Ako Grabar-Kitarović, nakon što je bojkotirala službenu jasenovačku komemoraciju, još ode, a potvrdila je da hoće, i na službenu komemoraciju na Bleiburgu, to može značiti samo jedno – praktičnu promjenu temeljne paradigme hrvatskog Ustava. On se više neće bazirati na antifašističkom NOB-u nego na fašističkoj NDH.
Dakle, i to se može. Brojni hrvatski komentatori s desnice oštro su osudili sudionike nedjeljne komemoracije u Jasenovcu što su zviždali Branku Lustigu, a zapravo Kolindi Grabar-Kitarović, čiji je izaslanik bio. Doduše, čulo se tu i poneko velikodušno priznanje da su isto tako neprihvatljivi i necivilizirani i zvižduci koji se čuju na komemoracijama na Bleiburgu, ali hvala, ne treba. Od takvih stvorova velikodušnost ne tražimo, niti bismo im je dali. Jer, razlike između ove dvije komemoracije su toliko goleme da ovo malo njihove pristojnosti zvuči nešto kao građanski "mikrofašizam“, kojim se prikriva onaj veliki, iz četrdesetih, ali i danas.
Pođimo od tih zvižduka. U Jasenovcu se u nedjelju zviždalo jednostavno zato što je Grabar-Kitarović bojkotirala službenu komemoraciju (mada je tome sigurno pomoglo i njeno vraćanje pokroviteljstva Bleiburgu te Titove biste u rodno Zagorje). U svakom slučaju, zviždalo se prvenstveno logikom samog događaja tog dana u Jasenovcu. Na Bleiburgu se, pak, zviždi jer je ova "jugokomunistička" vlast ukinula pokroviteljstvo nad tamošnjim ustaškim dernecima, ali zviždalo se i kada je ta vlast to pokroviteljstvo uvela. Dakle, ovdje zvižduci ne slijede logiku zbivanja, jer tu očito ne vrijedi, kako se to kaže, sila argumenata, nego argumenti sile.
Drugo, u Jasenovcu je nedjelju zviždala uglavnom logoraška i antifašistička starčad, kojoj je ova 70. godišnjica logoraškog proboja najvjerojatnije i zadnja okrugla obljetnica kojoj će moći prisustvovati. Pa ako im i jeste na srcu Jugoslavija, a zašto i ne bi bila, ona nikakvim međunarodnim aktima nije proglašena zločinačkom, to je nešto što neumitno vene i prolazi. Na Bleiburgu, naprotiv, zvižde svati u vitalnoj životnoj dobi, pa iako je njihova miljenica i mezimica NDH nepovratno međunarodno kvalificirana kao zločinačka, žalosna je obaveza objektivnog promatrača da kaže kako njihovo vrijeme dolazi, ili je već došlo. To se, doduše, moglo reći i prije ove jasenovačke blamaže Grabar-Kitarović, ali hrvatska predsjednica dala je tome, shvaćala ona to ili ne, službeni pečat.
Stvari su, naime, toliko jasne da jednostavno nema druge nego ih nazvati pravim imenom. Ako Grabar-Kitarović, nakon što je bojkotirala službenu jasenovačku komemoraciju, još ode, a potvrdila je da hoće, i na službenu komemoraciju na Bleiburgu, to može značiti samo jedno – praktičnu promjenu temeljne paradigme hrvatskog Ustava. On se više neće bazirati na antifašističkom NOB-u nego na fašističkoj NDH. To je naprosto tako i besmisleno je i glupo nekakvim jezičnim meandrima tražiti drukčiji pojam i izraz kojim bi se to nazvalo. O da, znam da ima i onih koji ne odobravaju nedolazak predsjednice na jasenovačku komemoraciju, a ipak će reći da je ovo što govorim pretjerivanje.
Možda se, čujem ih kako kažu, neiskusna predsjednica samo prepala zvižduka pod Kamenim cvijetom, koje je zbilja i dobila, i onda se zapetljala u konceptualne greške, ali one ipak nisu tako zlokobne kakvim ih se u ovom tekstu prikazuje. Znam i da ima onih koji su već rekli da je Tomislav Karamarko odmah reagirao na sve ovo rekavši da će on, ako postane premijer, ići u Jasenovac. Pa je to, kao, korekcija Kolindine greške, i to s najvišeg mjesta. Ali, hajde da najprije vidimo što je Karamarko zbilja rekao. Da, kazao je da će ići u Jasenovac, ali uz ključno važan dodatak da će to činiti ne u proljetne dane službenog obilježavanja jasenovačke godišnjice, nego u zimu, na Dan holokausta.
A valjda ne trebam prevoditi što to znači. Znači, naravno, to da će HDZ-ova radikalna desnica, ako, ili kada, dođe na vlast odavati pijetet samo židovskim žrtvama u Jasenovcu, jer se to, što ćeš, ne može izbjeći. Ali će najmasovnije, srpske žrtve, pa čak i hrvatske, ili posebno njih, ignorirati, prve zbog krivih krvnih zrnaca, druge zbog krivih stavova prema tadašnjoj ustaškoj državi. I tako na kraju dolazimo ondje odakle smo krenuli govoreći o promjeni temeljne paradigme hrvatskog Ustava. Stvarno, ovdje može biti govora samo o reviziji stava prema NDH, a koliko god se akteri toga pravili naivnima ili ludima to znači rehabilitaciju Pavelićeve države.
Ovo je, uostalom, jasno već i iz činjenice da se u ovoj zemlji posljednjih godina govori samo i jedino o partizanskim zločinima, doslovce se iznuđuju i sudski procesi protiv počinitelja, ili navodnih počinitelja. A ustaški pokolji kao da su u zemlju propali, nitko ih ne spominje, tako da bi neki revni tužitelj koji bi eventualno zatražio procesuiranje preživjelih ustaških zločinaca vjerojatno prvim ambulantnim kolima bio poslan u ludnicu. Ali, tu ima i jedan ozbiljan problem. Ne možeš tek tako rehabilitirati ustaški režim koji je otvorio desetine konclogora, a onaj u Jasenovcu je bio toliko brutalan i nečovječan da ga je čak i kao kamen tvrdi nacionalist Alojzije Stepinac nazvao sramotnom "ljagom" na savjesti hrvatske države i naroda.
Zato treba nekako umanjiti, ako je moguće i razmontirati, simbolički naboj tog logora smrti, što se i čini ovim "trikovim" s izbjegavanjem datuma službene komemoracije. Da bi onda krunu na to stavila hrvatska predsjednica kojoj je u Jasenovcu uspjelo upravo nemoguće – ne spomenuti ni tko je ondje bio ubijan ni tko je i zašto ubijao. Ukratko, ništa. Tako je Jasenovcu oduzet bazični identitet gubilišta, što je samo po sebi grozno, Ali, još je groznije što je taj identitet u cijelosti, praktički neraspakiran, prebačen na Bleiburg. Umjesto ubijenima sada će se odavati počast ubojicama.
I zato su promašeni, ili i mizerni, prigovori Zoranu Milanoviću da je na nedjeljnoj komemoraciji u Jasenovcu previše "politizirao". Trebao je politizirati još više, i ondje demonstrativno doći sa cijelom svojom Vladom i ambasadorima svih članica nekadašnje antihitlerovske koalicije. Jer, niže od ovoga u što se pretvorilo komemoriranje jasenovačkih i blajburških žrtava danas u Hrvatskoj, zbilja se ne može pasti.
h-alter
