Koja je razlika između teorije zavjere i stvarnosti?

Ne tako daleke 2013. godine je objavljena nova inačica DSM-a (American Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders) koja se globalno koristi kao obvezatna literatura u dijagnosticiranju mentalnih bolesti i sindroma. U tom izdanju je po prvi put opisan poremećaj koji se stručno naziva "oppositional defiant disorder" ili poremećaj prkosne opozicije - ODD koji u relativno neinteresantnom imenu krije opasnost po svaku slobodnu ljudsku misao jer poremećenima klasificira sve one koji se protive odlukama vlasti. Malo dalje u prošlost, točnije 1984. (kako prikladno) znameniti Wall Street Journal je prvi iskoristio slengovski naziv Sheeple ili ljudi ovce, kako bi opisao osobe koje slijepo vjeruju svakoj informaciji koja dolazi od naoko važnih izvora, čak i ako je poznato da ti izvori nisu vjerodostojni te da su u velikom broju slučajeva iznosili neistine. Još jedan korak dalje u prošlost - 1967. godine CIA je stvorila složenicu "teoretičar zavjere" kako bi kompromitirala vjerodostojnost svakoga tko propitkuje oficijelnu naraciju glede ubojstva američkog predsjednika John Fitzgerald Kennedyja. Pogledamo li malo zadnjih godinu dana po medijima ne prestaju prozivke i ismijavanja navodnih teoretičara zavjera koji navodno pate od ODD-a, dok su političari bez imalo srama, ljude spustili na razinu ovaca.

Velika većina vlasti diljem svijeta pokušava na sve moguće načine uvjeriti građane kako se brine o ljudskom zdravlju, te da je zaštita ljudskih života najvažnija stvar koju nikako ne smijemo zaboraviti. Teoretičarima zavjera se prozivaju svi oni koji tvrde kako vladajuća elita nema nimalo dobroćudne nakane prema ostatku populacije, te da im je naše zdravlje zadnja rupa na svirali - jer na zdravom čovjeku se ne zarađuje niti je s njime lako upravljati. Najbolji primjer o tome koliko se zapadnjačke vlasti "brinu o ljudskom zdravlju" možemo vidjeti na brojnim medicinskim eksperimentima na ljudima koji su se obnašali u "perjanici demokracije" i "vođi slobodnog svijeta" točnije Sjedinjenim Američkim Državama od 1933. do 1975.

Najpoznatiji američki slučaj eksperimentiranja s ljudskim zdravljem se vodio pod okriljem Američke javne zdravstvena usluge u Tuskegee-u, u Alabami od 1932. do 1972. godine. U tom periodu se dijagnosticirao sifilis na 400 siromašnih Afroamerikanaca, no nije im rečeno da su bolesni niti da za njihovu boljku ima lijeka. Umjesto toga, ti su ljudi korišteni kao ljudski zamorci kako bi se pratili simptomi i razvoj ove opake bolesti. Svi na kraju umiru od sifilisa u groznim mukama s tijelima poluraspadnutim od bolesti, a njihovim obiteljima nikada nije rečeno da su mogli biti izliječeni. Ovaj "eksperiment" se vodio bez ikakvog ograničenja ili sankcija vlasti, čak što više rezultati studije su objavljeni u znanstvenim žurnalima uz blagoslov Američke službe za javno zdravstvo koja bi navodno trebala sprječavati zaraze i pomagati u liječenju ljudi.

Naravno, možete misliti da je pitanje o jednoj nesretnoj iznimci, te da perjanica demokracije to ne bi radila sustavno. E, pa prevarili ste se.

1931. godine Cornelius P. Rhoads, patolog s Rockefeller instituta za medicinska istraživanja namjerno inficira ljudske ispitanike u Puerto Ricu stanicama raka, zbog čega umire 13 osoba. Iako je liječnik iz Puerto Rica kasnije otkrio da je Rhoads namjerno prikrio neke pojedinosti o svojem eksperimentu, Rhoads sam daje pismeni iskaz u kojem navodi da su svi subjekti trebali biti ubijeni. On kasnije utemeljuje objekte za biološko ratovanje američke vojske u Marylandu, Utah-u i Panami i biva dodijeljen Američkoj komisiji za atomsku energiju gdje započinje s nizom eksperimenata izloženosti radijaciji nad američkim vojnicima i civilnim bolničkim pacijentima. Inače, Rockefeller institut za medicinska istraživanja koji se danas naziva Rockefeller sveučilište je jedan od najvećih zagovornika globalnih anti korona mjera i mRNA cjepiva, te je iz njegova okrilja proizašlo 80 voditelja svjetskih medicinskih laboratorija, preko 200 znanstvenika istraživača, 350 istraživača s post doktoratom te 1050 kliničkih istraživača. Pod okriljem ove ustanove se objavljuju tri najutjecajnija medicinska žurnala, Journal of Experimental Medicine, Journal of Cell Biology te Journal of General Physiology. Rockefellerovci su svugdje, 37 ih je u Nacionalnoj akademiji znanosti, a 17 ih je u Nacionalnoj akademiji medicine. Ova moćna organizacija priznaje samo jednu mrlju u svom dosjeu i to je "neprikladno ponašanje" vlastita profesora dr. Reginald Archibalda koji je seksualno napadao mladiće i dječake tijekom medicinskih pregleda od 1948. do 1982.

No krenimo dalje.

Chemical Warfare Service 1942. god. započinje s eksperimentiranjem plinova iperit i luizit nad 4000 pripadnika američke vojske. Neki od subjekata eksperimenta nisu shvaćali da volontiraju u eksperimentu izloženosti kemikalijama koji je trajao sve do 1945. god., a dragovoljci su većinom bili Adventisti sedmog dana koji su postali zamorci umjesto služenja aktivne službe.

1950. američka mornarica je održala vježbu po nazivom Operation Sea-Spray u kojoj je nedužne stanovnike San Francisca poprskala velikom količinom opasne bakterije Serratia marcescens, zbog koje su građani razvijali teške oblike upale pluća, a dokumentirano je kako je najmanje jedna osoba nastradala od istog eksperimenta. Drugim riječima vojska SAD-a koja je dužna braniti građane SAD-a je biološkim oružjem napala vlastite ljude.

Od 1950. do 1972. djeca s poteškoćama u razvoju u Willowbrook State School na Staten Islandu su namjerno zaražena s hepatitisom kako bi se navodno pronašlo cjepivo.

Od 1963. do 1969. američka mornarica je prskala vojne brodove s kompletnom posadom s različitim biokemijskim otrovima i agensima kako bi bez znanja i privole mornara izvodila eksperiment, ta operacija je poznata pod imenom Project Shipboard Hazard and Defense. Iako je učinak sarina bio jako dobro poznat, američka mornarica se nije libila kako bi "utvrdila gradivo" na vlastitom ljudstvu tijekom ove "vježbe". U ovoj operaciji je aktivno sudjelovalo Američko ministarstvo obrane i CIA.

1966. Američka vojska je pustila u podzemnu željeznicu goleme količine bakterije Bacillus globigii u studiji koju su provodili pod imenom A Study of the Vulnerability of Subway Passengers in New York City to Covert Attack with Biological Agents, a putnici metroa u Chicagu su doživjeli sličnu sudbinu. Ovaj odvratan čin je jako lijepo dokumentiran bez imalo grižnje savjesti u brojnim znanstvenim glasilima i bibliotekama poput Stanford Libraries, a supotpisnik publikacije uz Američku vojsku i američko ministarstvo obrane je i famozni Fort Dietrick.

Kad smo već kod Fort Dietricka koji je najpoznatiji američki vojni laboratorij koji se koncentrira na viruse, bio-kemijsko ratovanje spomenut ćemo gnjusni eksperiment spomenute institucije iz 1954. kada je sedam nesretnih afroameričkih zatvorenika šopano s duplim, troduplim i četveroduplim dozama KSD-ja punih 77 dana kako bi CIA-i pomogla u kontroli misli što je na koncu dovelo do još groznijih eksperimenata pod nazivom MK-ULTRA koji su trajali do 70-tih godina prošloga vijeka.

1978. Američki CDC (Centar za kontrolu bolesti) je započeo eksperimentiranje cjepiva Hepatitisa B na muškoj gay populaciji u San Franciscu i Los Angelesu.

Najodvratniji eksperimenti u SAD-u su se odvijali u domeni poražavajućih učinaka radijacije na osobama s urođenim manama i mentalnim nedostacima te trudnicama, djeci s poteškoćama u razvoju, vojnicima i zatvorenicima koji su hranjeni s golemom količinom radioaktivnih čestica, u kojih je namjerno ubrizgavan poseban koktel prepun radioaktivnih izotopa i slično. Eksperimenti su se obavljali od 1945. do kasnih 1960. pod nadzorom Američkog ministarstva obrane, Američke agencije za nuklearnu energiju, Američkog ministarstva energetike i američkog ministarstva zdravlja, Cijela ova tragedija je prozivana teorijom zavjere do 1994. kada je predsjednik Bill Clinton formirao Advisory Committee on Human Radiation Experiments, komisiju koja se bavila eksperimentima s radijacijom na nedužnim ljudima.

Svi navedeni primjeri su smatrani teorijama zavjere tijekom desetljeća, a zviždači su prozivani teoretičarima zavjere, maloumnicima, bolesnim nesretnicima, pijandurama, drogerašima i stranim agentima sve do trenutka kada teorija zavjere nije postala opće poznata činjenica. Ono što najviše bode u oči kako je diskreditacija uvijek pokrenuta od strane onih poneriziranih službi i pojedinaca koji su direktno ili indirektno činili ono za što su tvrdili da je sama teorija zavjere. Drugim riječima u pitanju su bili političari, bogati magnati, tisak u rukama bogatih utjecajnih ljudi te sve vrste vojno obavještajnih agencija čija imena ni nećemo spominjati jer bi se ovaj članak pretvorio u poprilično dugačku knjigu, no najvažnije od svega iza toga su stajale najvažnije agencije i ministarstva države koju danas EU kopira i koja je s istom sljubljena na brojne načine, NATO je najbolji primjer.

Naravno, nisu sve teorije zavjere činjenična stanja, a neke su sam proizvod raznoraznih službi s ekstremno poneriziranim pedigreom, jedan od najboljih primjera je "teorija ravne Zemlje" koju je tako lijepo financirala i potakla CIA, pa se takve operacije nazivaju PSY OP ili operacije za psihičku kontrolu uma masa uz pomoć različitih sredstava bilo da su ona propagandne ili bilo koje druge naravi.

Vratimo li se malo u zadnjih godinu dana, cenzori različitih boja i oblika, uključujući i one u našoj zemlji i bližem okružju su se razmahali s prozivkama te su sve imalo inteligentne komentare, osvrte i kritike prozivali lažnim vijestima, no nakon što su se s vremenom defamirane informacije pokazale točnima, cenzori se ni jednom nisu ispričali, a šteta je golema. Naime, većina neovisnih izvora informiranja su krajnje ograničeni malicioznim shadowbaningom te su praktično nevidljivi na internetu i društvenim mrežama. Iako danas živimo u stvarnosti koja je od strane cenzora prozivana teorijom zavjere nema povratka na staro jer vladajući nikada svojevoljno nisu i neće vratiti oduzete slobode niti će se odreći kontrola i mjera prisile.

Pogledamo li malo sve te silne prosvjede zbog rigoroznih korona mjera, ograničenja građanskih ustavom zagarantiranih prava, ograničenja kretanja, nedostatka prava na izbor, srozavanja životnog standarda, inflacija i nestašica, energetskih kriza i političkih prevara, jasno je kako će se u skoroj budućnosti po koja stravična "teorija zavjere" obistiniti i postati neupitna stvarnost od koje ne možemo pobjeći.

sott