kada raspakiram sutrašnji dan
(nije li to paradoks jer sutra ne postoji)
naći ću patetični podsjetnik
(takva je iskrenost u dodiru s nužnošću)
koji sam složio danas
na zapovijed gladnog pošiljatelja
na molbu znatiželjnog epikurejca:
uputi se prema trbuhu grada
na smotru sočne energije u boji
i obnovi žive zalihe za održavanje života.

poslušat ću naredbu svoje brige
pronalaziti zrelo voće&povrće
i naići na slične, susretati
posustale, gramzive, izobličene
tragače bez podsjetnika žene bez jajnika
muškarce s venama na nogama
djevojke s celulitom mladiće bez iskustva
djedove s pacemakerima babe bez stida
trgovce s umjetnim kukovima –
u vrevi koja samo naslućuje
vječni zakon truljenja.

važno je uspjeti u svijetu u kome
stalno odjekuje pitanje kakav je ovo svijet
postupati po podsjetnicima za opstanak
podsjećati se na postupanje po zapovijedima
nagona dok biraš jestivu prirodu i jestivo društvo