrezervno pripusti Ameriku, koja bi nam uzela vode, šume i livade, uvela GMO hranu i posve dokinula ostatke ostataka socijalne države. Tada bi sve sadržajnice državnih suvereniteta, a naročito socijalne, iščezle – državama bi bile nadređene multinacionalne kompanije i njihovi sudovi. Zašto onda govoriti o ‘uspravnici’ kad je ‘poležajnica’ kudikamo adekvatnija?
RTL Danas
Jeste li spremni okrenuti te ljude natrag i vratiti ih otkuda su došli, pita KGK policajca na granici. Čujemo i rečenicu ‘nećemo mi primati sav taj jad, bijedu, mizeriju’. Ona zvuči vrlo kršćanski, samaritanski, milosno. Takva je naša predsjednica, i gotovo. Njezin razgovor s izbjeglicama u autobusu antologijski je primjer isljedništva. ‘Odakle ste? Kamo idete? Zašto napuštate svoju zemlju? Gdje su vam obitelji? Koliko djece imate? Zašto djeca nisu s vama?’ pita KGK ljude, u tom busu većinom iz Afganistana, zemlje koju je, kako se pohvalila, posjetila barem deset puta pa odlično zna od čega bježe. Riječ je dakle o predstavi za hrvatsku javnost. Ona ih promatra sumnjičavo, kao carinik, bez imalo sućuti. U njima ne vidi ljude koji sa sobom, u jednoj torbi ili vrećici, nose cijeli svoj život, ona vidi sigurnosni problem. Što je bio smisao tog saslušanja? Prokazivanje masovnoj publici izbjeglica kao prevaranata, ekonomskih migranata, krivinaša. Ni Orbana nismo vidjeli u takvim vizitama. Ukratko, ispražnjeno mjesto vođe ksenofobne hrvatske desnice dobilo je najuvjerljivijeg kandidata, finu, uglađenu kandidatkinju desnog centra s Grobnika.
Dnevnik, HTV, BBC, CNN
Pozivajući se na BBC, HTV-ov Dnevnik objavljuje kako su četiri ruske krstareće rakete promašile metu i pogodile Iran. Istu ‘informaciju’ objavljuje i CNN. Glasnogovornik ruskog Ministarstva obrane Igor Konašenkov objašnjava što se dogodilo: ‘Iznimno precizni udari su očito bili neugodni i iznenadili su naše kolege u Pentagonu, no činjenice jest da su rakete ispaljene s naših brodova pogodile svoje mete. U suprotnome, morali bismo reći da su ISIL-ovi položaji, locirani na znatnoj udaljenosti jedan od drugoga, eksplodirali sami od sebe.’Superiorna ironija glasnogovornika ruske vojske – humor u ruskoj vojsci?! – razornija je od krstarećih projektila. Ona je, naime, razorila žarišta ratne propagande. BBC je uvijek bio sveta krava profesionalnog novinarstva, a sad je počeo bivati obični relej, nalik na CNN, dok CNN već dugo vremena nije ništa drugo do Obrad Kosovac za bogate… U zadnjoj bliskoistočnoj krizi došlo je do prevrata svih vrijednosti. Godinama demonizirani Vladimir Putin ukazuje se u mislima milijuna kao spasitelj. Zašto? Očito ne zato što bi slika poludemokratske Rusije bila privlačna alternativa, već zato što, kao u svakom pravom vesternu, čovjek koji staje na put silnicima postaje heroj čija dobra djela bacaju u sjenu loša. Wyatt Earp, najčuveniji šerif Divljeg zapada, razvalio je divlju braću Clanton i u popularnoj kulturi ostao zapamćen kao svetac, premda je realno bio bliže slici korektnog reketara, čovjeka koji za novac štiti bogate vlasnike kockarnica i saluna. Ameriku razara agresivna, divlja, hegemonijska narav novih oligarha – Paula Wolfowitza, Joea Bidena, dinastije Bush, Zbigniewa Brzezinskog, a ne probuđeni ruski medo. Na svjetsku scenu treba vratiti detant; danas se i Kissinger u odnosu na moderne vašingtonske geopolitičare čini kao nastavak Gandhija drugim sredstvima, dok ridikulozni milijarder Donald Trump, s politikom pomirenja s Rusijom, djeluje trezveno u usporedbi s histeričnim protukandidatima iz svoje, a naročito Demokratske stranke.
Putin na Ruskoj televiziji
U intervjuu Ruskoj televiziji Putin na engleskome kaže da Rusija ne treba tuđe teritorije. Tko god je pogledao kartu svijeta zna da je to istina. Rusija, to je šestina planete, država koju naseljava odumiruća ruska populacija; golemi Sibir naseljava 20-ak milijuna ljudi. Ni Ukrajina ni Krim nisu bili za 15 godina Putinove vlasti meta agresije, sve dok geniji iz Washingtona nisu pomogli državni udar u Ukrajini, mekom trbuhu Rusije. Prosječan čovjek može povjerovati u to da je Putin jedna vrsta Tuđmana na steroidima, ali on je puno pametniji, puno domoljubniji, puno čestitiji pseudodemokrat. No NATO-ova propaganda nema na umu prosječnog čovjeka nego, očito, budalu. U opisima koji svojom intelektualnom razinom padaju ispod razine ruskih napada na Tita nakon 1948. – a ti su doista bili barbarski – nadaje se sljedeća slika Vladimira Vladimiroviča (citiramo iz teksta Gorana Borkovića na Forumu): ‘Putin je homoseksualac, a jedini prijatelji su mu dva psa’; ‘Tukao je svoju bivšu suprugu’; ‘Šalje avione u Argentinu i snuje o napadu na Falklande’; ‘Kani napasti Baltik’; ‘Prst stalno drži na crvenom gumbu kojim se aktivira nuklearno oružje’; ‘Mašta o tome da Ameriku pretvori u radioaktivni pepeo’; ‘On je kao karcinom, mora se odstraniti’; ‘Paranoik je. Opsjednut je kontrolom, pogotovo nakon što je preživio pet pokušaja ubojstva u zadnjih nekoliko godina’; ‘Pobjesnio je jer su se zapadni špijuni urotili protiv njega’; ‘On je, uz ISIL, najveći neprijatelj Europe’; ‘Gripa ga je prikovala uz krevet, mogao bi završiti kao Milošević’; ‘Putin je naredio da se posada raketnog sustava BUK, koja je (kako jedini u svijetu sigurno zna ‘Jutarnji list’, op.a.) srušila ukrajinski avion, uhapsi i strijelja’; ‘Putin je naredio da se duž rijeke Drine postave nuklearni projektili, kojima će biti gađane Sjedinjene Države, pa će treći Rim nastradati zbog projektila iz Goražda.’I što im čovjek na to može reći? Koga vi zajebavate, gospodo? Tko piše ove budalaštine? Ian Fleming?
portalnovosti
