Poželi li se čovjek malo odmoriti od dominacije religioznih sadržaja - na HTV-u katkad znaju biti na sva četiri programa odjednom - najpametnije će mu biti prebaciti na Laudato TV, tamo se religija ipak povremeno kombinira s glazbom
Eskapizam, beznađe, unutarnji egzil? Dan prije famozne Karamarkove ostavke, Mislav Togonal priređuje Otvoreno o – nogometu!? Zakaj to, pokaj to? Toga dana na HRT-u je počeo termidor, ljuta reakcija nadvladala je standardne prvotimce jakobinskog kluba, HDZ je potaracao Mostovog Jozu Barišića, pa bi mogla biti riječ o traženju mirne luke dok nevera ne prođe, ali čuju se i drugi glasovi, koji kažu kako je privatni vlasnik hrvatskog nogometa Zdravko Mamić bio silno uzrujan emisijom ‘Uvijek kontra’ i nastupom Aleksandra Holige, pa je Siniša Kovačić odlučio malo sanirati štetu. Tko će ga znati. Iz emisije izdvajamo dojmljivu rečenicu Sanjina Španovića o Luki Modriću: ‘Ovaj dečko tu, koji igra fantastičan nogomet, koji vodi ovu reprezentaciju, znate tko je on još? On je svjedok suđenja protiv izvršnog dopredsjednika HNS-a. To je čovjek za čiji je iskaz obrana gospodina Mamića tražila da se povuče jer ga u svom iskazu ozbiljno tereti za pranje novca koje je PNUSKOK istražio’.
Hrvoje Krešić energično stišće u kut sve nervoznijeg Domagoja Miloševića, preciznim koliko i jednostavnim pitanjem: koliko imate ruku? Tomislav Karamarko, najjači blefer hrvatske scene, danima je naime obmanjivao javnost mantrom o novoj saborskoj većini, koju navodno kontrolira dok mu je Domagoj služio kao razglas. Kad bi HDZ-ovi saveznici imali po šest ruku kao boginja Kali, stvar bi nekako išla, ali nemaju. Milošević nervozno, povišenim glasom, uzvraća Krešiću: ‘Uvaženi kolega, morate se malo bolje uputiti u računanje…’ Krešić je, pokazat će se, sasvim dovoljno upućen. U računanje bi se morao uputiti Domagojev šef, sad će u oporbi ili političkoj penziji imati dovoljno vremena, no pitanje je hoće li ga taj sport tada zanimati.
Čuveni History channel donosi briljantan portret Duška Popova, jednog od najvećih špijuna 20. stoljeća, kojega je Ian Fleming promatrao dok je Popov kockao u svom omiljenom Ritzu, pa prema legendi, baš po uzoru na njega, stvorio lik Jamesa Bonda. Popovljev sin Marko opovrgava ideju prema kojoj je Popov bio model za Bonda – on je bio neusporedivo realniji, i čudesno veći u svom, prokletom zanatu. Duško Popov, o kojemu je napisano 40-ak knjiga, bio je vrhunski špijun njemačke vojne službe, Abwehra, no zapravo je radio za englesku MI6 a ponešto i za kralja i otadžbinu. Prvi je Amerikancima dojavio da će Japan napasti Perl Harobour, no Edgar J. Hoover ga je mrzio i prezirao, pa ga je izbacio iz sobe. Popov je bio silan ženskaroš, čiji ljubavni život nije nimalo zaostajao za maštovitim filmskim inscenacijama Hollywooda: visok, plavook, zgodan, hladnokrvan, bio je čovjek istesan od posebnih materijala. Nijemce je, prije operacije Overlord, obmanuo informacijama kako će iskrcavanje biti u Callaisu a ne Normandiji, pa je Hitler na toj poziciji zadržao sedam divizija. Fascinantno: dobio je najviše njemačko odličje, kao i najviše englesko. Duško Popov umro je 1981. godine u Kanadi, a FBI dossier o njemu sadržavao je oko 2800 stranica – i sve su, kako kaže njegov sin Marko – bile istinite.
Poželi li se čovjek malo odmoriti od dominacije religioznih sadržaja - na HTV-u katkad znaju biti na sva četiri programa odjednom - najpametnije će mu biti prebaciti na Laudato TV, tamo se religija ipak povremeno kombinira s glazbom… Nastave li ovako, ve-de čelnici Prisavlja do jeseni će jednom velikom javnom sustavu nanijeti štetu koju više nitko neće moći popraviti. Publika koje jednom pobjegne od nekog medija, teško mu se vraća. Ovoga tjedna mogli smo vidjeti da se HTV4, u vrijeme kad je pala Vlada, bavio poezijom Nevena Jurice; Petar Vlahov s astrologinjom Anđelkom Subašić vodio je ozbiljan razgovor o astrološkim aspektima naše političke krize (Anđelka Subašić počinila je astrološki harakiri jer je dan prije pada Vlade rekla da Vlada neće pasti i da svemir voli Tomu Karamarka) dok se na male ekrane vratio i Branimir Bilić, pouzdan znak nadolazeće medijsko-poslovne apokalipse na Prisavlju.
Prisavska mahnitanja idu na ruku, dakako, komercijalnoj konkurenciji: otkako je na Treći uvedena Inkvizicija (ukinuli su i Treću povijest, herostrati & talibani!), sve češće se vraćamo starom dobrom Klasik TV-u, koji je proteklog tjedna emitirao izvrstan, nepravedno zaboravljen film Fadila Hadžića, Lov na jelene. U nekim analizama taj je uradak, s pravom, proglašen politički najhrabrijim djelom hrvatske kinematografije iz vremena socijalizma. I doista, usporedba s najhrabrijim crnovalnim djelima, filmovima Živojina Pavlovića, ima smisla. Hadžić se 1971. poduhvatio snimanja filma o povratniku iz Australije, Ivanu Šušnjaru, čiji je ujak bio ustaša. Šušnjar pokušava dobiti nacionaliziranu kuću, u koju se uselio bivši policajac, koji je, na valu konjunkture, u međuvremenu postao ugostitelj, ali je i dalje zadržao jake veze u sustavu.
Film sjajno prikazuje pogromašku atmosferu koja prati nevine ljude koji su imali tu nesreću da im rodbina u ratu sudjeluje na strani gubitničke vojske. ‘Očevi jedoše kiselo grožđe, a djeci trnu zubi’ kaže Biblija. Hadžić je iznimno hrabro zasjekao u sve anomalije prošlog sustava, a danas, kada nakon 40 godina gledamo taj film, vidimo posve jasno kako su se zameci svih naših tragedija jasno vidjeli već u onom sustavu. Hadžićev opus treba revalorizirati jer je riječ o jednom od važnijih i hrabrijih autora hrvatske kinematografije, a ovaj film treba preporučiti svima koji žele tumačiti palimpseste vremena. U filmu nastupa i Silvana Armenulić, prva jugoslavenska folk zvijezda, koja je nedugo nakon filma poginula u prometnoj nesreći.
portalnovosti
Otvoreno, HRT1
Eskapizam, beznađe, unutarnji egzil? Dan prije famozne Karamarkove ostavke, Mislav Togonal priređuje Otvoreno o – nogometu!? Zakaj to, pokaj to? Toga dana na HRT-u je počeo termidor, ljuta reakcija nadvladala je standardne prvotimce jakobinskog kluba, HDZ je potaracao Mostovog Jozu Barišića, pa bi mogla biti riječ o traženju mirne luke dok nevera ne prođe, ali čuju se i drugi glasovi, koji kažu kako je privatni vlasnik hrvatskog nogometa Zdravko Mamić bio silno uzrujan emisijom ‘Uvijek kontra’ i nastupom Aleksandra Holige, pa je Siniša Kovačić odlučio malo sanirati štetu. Tko će ga znati. Iz emisije izdvajamo dojmljivu rečenicu Sanjina Španovića o Luki Modriću: ‘Ovaj dečko tu, koji igra fantastičan nogomet, koji vodi ovu reprezentaciju, znate tko je on još? On je svjedok suđenja protiv izvršnog dopredsjednika HNS-a. To je čovjek za čiji je iskaz obrana gospodina Mamića tražila da se povuče jer ga u svom iskazu ozbiljno tereti za pranje novca koje je PNUSKOK istražio’.
RTL Danas
Hrvoje Krešić energično stišće u kut sve nervoznijeg Domagoja Miloševića, preciznim koliko i jednostavnim pitanjem: koliko imate ruku? Tomislav Karamarko, najjači blefer hrvatske scene, danima je naime obmanjivao javnost mantrom o novoj saborskoj većini, koju navodno kontrolira dok mu je Domagoj služio kao razglas. Kad bi HDZ-ovi saveznici imali po šest ruku kao boginja Kali, stvar bi nekako išla, ali nemaju. Milošević nervozno, povišenim glasom, uzvraća Krešiću: ‘Uvaženi kolega, morate se malo bolje uputiti u računanje…’ Krešić je, pokazat će se, sasvim dovoljno upućen. U računanje bi se morao uputiti Domagojev šef, sad će u oporbi ili političkoj penziji imati dovoljno vremena, no pitanje je hoće li ga taj sport tada zanimati.
History, Tajni rat
Čuveni History channel donosi briljantan portret Duška Popova, jednog od najvećih špijuna 20. stoljeća, kojega je Ian Fleming promatrao dok je Popov kockao u svom omiljenom Ritzu, pa prema legendi, baš po uzoru na njega, stvorio lik Jamesa Bonda. Popovljev sin Marko opovrgava ideju prema kojoj je Popov bio model za Bonda – on je bio neusporedivo realniji, i čudesno veći u svom, prokletom zanatu. Duško Popov, o kojemu je napisano 40-ak knjiga, bio je vrhunski špijun njemačke vojne službe, Abwehra, no zapravo je radio za englesku MI6 a ponešto i za kralja i otadžbinu. Prvi je Amerikancima dojavio da će Japan napasti Perl Harobour, no Edgar J. Hoover ga je mrzio i prezirao, pa ga je izbacio iz sobe. Popov je bio silan ženskaroš, čiji ljubavni život nije nimalo zaostajao za maštovitim filmskim inscenacijama Hollywooda: visok, plavook, zgodan, hladnokrvan, bio je čovjek istesan od posebnih materijala. Nijemce je, prije operacije Overlord, obmanuo informacijama kako će iskrcavanje biti u Callaisu a ne Normandiji, pa je Hitler na toj poziciji zadržao sedam divizija. Fascinantno: dobio je najviše njemačko odličje, kao i najviše englesko. Duško Popov umro je 1981. godine u Kanadi, a FBI dossier o njemu sadržavao je oko 2800 stranica – i sve su, kako kaže njegov sin Marko – bile istinite.
Užežin sv. Ivana, HRT3
Poželi li se čovjek malo odmoriti od dominacije religioznih sadržaja - na HTV-u katkad znaju biti na sva četiri programa odjednom - najpametnije će mu biti prebaciti na Laudato TV, tamo se religija ipak povremeno kombinira s glazbom… Nastave li ovako, ve-de čelnici Prisavlja do jeseni će jednom velikom javnom sustavu nanijeti štetu koju više nitko neće moći popraviti. Publika koje jednom pobjegne od nekog medija, teško mu se vraća. Ovoga tjedna mogli smo vidjeti da se HTV4, u vrijeme kad je pala Vlada, bavio poezijom Nevena Jurice; Petar Vlahov s astrologinjom Anđelkom Subašić vodio je ozbiljan razgovor o astrološkim aspektima naše političke krize (Anđelka Subašić počinila je astrološki harakiri jer je dan prije pada Vlade rekla da Vlada neće pasti i da svemir voli Tomu Karamarka) dok se na male ekrane vratio i Branimir Bilić, pouzdan znak nadolazeće medijsko-poslovne apokalipse na Prisavlju.
Lov na jelene, Klasik TV
Prisavska mahnitanja idu na ruku, dakako, komercijalnoj konkurenciji: otkako je na Treći uvedena Inkvizicija (ukinuli su i Treću povijest, herostrati & talibani!), sve češće se vraćamo starom dobrom Klasik TV-u, koji je proteklog tjedna emitirao izvrstan, nepravedno zaboravljen film Fadila Hadžića, Lov na jelene. U nekim analizama taj je uradak, s pravom, proglašen politički najhrabrijim djelom hrvatske kinematografije iz vremena socijalizma. I doista, usporedba s najhrabrijim crnovalnim djelima, filmovima Živojina Pavlovića, ima smisla. Hadžić se 1971. poduhvatio snimanja filma o povratniku iz Australije, Ivanu Šušnjaru, čiji je ujak bio ustaša. Šušnjar pokušava dobiti nacionaliziranu kuću, u koju se uselio bivši policajac, koji je, na valu konjunkture, u međuvremenu postao ugostitelj, ali je i dalje zadržao jake veze u sustavu.
Film sjajno prikazuje pogromašku atmosferu koja prati nevine ljude koji su imali tu nesreću da im rodbina u ratu sudjeluje na strani gubitničke vojske. ‘Očevi jedoše kiselo grožđe, a djeci trnu zubi’ kaže Biblija. Hadžić je iznimno hrabro zasjekao u sve anomalije prošlog sustava, a danas, kada nakon 40 godina gledamo taj film, vidimo posve jasno kako su se zameci svih naših tragedija jasno vidjeli već u onom sustavu. Hadžićev opus treba revalorizirati jer je riječ o jednom od važnijih i hrabrijih autora hrvatske kinematografije, a ovaj film treba preporučiti svima koji žele tumačiti palimpseste vremena. U filmu nastupa i Silvana Armenulić, prva jugoslavenska folk zvijezda, koja je nedugo nakon filma poginula u prometnoj nesreći.
portalnovosti
